What do you think?
Rate this book
Изселване на щъркели
Романът разказва от първо лице историята за палестинец на име Набил, който е прекарал целия си живот извън родната си страна. Израстването му, неразривно свързано със съдбата на Палестина и целия арабски свят, преминава в опити да намери обяснение за развоя на събитията в Близкия изток, особено след Шестдневната война, която съвпада с рождението му.
Действието се развива предимно в Йордания, където се заселва семейството на Набил след бягството си от Палестина, и в Малта, където съдбата го запраща. Единайсето, най-малко дете в семейството, героят на Уалид Набхан, очевидно впримчен в жанра на автофикцията, наблюдава със страх и удивление разпадащите се около него държави, семейства, личности…
Основните теми в романа на Уалид Набхан са идентичността и изгнанието, както и любовта и съхраняването на семейството, във времена, в които личният дълг и достойнство по-скоро предизвикват неговото унищожение.
„В крайна сметка какво е родна страна? Отражение на отдавнашно отражение? Какво е родна земя? Дали е географски инцидент, впримчен в булото на странни религии, опетнени от кланета и войни, или е просто малък изолиран остров, който те преследва с духове и таласъми? Или е и двете едновременно? Иска ми се да притежавах цялата мъдрост на боговете. Всъщност и мъдростта, и средствата. За да мога да претопя географията, да я сътворя наново, като я пречистя от прилепналите буци на религиите и недъзите на опозореното минало.“
Действието се развива предимно в Йордания, където се заселва семейството на Набил след бягството си от Палестина, и в Малта, където съдбата го запраща. Единайсето, най-малко дете в семейството, героят на Уалид Набхан, очевидно впримчен в жанра на автофикцията, наблюдава със страх и удивление разпадащите се около него държави, семейства, личности…
Основните теми в романа на Уалид Набхан са идентичността и изгнанието, както и любовта и съхраняването на семейството, във времена, в които личният дълг и достойнство по-скоро предизвикват неговото унищожение.
„В крайна сметка какво е родна страна? Отражение на отдавнашно отражение? Какво е родна земя? Дали е географски инцидент, впримчен в булото на странни религии, опетнени от кланета и войни, или е просто малък изолиран остров, който те преследва с духове и таласъми? Или е и двете едновременно? Иска ми се да притежавах цялата мъдрост на боговете. Всъщност и мъдростта, и средствата. За да мога да претопя географията, да я сътворя наново, като я пречистя от прилепналите буци на религиите и недъзите на опозореното минало.“
354 pages, Paperback
First published January 1, 2013
12 people are currently reading
114 people want to read
About the author
Walid Nabhan
13 books11 followersWalid Nabhan was born in Amman, Jordan in 1966. His family fled Al-Qbeybeh, a small village in the outskirts of Hebron, Palestine after the1948 war which established the state of Israel and resulted in the first Palestinian Diaspora.
Walid received his primary education in United Nations schools in Amman. He arrived in Malta in 1990 where he studied laboratory technology, graduating in Biomedical Sciences from Bristol University in England in 1998. In 2003 he gained a masters degree in Human Rights and Democratisation from the University of Malta.
His first short story collection, Lura d-Dar u ġrajjet oħra li ma ġrawx (‘Homecoming, and other tales that never happened’) was published in Maltese in 2009. His poetry and short stories have appeared in several anthologies.
Walid received his primary education in United Nations schools in Amman. He arrived in Malta in 1990 where he studied laboratory technology, graduating in Biomedical Sciences from Bristol University in England in 1998. In 2003 he gained a masters degree in Human Rights and Democratisation from the University of Malta.
His first short story collection, Lura d-Dar u ġrajjet oħra li ma ġrawx (‘Homecoming, and other tales that never happened’) was published in Maltese in 2009. His poetry and short stories have appeared in several anthologies.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 6 of 6 reviews
April 28, 2020
Силна книга. Не всеки може да напише такава. Авторът е ВРХ (външно разселени хора), приятно хлъзгав термин за безименни изселени и бежанци.
Истината може да се оформя по желание, "само да имаш правилните инструменти - власт, а може би и набор от интелектуалци, продали съвестта си в един от многото базари на морала, разпръснати по целия свят."
