Izaberi jedno mesto

by Jelena Lengold

Maštovite i smele slike i njihovi spojevi služe ovde širenju jednog imaginativnog prostora, u kojem se osnovna emocija preobražava u višeslojna naslućivanja onoga što je prevazilazi. Poezija jakih, ali i pesnički uspešno kontrolisanih emocija. - Ivan V. Lalić

Pesme Jelene Lengold, koje su osvojile tematski prostor urbanosti i intime, i čija intonacija ide od ushićenosti do melanholije, meditativne sete i intelektualne sumnje, snažno se utiskuju u čitalački doživljaj. - Mileta Aćimović Ivkov

Pesme snažnih osećaja i neposrednog i sugestivnog izraza. Ove pesme su, zapravo, priče u formi vanredno uobličenih pesama. - Gojko Božović

Participirajući u diskursu srpske poezije kako je on konstituisan 80-ih godina 20. stoleća, Jelena Lengold proizvodi poeziju koja je zasnovana na modernističkoj, urbanoj, pesničkoj paradigmi, izrazito lirskog naboja. - Dubravka Đurić

137 pages, Paperback

Published January 1, 2016

About the author

Born on 15 July 1959 in Kruševac, Serbia. She has published eleven books which include six books of poetry, four books of stories and a novel. She is represented in a number of anthologies of poetry and stories, and her works have also been translated into a number of foreign languages. Jelena Lengold has worked as a journalist and an editor in the culture desk at Radio Belgrade. She has afterwards worked as a project coordinator of Nansenskolen Humanistic Academy in Lillehammer, Norway for the subject Conflict Theory. Since September 2011 she has been a freelance artist, dedicated solely to writing as her only profession. For the collection of stories The Fairground Magician she received the following awards: Biljana Jovanović, Žensko pero, Zlatni Hit liber, as well as the European Union Prize for Literature in 2011.

Reviews

[Dunja · Rating 4 out of 5]

"Lice mog oca i moje majke
najednom se stapaju u isto lice.
To se sve dešava jedne večeri ispod tuša
dok niz mene teče topla voda
i ja pokušavam da zamislim prvo njega
pa onda nju
ali, nekim čudom, prikazuje se jedno isto lice
koje je pomalo njegovo, pomalo njeno
pričinjava mi se da liče
razdvojeni čitavog života
odjednom tu, u ovoj kadi,
oni postaju jedno
potirući sve što me je bolelo u ovom danu
teše onako kako topla voda uvek teši
i kako umiruje zagrljaj roditelja
odjednom
posle toliko godina
stavljam dlanove na zid i prepuštam se
krupnim dečjim suzama
osećajući čitavim telom, od temena do stopala,
kako je lepo biti bezuslovno voljen
i obuhvaćen tom nežnošću bez najave
tom toplom vodom
koja potom silazi niz mene
i odlazi složno niz slivnik
da se više nikad ne pojavi."

[Đorđe Simić · Rating 5 out of 5]

NAJLEPŠI DAN U ŽIVOTU

To je taj dan
I to je danas
Lepši od ovoga neće nam se dogoditi
Šetam već treći put oko bloka
I uvek se vraćam na ono mesto
Gde prolećni korov miriše kao šuma
Smišljajući usput nova imena za tebe
Koja ću ti govoriti kad se zatvorimo u sobu
I stalno se pitam, iz kruga u krug,
Šta bi trebalo raditi prvo, kad dođeš,
Plakati, grliti se, odspavati možda
Ili ću te napokon naučiti da kuvaš pirinač
I ovaj će dan ostati upamćen po tome
Što je svako zrno ostalo celo
I što si ti nosio kecelju
A ja sam nosila tvoju ljupku dušu
Obučenu na golo telo.
I kad je napokon ručak bio gotov, pomislih
Šteta što sad nemam revolver
Trebalo bi se upucati baš sad
Kad je sve ovako super.