Prvo samostalno izdanje logorskih sjećanja koja su u vrijeme Jugoslavije mogla biti objavljena samo izvan dosega represivnog aparata te države. Ona se nisu podudarala s jedino dopuštenom slikom Jasenovca i to je bio dovoljan razlog da ih se otjera u ilegalu ili za granicu. Za novinara i književnika Antu Ciligu (Šegotići, Istra, 1898. - Zagreb, 1992.) ništa novo, jer je od prvog dana svog javnog djelovanja živio kao sumnjivo lice koje su proganjale i zatvarale policije gotovo svih država u kojima se zatekao.
Kraljevina Jugoslavija ga je proganjala kao komunističkog agitatora, Staljinov SSSR proglasio trockistom i poslao u gulag, a ustaška NDH kao komunista strpala u Jasenovac. Staljinu se odužio svjetskim bestselerom "U zemlji velike laži" (1. izd. na francuskom, Pariz, 1938.), a o strašnim danima u jasenovačkom logoru napisao je sjećanja i uvrstio ih u svoju veliku memoarsku knjigu "Sam kroz Europu u ratu" (Rim, 1978.), u šesto poglavlje pod naslovom "Jasenovac: ljudi pred licem smrti", koje se sada prvi put objavljuje kao zasebna knjiga.
Ciliga piše s mnogo pojedinosti, osobito se zadržavajući na odnosima što su se u krajnje neljudskim uvjetima stvarali među logorašima. Logorska je uprava nastojala da ti odnosi budu što gori i u tome nerijetko uspijevala. Među zatočenicima je bilo dirljivog prijateljstva i spremnosti na žrtvu za drugoga, plemenitih primjera ljudske solidarnosti, ali i nesmiljene, životinjske borbe za preživljavanje.
Predgovor knjizi napisao je slovenski pravnik, filozof i diplomat dr. Iztok Simoniti, a pogovor mladi povjesničar dr. Ivica Miškulin.
Knjiga se preporučuje samo čitatelju jakih živaca.
Komunistički "otpadnik" i "trockist" Ante Ciliga, koji je iskusio život u Staljinovu gulagu, dospio je stjecajem okolnosti i u Jasenovac. U svojoj knjizi nudi jedan posve drukčiji pogled na ustaški logor od poznatih, objavljenih svjedočanstava. Ovdje je puno manje opisa logorskih muka i zvjerstava, možda i zato što je Ciliga imao donekle privilegiran status pa nije bio izložen mučenjima ili iscrpljujućem fizičkom radu. Ciliga se više zadržava na organizaciji logora, na odnosu među logorašima i logorskim grupacijama ( Srbi, komunisti, Židovi), a nisu izostali ni skicozni portreti ustaških logorskih upravitelja (Luburić, Slišković, Majstorović Filipović). Najintrigantniji dio knjige svakako su autorova kontroverzna filozofska razmišljanja o Židovima, o njihovu držanju u logoru, o njihovoj vjeri i o utjecaju vjere na svakodnevni život. Ponekad su Ciligini uvidi na granici antisemitizma, ali ponekad i pogađaju dublje istine o monističkom svijetu i Mojsijevu naslijeđu kod "izabranog naroda" koji je prisiljen živjeti između identiteta i alteriteta.