Грозното лице на конфликта в Близкия Изток и големите играчи (които вечер се прибират и ръкопляскат на малкия си син, който се е научил да кара колело, а хиляди деца живеят с години в лагерите). Клането в бежанските лагери в окупирания от Израел Ливан. Децата, които израстват с идеята, че трябва да умрат за Палестина, защото родителите им ги учат да я обичат до смърт....
Книга от която много ме заболя.
"Кой е този Бог, който не иска да споделяме земята, но е доволен от това, че ни позволява да споделяме телата на децата си?..... Странния бог, който е толкова очарован от миризмата на кръв."
Истината може да се оформя по желание, "само да имаш правилните инструменти - власт, а може би и набор от интелектуалци, продали съвестта си в един от многото базари на морала, разпръснати по целия свят."
Грозното лице на конфликта в Близкия Изток и големите играчи (които вечер се прибират и ръкопляскат на малкия си син, който се е научил да кара колело, а хиляди деца живеят с години в лагерите). Клането в бежанските лагери в окупирания от Израел Ливан. Децата, които израстват с идеята, че трябва да умрат за Палестина, защото родителите им ги учат да я обичат до смърт....
Книга от която много ме заболя.
"Кой е този Бог, който не иска да споделяме земята, но е доволен от това, че ни позволява да споделяме телата на децата си?..... Странния бог, който е толкова очарован от миризмата на кръв."
October 21, 2019
Ceo prikaz: http://www.bukmarkic.com/valid-nabhan...
Knjiga Egzodus roda je dobila nagradu za književnost Evropske unije za 2017. godinu, a istu nagradu su dobili i romani Dendriti, Disanje u mermer i U senci Petlovog brda. Ono što je interesantno kod ove nagrade jeste to što se ne bira svake godine po jedan dobitnik, već 11 ili 12. Desetak država bude izabrano svake godine, i u odnosu na to, žiri svake od tih država izabere neki roman koji će poneti ovu nagradu. Ipak, svaki od romana dobitnika ove nagrade krije u svojim stranama mnogo više nego što se čini.
Roman Egzodus roda napisan je od strane Valida Nabhana, i u pitanju je delimično autobiografski roman, jer je i porodica ovog pisca, baš kao i našeg protagoniste Nabila, izbegla iz Palestine u Jordan. U jednom trenutku kasnije u svom životu, Nabil, junak iz romana, seli se na Maltu, gde se i nalazi za vreme prepričavanja ovog romana. Ovim rečeno, jasno je da je Nabil i protagonista ali i narator ovog romana, tako da imamo direktan uvid u njegov život. On kreće od samog početka, objašnjavajući način na koji njegova porodica funkcioniše, ali isto tako i društvo u kom je rastao. Na primer, činjenica da je muškarac igra veliku ulogu u njegovom životu, jer, kako kaže, neviđena je sreća roditi se kao muškarac iz dela iz kog je on.
Radnja ovog romana nije linearna, i to je bitno znati od samog starta jer se tempo ova dva razdoblja znatno razlikuje. Delovi koji su smešteni u prošlosti su vrlo interesantni i zaista napisani tako da drže pažnju i da se čitalac veže za likove kao što su Nabil ili Musa. Ipak, delovi koji su smešteni u sadašnjost su malo sporiji i konfuzniji, ali i to je namerno urađeno. Naime, kao i svima nama, i piscu je jako lako sećati se nekih lepših vremena, ili ne nužno lepših vremena, nego vremena koja su prošla. Ono što je prošlo je nekako zapisano tako kako je, dok sadašnjost može biti prilično konfuzna. Ukoliko se upustitite u roman Egzodus roda, videćete i sami da piscu, pa i naratoru, i nije baš lako da se snađe tu gde je. Upravo iz tog razloga su ovi delovi malo konfuzniji i sporiji, jer se Nabil ne oseća kao da pripada u sadašnjosti.
