Ironiczny, lekko groteskowy opis współczesnego życia, doskonały portret młodego pokolenia, dla którego, jak mówi jeden z bohaterów, gej Krystian, życie jest jak darkroom - nigdy nie wiesz, kto i w jaki sposób cię wydyma, ani też kogo ty wydymasz i jak. Ale to zbyt podniecające, żeby ot tak, po prostu, wyjść.... W emigracyjną rzeczywistość bohaterów książki wplecione zostały ciepłe, nostalgiczne wspomnienia dawnego jugosławiańskiego świata.
Rujana Jeger, rođena je kao Rujana Drakulić u Zagrebu, 1968. gdje je pohađala osnovnu i srednju školu. Srednjoškolsko obrazovanje stekla je u Centru za obrazovanje u kulturi i umjetnosti gdje je stekla zvanje 'suradnika u sredstvima javnog informiranja'. Rujana je 1966. diplomirala arheologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Odrasla u slobodoumnom, intelektualnom ozračju (ne treba naglašavati da je kći proslavljene Slavenke Drakulić), sa sedam godina znala napamet gotovo čitavi repertoar Beatlesa, na pragu puberteta 'otkidala' na 'Tommy' koji je slučajno gledala na televiziji. Potom je sanjala o karijeri veterinarke, želeći se riješiti ljudi u korist životinja. Tu fazu zamijenila je maštarijama da postane glumica ili pjevačica. Uključila se u ZKM izvodeći performanse u školi i klubovima koji su je formirali - Jabuka, Gjuro i Lapidarij.
Godine 1991. otišla je u Beč, gdje je živjela radeći razne poslove, od prevodilačkih, preko novinarskih do arheoloških. Stalna je kolumnistica u hrvatskom izdanju Cosmopolitana, surađuje u hrvatskom izdanju Ellea, švedskom časopisu Amelia, te bečkom Die Bunte Zeitung. Neumorno piše, a život i služi samo tome da se opiše.
Dobar prikaz jedne izgubljene ratne generacije..Na trenutke potresno, na trenutke banalno, na trenutke duhovito. Sve u svemu nije loše iako se treba malo navići pri početku čitanja jer dosta konfuzno uvodi u radnju. Jednom kad se naviknete, klizi ko viljamovka. NIje loše.
3/5. Bolje kot lomljenje pisal in butanja po tipkovnici je vredno priznanje, da živiš v senci slave izvirnejše in bolj lirične pisateljice-mame; Rujana Jeger, hčerka Slavenke Drakulič, v Darkroomu razsvetljuje ta temni rog, v katerem se je znašla jugoslovanska skupnost po svojem razpadu. Zapisi na trenutke parodirajo Ameriškega psiha, le da Rujana snidenja ne začini s sadističnimi umori. Njeni generaciji je pomembneje listanje po Cosmopolitanu, posedovanje kreditno-debetnih kartic in hlastanje po najnovejših modnih izdelkih.