Hronologija umetnosti, koju je priredio Ijan Začek, predstavlja ambiciozan pokušaj da se istorija umetnosti predstavi kroz pregledan i pristupačan hronološki format. Kao uvod u temu i svojevrsni vodič kroz najvažnije epohe, pravce i autore zapadne umetnosti, knjiga uglavnom uspeva u onome što je naumila.
Najveća vrednost ovog izdanja leži u samom konceptu. Hronološki pristup omogućava čitaocu da lako prati razvoj umetničkih stilova i ideja kroz vekove, kao i veze između istorijskih događaja i umetničke produkcije. Knjiga je pregledna, bogato ilustrovana i veoma prijatna za listanje. Treba pohvaliti izdanje Lagune, koje je kvalitetno urađeno, sa dobrim reprodukcijama i preglednim dizajnom, što je kod ovakvih publikacija od posebne važnosti.
Knjiga na pojedinim mestima previše insistira na određenim političkim i društvenim procesima kao ključu za razumevanje umetnosti, dok se drugi, podjednako važni faktori, zanemaruju. Naravno, umetnost ne nastaje u vakuumu i istorijski kontekst je neophodan, ali povremeno deluje kao da se složenost umetničkog razvoja svodi na nekoliko dominantnih političkih narativa. Takav pristup ponekad pojednostavljuje temu više nego što je potrebno.
Ipak, uprkos ovim manama, Hronologija umetnosti može biti koristan početni vodič za čitaoce koji žele da steknu osnovnu predstavu o razvoju zapadne umetnosti kroz vekove. Samo treba imati na umu da je reč pre svega o istoriji umetnosti Zapada, a ne o sveobuhvatnoj istoriji svetske umetnosti.
Kao opšti pregled zapadne umetničke tradicije knjiga sasvim dobro funkcioniše. Kao pregled umetnosti čitavog sveta, ostavlja mnogo prostora za dopunu i proširenje. Zato je konačna ocena solidna, ali ne i naročito visoka: korisno i lepo opremljeno izdanje, koje ipak pati od preuskog pogleda na temu kojom se bavi.