Zašto? Nabil je rođen u Palestini, ali s obzirom na to da su se kao mali preselili u Jordan zbog rata, a kasnije i na Maltu, Nabil ne zna šta je tačno njegova država. Gde li on tačno pripada? Tamo gde je rođen, tamo gde je proveo detinjstvo i doživeo prve uspomene, ili tamo gde je proveo većinu svog života? Kroz primer Nabila, tačno možemo da osetimo taj tužni momenat u sudbini svake izbeglice, nebitno odakle je i gde je došla. Svako od njih je napustio državu u kojoj je rođen, i krenuo putem druge kulture, i često drugog jezika, da sebi obezbedi lepši život. Gde te osobe pripadaju i u kojoj meri? Kako i sam Nabil kaže: ”Kako možeš da voliš zemlju koju nikad nisi pođubrio? Kako možeš da voliš drveće na koje se nikad nisi popeo? Kako te mogu privlačiti ulice u kojima se nikad nisi igrao ni izgubio? Kako možeš do kraja života voleti te stvari iako ih nikad nisi video?”
Osim jedne lične istorije, odnosno istorije Nabila i njegove porodice, možemo malo detaljnije saznati o svemu što se desilo u Palestini kao i razloge zbog kojih su izbeglice iz Palestine uopšte bile primorane da napuste zemlju. To je razlog zbog koga ovu knjigu preporučujem svima koje zanima ova strana istorije, ili bi voleli malo više da čitaju ratnu književnost i o njihovim posledicama.
Egzodus roda je roman koji je izuzetno fino napisan. Ne mogu da kažem briljantan, jer svakako nije, ali je proza Valida Nabhana zaista dobra, dok su neke njegove misli i više nego dobre, zapravo odlične. Roman obiluje pametnim i dubokim rečenicama koje ćete sigurno zapisati negde sa strane. Delove u kojima opisuje svoje detinjstvo će
Knjiga Egzodus roda je dobila nagradu za književnost Evropske unije za 2017. godinu, a istu nagradu su dobili i romani Dendriti, Disanje u mermer i U senci Petlovog brda. Ono što je interesantno kod ove nagrade jeste to što se ne bira svake godine po jedan dobitnik, već 11 ili 12. Desetak država bude izabrano svake godine, i u odnosu na to, žiri svake od tih država izabere neki roman koji će poneti ovu nagradu. Ipak, svaki od romana dobitnika ove nagrade krije u svojim stranama mnogo više nego što se čini.
Roman Egzodus roda napisan je od strane Valida Nabhana, i u pitanju je delimično autobiografski roman, jer je i porodica ovog pisca, baš kao i našeg protagoniste Nabila, izbegla iz Palestine u Jordan. U jednom trenutku kasnije u svom životu, Nabil, junak iz romana, seli se na Maltu, gde se i nalazi za vreme prepričavanja ovog romana. Ovim rečeno, jasno je da je Nabil i protagonista ali i narator ovog romana, tako da imamo direktan uvid u njegov život. On kreće od samog početka, objašnjavajući način na koji njegova porodica funkcioniše, ali isto tako i društvo u kom je rastao. Na primer, činjenica da je muškarac igra veliku ulogu u njegovom životu, jer, kako kaže, neviđena je sreća roditi se kao muškarac iz dela iz kog je on.
Radnja ovog romana nije linearna, i to je bitno znati od samog starta jer se tempo ova dva razdoblja znatno razlikuje. Delovi koji su smešteni u prošlosti su vrlo interesantni i zaista napisani tako da drže pažnju i da se čitalac veže za likove kao što su Nabil ili Musa. Ipak, delovi koji su smešteni u sadašnjost su malo sporiji i konfuzniji, ali i to je namerno urađeno. Naime, kao i svima nama, i piscu je jako lako sećati se nekih lepših vremena, ili ne nužno lepših vremena, nego vremena koja su prošla. Ono što je prošlo je nekako zapisano tako kako je, dok sadašnjost može biti prilično konfuzna. Ukoliko se upustitite u roman Egzodus roda, videćete i sami da piscu, pa i naratoru, i nije baš lako da se snađe tu gde je. Upravo iz tog razloga su ovi delovi malo konfuzniji i sporiji, jer se Nabil ne oseća kao da pripada u sadašnjosti.
Zašto? Nabil je rođen u Palestini, ali s obzirom na to da su se kao mali preselili u Jordan zbog rata, a kasnije i na Maltu, Nabil ne zna šta je tačno njegova država. Gde li on tačno pripada? Tamo gde je rođen, tamo gde je proveo detinjstvo i doživeo prve uspomene, ili tamo gde je proveo većinu svog života? Kroz primer Nabila, tačno možemo da osetimo taj tužni momenat u sudbini svake izbeglice, nebitno odakle je i gde je došla. Svako od njih je napustio državu u kojoj je rođen, i krenuo putem druge kulture, i često drugog jezika, da sebi obezbedi lepši život. Gde te osobe pripadaju i u kojoj meri? Kako i sam Nabil kaže: ”Kako možeš da voliš zemlju koju nikad nisi pođubrio? Kako možeš da voliš drveće na koje se nikad nisi popeo? Kako te mogu privlačiti ulice u kojima se nikad nisi igrao ni izgubio? Kako možeš do kraja života voleti te stvari iako ih nikad nisi video?”
