Роман «Фелікс» Владимира Кецмановича – розповідь про стосунки батька із сином. У першому розділі оповідач в детективній манері реконструює звичайний день літнього чоловіка Симеона Ракича, якого ще з молодих літ супроводжує прізвисько Фелікс, що він його собі обрав на честь героя роману Томаса Манна «Зізнання авантюриста Фелікса Круля». І не дарма, адже Симеон – звичайнісінький шахрай, який заробляє начебто продажем своєї квартири в центрі Белграда. Одного вечора, повернувшись додому, чоловік застане незнайомця з пістолетом, який також представиться Феліксом. Як згодом виявиться, це позашлюбний Симеонів син, про існування якого він навіть не здогадувався, прийшов помститися батькові за те, що був позбавлений нормального дитинства. У неповторному оповідному стилі, за допомогою коротких, часто навіть однослівних речень Кецмановичу вдається створити захопливу історію – детектив, трилер і сімейну драму про двох Феліксів. Роман «Фелікс» став одним із фіналістів літературного конкурсу НІН у Сербії в 2007 році та був нагороджений національною літературною премією.
Vlаdimir Kecmаnović je sin je politologа Nenаdа Kecmаnovićа i Nаtаše Kecmаnović (devojаčki Pаrežаnin), lektorke i urednice u oblаsti izdаvаštvа. Kecmаnović je u Sаrаjevu zаvršio osnovnu školu i Prvu gimnаziju, а u Beogrаdu je 1997. diplomirаo književnost. Objаvio je romаne Sаdržаj šupljine, Poslednjа šаnsа, Feliks (ušаo u uži izbor zа NIN-ovu nаgrаdu), Top je bio vreo i Sibir. Kecmаnovićevа prozа prevođenа je nа engleski, frаncuski, nemаčki, ukrаjinski i rumunski jezik. Vlаsnik je izdаvаčke kuće VIA. Oženjen je, otаc kćerke Nаtаlije. Živi i rаdi u Beogrаdu.
Rekao bih da je knjiga napisana pod moranjem, da li zbog ugovora ili jednostavne potrebe autora da piše. Jednostavno čak ni ta početna ideja, koja zvuči po malo i zanimljivo, nije realizovana na pravi način. Knjiga nije zaokružena, likovi su dvodimenzionalni, priča do bola ispunjena patetikom, a jedini kvalitet je što je knjiga kratka pa ne pretstavlja napor i pročitati je. Dva Feliksa koji svoje pseudonima duguju varalici Feliksu Krulu jedino su u stanju da prevare svojim lepim opisom, onim koji stoji na kraju knjige, kojim privlače ljubitelje književnosti. Rečenica od proste, do prosto proširene, nivo likova ne dalje od prosečnog gledaoca Zadruge, tok radnje linearan i predvidiv, svaka antipreporuka od mene...
Ovoga puta njegov stil mi se nije dopao. Smetao mi je Često. I nervirao. Zavisne rečenice se opravdano tako imenuju. Ne mogu se osamostaliti. Neprirodno je. I protiv logike. Priča je zabavna, ali nimalo naivna i lagana. I opet, odan saputnik.
Kad se čitalac adaptira na specifičan jezik koji Kecmanović koristi, otvara mu se jedna sasvim obična, a opet posebna priča o odnosu između oca i sina, o promašenim životima, smislu postojanja, praštanju i "krvi koja nije voda".
#podrška domaćim autorima Krv nije voda, a u krvi - sklonost prevarama, olakom shvatanju vernosti, ali i neki nebičan kodeks poštenja i vernosti, onima koje prihvate... Neobična knjiga, pisana kao odličan scenario, pa jedva čekam da pogledam predstavu u Zvezdara teatru.
Дуже сподобався зачин, але переломний момент оповіді мені не прийшовся до душі. Шкода, що ідея не послідувала саме за початковим сценарієм. Цікава манера оповіді Кецмановича, трохи незвична, але легка.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Ostala sam bez reči Ova knjiga je toliko divna i srceparajuća da stvarno ne mogu osećanja koja mi je izazvala pretočiti u reči Pročitala sam je za manje od 2 sata, ali ta dva sata nisam pomislila ni na šta sem na ovu knjigu Veoma topla priča koja stvarno nikoga neće ostaviti bezosećajnog
ну це було так непогано, стиль написання це щось дивовижне і водночас незвичне, сюжет розвивається так прямо ідеально влучно я б сказала, проте на 5 не дотягнуло :)
Дві людини з прізвиськом Фелікс, батько і син. І тільки другий знає про існування першого. Одного вечора Фелікс старший застає в своїй квартирі сина з пістолетом, який прийшов помститися батькові за позбавлення нормального дитинства.