Non-Oui

by Lidija Dimkovska, Borjana Prošev-Oliver (Prijevod)

Biografsko putovanje dviju generacija u kojem se isprepliću prošlost i sadašnjost jedne obitelji razdvojene morem

Kraj je Drugoga svjetskog rata. Nedjeljka, mlada Splićanka, zaljubljuje se u talijanskog vojnika Carla. Ne znajući što je očekuje, odlučuje poći za njim na Siciliju i ostaviti sve – obitelj, prijatelje, posao, svoj grad i domovinu. Vrlo brzo spoznaje da će u novoj sredini zauvijek ostati tuđinka, bez svoga jezika i kulture, a ni njezina nova obitelj nikada je neće potpuno razumjeti.

Non-Oui roman je u formi dnevničkog zapisa u kojem se izmjenjuju slike prošlosti i sadašnjosti, Splita i Sicilije, s mislima i životnim iskustvima bake i unuke identičnog i simboličnog imena – Neda. Njihov imaginarni razgovor prikazuje živote dviju različitih žena i njihovu duboku međugeneracijsku povezanost. Odgajane u drukčijoj kulturi i različitom povijesnom kontekstu, često imaju različit pristup gotovo svemu. Ipak, kad govore o ljubavi, obiteljskom životu, ratu i migracijama – granice se brišu i neke vrijednosti postaju univerzalne, bez obzira na dobne, kulturološke i društvene razlike.

Ugledna makedonska književnica Lidija Dimkovska ispripovijedala je u ovom romanu dirljivu i toplu priču o ljubavi, prijateljstvu, obitelji, identitetu, problemima s prilagodbom na novu sredinu, o fašizmu koji se vraća u Europu. Ljudska drama o usamljenosti, (ne)pripadanju i otuđenosti u kojoj se isprepliću splitske ulice, Drugi svjetski rat, jedan sicilijanski gradić, velika ljubav i pogubna mržnja.

216 pages, Hardcover

Published January 1, 2019

About the author

Poet and novelist from North Macedonia living in Slovenia. Born in 1971, Lidija writes in Macedonian. She has published seven books of poetry, three novels, one American diary and one collection of short stories which have been awarded and translated into 15 languages (English, German, Polish, Hungarian, Slovak, Czech, Romanian, Serbian, Slovenian, French, Croatian, Italian, Albanian, Bulgarian and Latvian).

Lidija has participated at numerous international literary festivals (Princeton Poetry Festival, Stockholm, Rotterdam, Sarajevo, Belgrade, Vilnius, Manchester, Chicago, Zagreb, Vilenica, Medana, Struga, Leipzig, Lido Adriano, Manchester, Kazan, Dresden, Taipei, Cork, Warsaw, Berlin, etc.) and was a writer-in-residence in London, Berlin, Iowa, Vienna, Graz, Salzburg, Krems, Tirana, and Split.

Reviews

[Vanja Šušnjar Čanković · Rating 5 out of 5]

Prvi ovogodišnji dragulj, pravo otkriće. Prije svega, drago mi je što sam imala priliku da pročitam još nešto iz pera savremene makedonske autorke koja nije Rumena Bužarovska, a nakon mog oduševljenja Lidijom Deduš koja, između ostalog, piše i o tome kako se niko ne zove Lidija, pa evo, ni manje ni više jedne njene imenjakinje upravo u svijetu književnosti koja piše o dvije Nedjeljke u Splitu i na Siciliji. Snažna priča, snažno pripovijedanje, snažan jezik bogat emocijama i njihovim izostankom (ili onim manje prijatnim). Ali, i hrabra knjiga! Hrabra jer piše tako slobodno i otvoreno o usamljenosti i otuđenosti unutar vlastite porodice, ali istovremeno o snazi ljubavi, o nepripadanju, o društvenim i političkim (ne)prilikima u ovom dijelu Balkana, o fašističkoj prošlosti i neonacističkoj savremenosti, o ustašama u Hrvatskoj, o mafiji u Italiji, o mnogo čemu uostalom. A pisanje je vrlo blisko i sugestivno, doslovno vas "usisa" i saživi sa slikama, atmosferom, iskustvima protagonista. Pitko i savremeno, a opet nekako "starinsko" u smislu estetskog kvaliteta i dubine (recimo nekog elizabetanskog) klasika. Kao što rekoh, prijatno iznenađenje, glas na kakav odavno ne naletih.

