Neko ubija obične građane, ljude bez ikakve veze s kriminalom. Inspektorka Sofija preuzima slučaj, uprkos tome što se još nije oporavila od samoubistva svog supruga. Njoj pomaže mladi inspektor Petar, ali oni su nemoćni jer nema nikakvih tragova.
Riđokosa je teoretičarka zavere čiji je brat jedna od žrtava u nizu nerazjašnjenih ubistava. U magnovenju, ona pokreće sopstvenu istragu. Usput upoznaje Bezimenog, ćutljivog muškarca sa amnezijom koji ima neobičnu sposobnost empatije: on sve vreme oseća ono što osećaju ljudi oko njega, čak i ako ti drugi svoja osećanja potiskuju ili pokušavaju da prikriju. Riđokosa odlučuje da ga upotrebi u istrazi jer bi joj svojom sposobnošću pomogao da prepozna ubicu među onima koje sumnjiči.
Policijska potraga za ubicom se neminovno ukršta sa Riđokosinim, a tada slede neverovatni obrti...
Ubisvet počinje kao originalni psihološki triler, a prerasta u jedinstveni spoj žanrova, koji stilom i strukturom prevazilazi poznate postupke i postaje mnogo više od krimi priče kakve ste dosad čitali – postaje metafora današnjeg društva.
U pitanju je jedan zanimljiv triler sa distopijskim momentima koji negde u sredini malo gubi na snazi, da bi do kaja priča ipak uspela da povrati intezitet. Dopada se ta lagana rečenica kojom pisac piše kao i namera da nam ponudi nešto više u okviru žanr književnosti.
Dopada mi se stil, likovi, dijalozi... Sama priča mi je najslabiji deo. Super početak, solidan kraj, sredina gde se pojavljuje glavni motiv za ubistava mi ne stoji...