"Nekim od anđela dade vlast nad uređenjem sveta, i On im poruči da dobro sprovode svoju vlast, ali usledi da se zli anđeli okrenuše protiv Njega"
- Papije Jerapoljski
Po završetku krvavih događaja u Medveđi, Vukman Goršić kreće u poteru za hodočasnikom koji šalje vojsku pošasti ne bi li probio sanitarni kordon.
Nakon neuspele zasede u Beogradu, suočeni sa nemogućnošću da unište đavolju princezu, car Karlo VI pribegava ubistvu njenog muža i uzima joj sina za taoca... Međutim, zaverenici su u zabludi misleći da lepu Eleonoru drže u šaci... U Beč stiže Pali apostol, predvodnik vojske pošasti, i nastaje nezapamćeno krvoproliće. Za cara Karla VI jedini spas je da pošalje Vukmana Goršića da pronađe i uništi hodočasnika. U međuvremenu, opet izbija rat sa Turcima, Beograd je sramno predat, a malobrojna družina Vukmana Goršića otiskuje se na neizvesno daleko putovanje. Nastaje trka s vremenom i sa smrću...
Aleksandar Tešić rođen je u Čačku, 5. marta 1961. godine. Detinjstvo je proveo u inostranstvu, gde je i počeo da piše. Studirao je prava. Zaposlen je u RTS-u kao prevodilac. Godinama je putovao po Srbiji i planinario, nesvesno sakupljajući građu za "Kosingas". Oženjen je, i sa suprugom Irenom i sinovima Vladanom i Srđanom živi u Beogradu.
4.5 → 5 Gadno i teskobno. Kao što sam i naslutio, Kletva Kainova III se naslanja mnogo više na prvi nego na drugi deo. Poglavlja koja su se činila zatvorenim u prvom delu, a tiču se Pavla Arnauta, u ovom trećem delu dobijaju svoj finalni oblik i odredište. Ti delovi su u knjizi naupečatljiviji, opisani i razrađeni mnogo jasnije, veštije i čini se pažljivije od delova koji se odvijaju u zapadnoj Evropi. Upravo to i jesu motivi kojima sam bio „kupljen“ u prvom delu ove sage, kada se još nije znalo da će uopšte biti nastavaka – nepatvorena draž endemske, srpske folklorne fantastike. Iako pomalo neuobičajeno, Tešić je zadržao da roman bude u formi hronike-dnevnika, gde svako poglavlje započinje pismom nekog od protagonista, koje potom razgrana u narativ i iz prvog lica pređe u upravni govor. Negde to ume da zasmeta, ali prenebregne se, budući da su i prva dva dela romana pisana istim stilom. Lagano i smisleno se, nažalost, gasi spona između Vukmana i Miloša na neizbežan, ali vrlo surov način. Dok, sa druge strane, Hodočasnik i njegova konkubina izdižu i množe vojsku mrtvih koja ima samo jedan cilj koji je određen i utemeljen u prvom delu romana (setimo se reči veštice Đurike dok je gorela na lomači!). U odnosu na prva dva dela, ovaj završni je znatno dinamičniji, te se prepoznaju čak i pikarski elementi. Družina saboraca s jedne strane pokušava da se za Hodočasnikom i njegovim nakotom izbore u okupiranoj Srbiji, vrludajući kroz sela i zaseoke na putu ka Vražjoj crkvi, dok sa druge strane, Zapad i dalje piruje i orgija na balovima, zataškavajući vešto posledice koje Hodočasnikova konkubina seje na bečkom dvoru, ubijajući isplanirano jednog po jednog člana kraljevske porodice. Krešendo sage je u punoj snazi ispunio sve što sam očekivao da će i biti. Na najjeziviji mogući način prvogrešni je skončao i raspršio za sobom sve ono što je magia posthuma u svojoj epidemijskoj formi donela. Jedine zamerke sa moje strane su: što je roman, čini mi se, preopširan i razvučen u segmentima koji su vezani za Eleonoru i njeno delanje, te pretrpan (doduše spretno uglavljenim) biografskim podacima kraljevske familije (za koje se ispostavilo da su, kako se radnja odvija, u neku ruku i bitni za njen tok, ali ne nužno u tolikom obimu), spletkama i trač-partijama, i što su dijalozi sa dvora u nekim segmentima vrlo jednolični (kao da ih sve izgovara ista osoba), usiljeni i trivijalizovano neprilagođeni društvenom statusu onoga ko ih izgovara. Sve ostalo je potpuno ispunilo šablon očekivanja što se okončanja čitave sage tiče.
