Stakleni grad

by Boris Veličan

226 pages, Paperback

Published November 1, 2019

Reviews

[iva°]

je*eš putopis po egzotičnim zemljama u kojemu su ključne riječi "smartphone", "facebook", "instagram", "coffee to go", "selfie" i "wi fi".

[Nikola Radman · Rating 1 out of 5]

za moj ukus previše priče o sebi i o tome kako voli nagaziti gas na sponzorskom autu na lošoj cesti, kako ide na put bez plana i pripreme i kako njegova lijepa suputnica skida grudnjak jer joj smeta....a premalo putopisa... :/

[Filip Predovan · Rating 1 out of 5]

Dao bi 0 da mogu. Razmišljam cijelo vrijeme kako sročiti što mi je sve bilo problem s knjigom pa sam odlučio ubaciti citate iz knjige koji prikazuju pisca kao upitnu osobu, najblaže rečeno. Nadam se da je to samo imidž kojeg pisac iz nekog neobjašnjivog razloga pokušava postići. Odvratno.
Držat ću se po jednog primjera po putopisu.
23. stranica; "Suprotno onome što nas je zamolila stara Indijanka Sue, koja nam je ustupila svoj kamionet, nabili smo gas do daske...ograničenje od 65 milja na sat na kilometrima ravnoj cesti uistinu nema smisla. 100 je već puno bolje. Pri toj brzini, s oba spuštena prozora, svo smeće od junk fooda koje smo imali u autu počistilo se samo od sebe. ... , ali nema veze, glavno da je rock'n'roll!"
?!
60.stranica; "...da se tada nije pojavio mladić od 15 godina, vukući na povodcu natovarenog magarca. Mlad i u naponu snage, pružio je ruku i tražio novac, usput pokazujući svoje sandale koje su djelomično popucale. Valjda s idejom da mu treba novac za nove. Sagnuo sam se te mu, na njegovo čuđenje, krenuo brojati prste na nogama. Jedan, dva, tri, četiri i pet. Potom sam rekao Luki da skine tenisicu i čarapu te krenuo brojati njegove prste. Jedan, dva, tri, četiri...peti je nedostajao. ... Potom sam opet brojao prste na nogama mladića s magarcem i zaključio kako bi on nama trebao dati nešto novca. Uz psovke, magarac i on otišli su kako su i došli."
Sad se hvalimo preveslavanjem tinejdžera koji prosi? Stvarno?
100.stranica; "Dok su oni visili na netu, ja sam promatrao prirodu i divio se kamenu i cvijetu."
Gospodin moralna vertikala ne koristi društvene mreže poput njih; pod njih misli na svoje suputnike. Nije najgori primjer ali prigovori o društvenim mrežama su zastupljeniji od ičega drugoga u knjizi.
153.stranica; "...vrijeme je da podijelim dio znanja "kako preživjeti na putu". Dakle, svaki hostel ima frižider u zajedničkoj kuhinji. Prvo što trebate jest navečer zapamtiti imena stranaca koji borave u hostelu pa vidjeti tko od njih ide u noćni život. Ujutro ustanete rano, ušuljate se u kuhinju, otvorite frižider i vidjet ćete puno vrećica s hranom na kojima se nalaze imena gostiju. Oni koji su bili vani vrlo vjerojatno još spavaju...[tu pisac piše kome je i što uzeo]... te si napravio kraljevski doručak."
Ogavno.
195. stranica; "Promatrajući lavež pasa, nešto se u meni prelomilo. Iako sam miljama udaljen od ideje lova, napravio sam potez lovca."
Aj lovac ne seri ukratko.

[Zoran · Rating 2 out of 5]

Teško mi je ovo napisati jer je Boris moj najdraži putopisac, ali nakon tri prve knjige ovo mi je kao da čitam nešto usput napisano dok je radio neki drugi posao. I koliko sam skužio iz teksta, tako i jest. Niti do koljena prijašnjim knjigama.

[Jelena Krušelj ex Katić · Rating 4 out of 5]

Zabavno štivo, onak k'o da si s nekim na cugi, opuštajuće, laganini.