Anatomija štakora

by Martina Vidaić

U izbici u studentskom domu, tijekom učenja anatomije čovjeka, studenticu Franku najednom preplavljuje snažan fizički osjećaj nalik klonuću kojem se pripovjedačica prepušta, a koji je, nakon što iz olovke kojom se služi pri učenju na stranicu udžbenika padne crvena kap, dalje povede u potrebu da na bjelinama Atlasa anatomije počne ispisivati tekst koji izrasta u neobično i napeto svjedočenje o dijelu djevojčine prošlosti. U toj se prošlosti skriva tajnoviti starac Ratko, čiji će se život početi odmatati i u čijem će se zrcalnom odrazu i Franka malo-pomalo raskrivati. Ispod površine tihog, nespretnog i katkad tragikomičnog odnosa starca i djevojke, dvoje neprilagođenih ljudi, bubrit će tamna i prijeteća horda potisnutih strahova i nelagoda, neprorađenih trauma i nezaključenih priča. No crvena točka, kap olovke koju djevojka što pristaje na ulogu zapisivačice pripovijesti vodi, proći će kroz taj gibak mrak, otkrivajući roj činjenica o obiteljima, smrti, djetinjstvu, djevojaštvu, ljubavima, tjelesnosti, starenju, usamljenosti, predrasudama, osvijetliti ih na stranicama, vezati ih i isplesti u harmoničnu strukturu prstenastih pripovijesti. Na koncu se studentica medicine, ispisavši Atlas anatomije, ispisuje iz jednog zacrtanog puta stjecanja građanskog identiteta i osvaja prostor novog i neizvjesnog, slobodnog i u budućnost uvijek projiciranog identiteta spisateljice.

240 pages, Hardcover

Published January 1, 2019

Reviews

[Valentina · Rating 5 out of 5]

Još jedna, samozatajna, nedovoljna prepoznata, a iznimna spisateljica. Trnci i jeza, što od stvarnosti, što od virtuoznog pisanja. I “šupa” i miris kave i smrad kokoši i mrtvog psa i neprilagođenosti i zbilje i medicinskog atlasa. Višeslojno, psihološki napeto. Maestralno. Bijelo. Da bijelo. I ta točka.
Uuuf😅

[Daniela Beaković · Rating 5 out of 5]

Vjerujem da je pisac dobar zbog načina kako piše a ne zbog izbora teme. Martina Vidaić me osvojila. Ona to zbilja može drugačije. Volim kad me iznenadi. Ona to čini od prve do zadnje rečenice.

[Nora · Rating 5 out of 5]

Jako teška knjiga za čitanje, a opet toliko jednostavna i svima poznata. Sve nas oblikuju situacije i okolina u kojima smo odrasli, ljudi koji su nas odgajali i društvo kojim smo okruženi. Ma koliko god čovjek htio promjenu i novi početak, on se jako teško istrgne iz okova usađenih normi i trauma iz života. Glavna protagonistica romana, studentica medicine, usamljena je djevojka koja se ne uklapa ni u sredinu iz koje dolazi, kao ni u onu u koju dolazi. Djevojka je to koja nije imala normalno djetinjstvo, ljubav, razumijevanje i podršku - str. 51: "Ja sam se postarala prije no što sam odrasla. I sad, dok o tome pišem, osjećam se umorno."
Posebno je zanimljiv autoričin odnos prema laži - str. 112: "Laž nije događaj, nego mogućnost, a mogućnosti su lijepe, čak i kad su strašne"; str. 127: "Ljeto je laž, a laž je mogućnost. Jesen je događaj, ostvarenje mogućnosti, čin otkrivanja."
I za kraj, svi mi imamo pravo na novi početak, na život kakav želimo, pitanje je samo imamo li snage za to - str. 236: "Želim da glava ostane prazna, bijela, kao stranice Atlasa koje čekaju da budu ispisane. Da ostane puna mogućnosti."

[Sara · Rating 2 out of 5]

Veoma teška i naporna knjiga, drugi roman Martine ima puno bolji flow.

[Katarina · Rating 4 out of 5]

"Ja sam se postarala prije no što sam odrasla. I sad, dok o tome pišem, osjećam se umorno."

teži mindfuck