U poslijepodnevnim satima 28. prosinca 1992. došao sam u Zagreb. Pozvali su me na sastanak s ministrom vanjskih poslova Republike Hrvatske, gospodinom Matom Granićem. Bio je to moj prvi sastanak s čovjekom koji je već imao ključnu ulogu u pregovorima i s kojim ću poslije provesti dosta vremena. Proćelav, besprijekorno odjeven, šarmantan i pristojan, pozdravio me i gotovo odmah počeo objašnjavati zašto je još jedan rat između Srbije i Hrvatske neizbježan ako Ujedinjeni narodi ne ispune svoje obveze iz Vanceova plana i ako ne vrate Krajinu njezinim zakonitim vlasnicima. Granić mi je rekao da sjednem na kauč – „na isto mjesto na kojem Cyrus Vance sjedi”, rekao je s očiglednim ponosom i izvadio veliku zemljopisnu kartu svoje zemlje. Zatim je kontroliranim, ali oštrim riječima opisao kako su Srbi pod krinkom Vanceova plana istjerali Hrvate s njihovih posjeda u Krajini. „Više od 25 posto naše zemlje okupirali su Srbi”, rekao je Granić. „Prije rata bilo je 295 tisuća Hrvata u Krajini. Sada ih je samo 3500. Ovo je naš teritorij. Ovo je naša zemlja. Srbi su je gotovo prepolovili. To nam je potpuno neprihvatljivo.”
Diplomatska Oluja je vrijedna knjiga sjećanja gospodina Mate Granića, Tuđmanovog glavnog diplomata i ministra vanjskih poslova. Naglasak knjige je na događajima iz 1995. kada je oslobođena čitava zemlja i svi događaji koji su tome prethodili. Mate Granić je doista dobar pripovjedač te je ispričao mnoge dobro poznate događaje ali i mnoge manje poznate anegdote iz njegova odnosa sa Franjom Tuđmanom. Jedini prigovor je što mi se činilo da su neka njegova osobna mišljenja napisana sa vremenskim odmakom no da u trenutku tih događanja to mišljenje nije imao. Prilagodio je svoja razmišljanja ili mi se barem tako činilo. Sve u svemu štivo vrijedno čitanja.