Osim jedne lične istorije, odnosno istorije Nabila i njegove porodice, možemo malo detaljnije saznati o svemu što se desilo u Palestini kao i razloge zbog kojih su izbeglice iz Palestine uopšte bile primorane da napuste zemlju. To je razlog zbog koga ovu knjigu preporučujem svima koje zanima ova strana istorije, ili bi voleli malo više da čitaju ratnu književnost i o njihovim posledicama.
Egzodus roda je roman koji je izuzetno fino napisan. Ne mogu da kažem briljantan, jer svakako nije, ali je proza Valida Nabhana zaista dobra, dok su neke njegove misli i više nego dobre, zapravo odlične. Roman obiluje pametnim i dubokim rečenicama koje ćete sigurno zapisati negde sa strane. Delove u kojima opisuje svoje detinjstvo će
October 7, 2022
Two stars. For what?
Star nr 1: The context of this book is genuinely interesting. Or interesting to me. An author who was born in Jordan of parents who are refugees from Palestine. This author, now fetched up in Malta, writing not in his native Arabic but in Maltese. It is the first book I have read that has been translated from Maltese. Refugee and migrant stories, stories of hybrid identities and languages, are incredibly important. To the world but to me, living in Europe, such stories resonate particularly if they include Europe (in this case, Malta). To remind us Europeans that Europe is not all-white and not all-Christian and has a language in it that is Arabic but written in a Roman script and developed for a Catholicised nation.
Star nr 2: There are some really interesting bits in this book. When the author starts telling anecdotes of poignancy and revealing something of the Palestinian experience that I had never thought of before. Exiled people yearning for a homeland from which they have been displaced by British politics. Pacts made with the Jordanian king to absorb Palestinians and turn them into generic Arabs. The dilemma of Palestine. The oppression of being cast by the world into the forever role of terrorist.
Another 1/4 star for the nice format: horrible cover but I took off the wrapper and read the blue hardback with its creamy pages and pleasant opening mechanism. Actual sheaves that are sewn not glued into the spine (so rare these days).
The rest of the rating? Mostly tedious to read. Very little evocation of place. Appalling stereotypes, in particular involving women. Cities and countries are compared to women who are forever 'spreading their legs'. Women are endlessly sexualised in the crudest way. They are always described in terms of their looks (the men rarely are), and the looks are invariably couched in terms of 'beauty'. That's what makes the women worthy. Apart from that, women want marriage which is likened to slavery and a cage for men. Women marry men for their money or because they're mad. Women are this, women are that. This man author pronounces with the blithe ignorant heteronormativity of someone raised in 1955 on women. Yet this book came out in 2013.
The book is boring because it reads like a series of treatises. There is much ranting but I'd have preferred to read an actually informative non-fiction book on the issues. Nearly all of the political knowledge is assumed. Names of various heads of states and other politicians are name-dropped and the reader is expected to know (and care) who these people are, and to agree with the author's view and nod in shared rage. Now, I sympathise with political rage; I feel it every day, living in Brexit Britain. I also sympathise with late-night cathartic ramblings on one's personal trauma; I have piles of notebooks filled with similar ramblings. But I don't expect anybody else to find these interesting.
Strangely, people do. This book has won prizes. It's been translated. Kudos to you, readers who love this book. I, alas, am not one of you.
Read for the #readtheworld21 challenge: a book from Western Europe. (The challenge doesn't include Southern Europe so I decided on Malta.) And for my own personal challenge of reading books by refugees and migrants, and books from the EU. The translation by Albert Gatt is good.