[Magda Vremec Ragusi]

Bi vas presenetilo, če bi v knjigarni v Palermu naleteli na uslužbenko, ki tekoče govori hrvaško? Če bi se zapletli z njo v pogovor in bi vam povedala, da je njena babica Splitčanka pokopana na vrtu domače hiše v bližini Palerma, ker ni želela groba na mestnem pokopališču med tujci? Za presenečenji so pogosto zanimive in ganljive zgodbe. Ena takih je tudi knjiga Non-oui. Pripoveduje jo mlado dekle, rojeno v Italiji, ki se je edino v vsej družini naučilo jezika svoje babice – hrvaščine. V fiktivnem pogovoru mlade Nede s svojo pokojno babico (po kateri ima ime), se nam razkrije zgodba mladega dekleta iz Splita, ki se je zaljubilo v italijanskega vojaka, za njim odšla na Sicilijo, se tam poročilo in si ustvarilo družino, kjer je izolirano živela v svojem zaprtem in izoliranem družinskem okolju. Preko njene pripovedi spoznavamo Split od začetkov 20. stoletja naprej, spremljamo nono Nedo v njenem odraščanju, dekliških prijateljstvih, družinskih odnosih, prvih ljubeznih, vojnih grozotah, selitvi v Italijo, izgubljanju stika z domovino. Pripoved je prepletena z razmišljanji vnukinje o svoji generaciji, primerjavi noninega življenja s svojim. Delo je veliko več kot prikaz neke življenjske zgodbe - odpira vprašanja o pripadnosti domovini, iskanju lastne identitete, občutku doma ali tujosti, osamljenosti … predvsem pa je poklon naravni človeški povezanosti med babico in vnukinjo, ki po nonini smrti obišče Split, poišče sorodnike in neguje v sebi vso babičino dediščino. Odlična je tudi naslovnica slovenske izdaje, ki simbolno zajema vso ljubezen in povezanost med obema Nedama. Napisano živo, doživeto, tekoče, pripoved nikjer ne zastaja, odlično ravnotežje med javno zgodovino in zasebno zgodbo. Vabi k branju drugih del avtorice, ki ima s problematiko tujine, selitev, domovine, kulturnih stikov … zelo bogate osebne izkušnje.

[Snježana Mihelač · Rating 5 out of 5]

"Usamljenost se ne mjeri brojem ljudi i njihovom nazočnosti, već osjećajem uzajamnog pripadanja."

[Vica Demici · Rating 5 out of 5]

A captivating biographical novel that spans decades, exploring the life of a woman moving from the Dalmatian coast to Sicily. Told through imagined conversations between Grandma Nedjeljka and her granddaughter, that has the same name, the book reflects on themes of migration, cross-cultural love, war, and family across generations. The deep bond between the two women becomes even deeper when Alzheimers erased the ‘new’ Italian language and the grandmother only remembered her native Croatian spoken in the childhood. The granddaughter turned out to be the only family member who learned it. A beautifully crafted novel artfully capturing the complexity of identity, politics, and belonging.

[Linna · Rating 4 out of 5]

actually kind of complicated včasih za razumet, zaradi menjave perspektive bralca but WOW what a story <3

[Julita · Rating 4 out of 5]

"... człowiek, który kocha i z powodu tej miłości opuszcza ojczyznę, zamienia się dla niej w ducha. A ciekawe i bardzo istotne jest to, że w nowej ojczyźnie też żyje jako duch."

"Każda wojna zamyka szkoły, a otwiera cmentarze. Pomiędzy tym jest ukrywanie się, głód, ubóstwo, strach."

"Pomyślałam wtedy, że kochając, można się kłócić, że czasami trzeba być nie za dobrym, żeby ratować kochanego człowieka."

[Katarina Knežević · Rating 5 out of 5]

ovo je stvarno divna prica, rat, ljubav, biti stranac, odvajanje, mnogo je lepo, samo jos fali tezine, iako je vec tesko za zenskog pisca al dobro