Vruće ljeto. Atena blješti na suncu. Britanska romansijerka Grcima drži tečaj kreativnog pisanja. Sastaje se s kolegama piscima. Pliva u Jonskom moru s muškarcem kojeg je upoznala u avionu. "Oris" je roman u deset razgovora u kojima pripovjedačica dobrim dijelom šuti. Ljudi koje sreće naširoko govore o sebi, svojim maštanjima, tjeskobama, životnim teorijama, kajanjima i čežnjama. Kroz njihova se osobna razotkrivanja u negativu ocrtava središnji portret žene koja se hvata ukoštac s teškim životnim porazom.
Kritičari New York Timesa uvrstili su "Oris", prvi dio istoimene romaneskne trilogije, među petnaest najznačajnijih knjiga iz pera žena koje oblikuju način na koji čitamo i pišemo u 21. stoljeću. Roman je bio u užem izboru za nagrade Folio, Goldsmiths, Scotiabank Giller, IMPAC Dublin, kao i Baileys Women’s Prize for Fiction. U SAD-u i Velikoj Britaniji, New York Times, New Yorker, Vogue, NPR, Guardian, Independent, Glamour i Globe and Mail istaknuli su ga među najboljim knjigama 2014. godine.
Ja sam rekla da naprotiv sve više vjerujem u prednosti pasivnosti i život u kojem što manje provodimo svoju volju. Praktički je sve moguće ako se dovoljno potrudimo, no taj je trud - čini mi se - gotovo uvijek znak da idemo protiv struje, silimo događaje u smjeru kojim prirodno ne idu, a iako bi se moglo reći da nikad ništa nećemo postići ako do neke mjere ne idemo protiv prirode, ja se, iskreno rečeno, gnušam te umjetne predodžbe i njezinih posljedica. Rekla sam da postoji velika razlika između stvari koje želim i koje očito mogu imati, a dok se napokon i zauvijek s tim ne pomirim, odlučila sam da neću ništa željeti.