Star nr 1: The context of this book is genuinely interesting. Or interesting to me. An author who was born in Jordan of parents who are refugees from Palestine. This author, now fetched up in Malta, writing not in his native Arabic but in Maltese. It is the first book I have read that has been translated from Maltese. Refugee and migrant stories, stories of hybrid identities and languages, are incredibly important. To the world but to me, living in Europe, such stories resonate particularly if they include Europe (in this case, Malta). To remind us Europeans that Europe is not all-white and not all-Christian and has a language in it that is Arabic but written in a Roman script and developed for a Catholicised nation.
Star nr 2: There are some really interesting bits in this book. When the author starts telling anecdotes of poignancy and revealing something of the Palestinian experience that I had never thought of before. Exiled people yearning for a homeland from which they have been displaced by British politics. Pacts made with the Jordanian king to absorb Palestinians and turn them into generic Arabs. The dilemma of Palestine. The oppression of being cast by the world into the forever role of terrorist.
Another 1/4 star for the nice format: horrible cover but I took off the wrapper and read the blue hardback with its creamy pages and pleasant opening mechanism. Actual sheaves that are sewn not glued into the spine (so rare these days).
The rest of the rating? Mostly tedious to read. Very little evocation of place. Appalling stereotypes, in particular involving women. Cities and countries are compared to women who are forever 'spreading their legs'. Women are endlessly sexualised in the crudest way. They are always described in terms of their looks (the men rarely are), and the looks are invariably couched in terms of 'beauty'. That's what makes the women worthy. Apart from that, women want marriage which is likened to slavery and a cage for men. Women marry men for their money or because they're mad. Women are this, women are that. This man author pronounces with the blithe ignorant heteronormativity of someone raised in 1955 on women. Yet this book came out in 2013.
The book is boring because it reads like a series of treatises. There is much ranting but I'd have preferred to read an actually informative non-fiction book on the issues. Nearly all of the political knowledge is assumed. Names of various heads of states and other politicians are name-dropped and the reader is expected to know (and care) who these people are, and to agree with the author's view and nod in shared rage. Now, I sympathise with political rage; I feel it every day, living in Brexit Britain. I also sympathise with late-night cathartic ramblings on one's personal trauma; I have piles of notebooks filled with similar ramblings. But I don't expect anybody else to find these interesting.
Strangely, people do. This book has won prizes. It's been translated. Kudos to you, readers who love this book. I, alas, am not one of you.
Read for the #readtheworld21 challenge: a book from Western Europe. (The challenge doesn't include Southern Europe so I decided on Malta.) And for my own personal challenge of reading books by refugees and migrants, and books from the EU. The translation by Albert Gatt is good.
August 12, 2015
Mhux facli tikklasifika dan il-ktieb. Minn banda wiehed ma jistax jinjora u ma jammirax il-kitba poetika u ikkulurita tal-awtur, specjalment peress li jikteb b'lingwa li mhix ilsien art twelidu. Izda xi kultant hadt l-impressjoni li m'hemmx bizzejjed struttura fil-mod li huma espressi l- hsibijiet tal-awtur u jkolli nammetti li xi kultant hassejtni mitlufa jien u naqra dan ir-rumanz - ghalkemm forsi sa certu punt jista' jkun li din kienet propja l-intenzjoni tal-awtur.
March 18, 2023
Tema knjige je veoma bitna, ali mi je zadala mnogo muka. Stil pisanja meni većim delom nije bio pitak. Previše je digresija, nebitnih momenata ubačenih tamo gde se dešava nešto zaista bitno. Iako govori o osobi koja je rastrzana i nema domovinu, glavni lik je toliko antipatičan da je bilo teško osetiti empatiju prema njemu.
S druge strane, životi nekih sporednih likova odlično su opisani i oni zapravo izazivaju empatiju. Problemi žena su istaknuti i na nekoliko momenata im je posvećena pažnja kakvu zaslužuju.
Ova knjiga je muka jednog naroda koja traje i danas i vredna je čitanja, ali je šteta što je stil pisanja često pretenciozan, te vam ne dozvoljava da se povežete sa tematikom.
S druge strane, životi nekih sporednih likova odlično su opisani i oni zapravo izazivaju empatiju. Problemi žena su istaknuti i na nekoliko momenata im je posvećena pažnja kakvu zaslužuju.
Ova knjiga je muka jednog naroda koja traje i danas i vredna je čitanja, ali je šteta što je stil pisanja često pretenciozan, te vam ne dozvoljava da se povežete sa tematikom.
Displaying 1 - 6 of 6 reviews