Cela saga je najzad kompletirana i moram reći - da po mom mišljenju, saga kao takva nije uopšte ni bila potrebna. Prvi deo "Kletve Kainove" oduševio me je baš zbog čistih elemenata srpskog horora, što je žanr koga kod nas svakako manjka, pomešanih sa drevnim, okultnim silama neshvatljivim običnim ljudima. Drugi deo mi isto nije legao kao što nije sad ni treći, u momentu kad se radnja prebacuje na Zapad i na dvor, stičem utisak da dobijamo još jednu od priča o moćnim vampirima koji delaju na visokim pozicijama, spletkarenju i dvorskim intrigama, promešanim sa autentičnim istorijskim događajima, a gomila takvih priča je već napisana. Najviše sam uživala u delovima radnje koji su se odvijali u Srbiji, u opisivanju paganluka i seoske atmosfere, to je ono što mi je prvi deo činilo jačim u odnosu na ostala dva. Volela bih da je treći deo bio malo više posvećen putovanju do Vražje crkve, nekako su mi ti delovi bili najdraži, a najmanje ih ima. Rasplet je takođe mogao biti bolji. Imala sam i problem sa narativnim delom; sva tri romana su pisana kao dnevnički unosi, a ipak se između toliko karaktera čiji su zapisi prezentovani stil pisanja ne razlikuje nimalo. Plus je svakako što je treći deo uprkos svojoj obimnosti veoma čitljiv, Tešić je uvek umeo da održi pažnju, no ja bih više volela da se priča o vampirima zadržala na tlu Srbije, bez upletanja spoljne politike i moćnih sila.
I među anđelima ima grešnika, kao i među ljudima. Ljudske duše ogrezle u grehu, postaju deo vojske pošasti jer" grešne duše se povampiruju". Magia posthuma se širi Evropom. Napadi vampirskog soja vođeni su mračnim trojstvom i prete da zauzmu sve. "Zemlja se gnuša grešnika. Žalac smrt je greh, a sila greha je zakon... On te čeka u crkvi Vražjoj."
Aleksandar Tešić se vraća sa završnicom fenomenalne horor priče "Kletva Kainova". Prvi deo obiluje iskonskim užasom, drugi deo čini da vam se koža naježi od zla koje nam se privlači iz mraka, a završnica će vas upoznati sa zlom u njegovom izvornom obliku.
Iskreno ne sviđa mi se širenje narativa na bukvalno sve dvorove Evrope. Deluje jeftino, likovi su površni, kao da nema razlike među njima. Sve su odlomci iz njihovih dnevnika, a deluje prečesto kao da piše isti lik.
Miloš kao lik unakažen bukvalno, a imao je veliki potencijal da se razvija. Jedan od interesantnih zapravo, a samo sklonjen iz radnje. Vukman tu i tamo, mada sam takođe razočaran.
Ne znam što tri, kad je ovo i za dva verovatno. Verovatno zbog sjajnog osećaja za dinamičnost radnje. Ova priča je imala ogroman potencijal. Šteta što dva nastavka nisu pratila prvu knjigu koja je stvarno dobra. Više bih voleo da je ostalo samo na prvoj nego ovako :/
Konačno sam završio trilogiju i oduševljen sam! Genijalno! Jedino što mi je ostalo nedorečeno jeste šta se desilo sa jednim vampirskim likom, neću da imenujem da ne spojlujem nikome ali jedna krvopija je preživela/o
Surovo.Dinamično.Mračno. Sjajno. Kraj sage kakav je zaslužila ova triologija. Ako je neko očekivao lakšu i opušteniju priču u završnom romanu, to neće dobiti. Tešić pomera granicu mračnog ka nezamislivim dubinama i ne štedi ni jednog od glavnih protagonista. Vrlo je insresantna podela na dva načina borbe sa Kainom. Prva, primena brutalne sile "na terenu" koju vodi grupa predvođena Vukmanom Goršićem i druga, borba "u belim rukavicama" koja se odvija na dvorovima i balovima, koju vode Eugen Savojski, Vojvoda od Rišeljea, Karlo VI i ostali, koja nije ništa manje surova i bespoštedna. Gubici u obe grupe su veliki i skoro nezamislivi. Dinamika romana je sjajna. Nema ni trenutka predaha. Sve se vrlo brzo dešava. Šokantni događaji se neprestano smenjuju tako da sam u jednom trenutku potpuno izgubio nadu da bilo šta može da prođe na bolje. Sam kraj romana donekle smiruje situaciju, ali nema srećne završnice. Svako je izgubio po nekog, a neko je izgubio sve.
Taman kada mislite da ste se rešili jednog vampira, eto njega ponovo. Jedan zavodi plemkinje po pozorišnim predstavama, drugi savetuje kralja Francuske. Ali trčim pred rudu, da vidimo šta je s našom družinom lovaca na vampire što smo ih pratili u prve dve avanture.
Dok vampirica Eleonora spletkati među plemstvom, dotle hodočasnik rovari po sanitarnom kordonu. Par mrtvih plemića, i kordon se raspada, rat s Turcima se nastavlja. Kralj Austrougarske bi da vojska osvoji ušće Morave u Dunav kako bi lovcima na hodočasnika bilo lakše da se infiltriraju do Vranja i pronađu Vražju crkvu. Međutim, vojska mu nije nešto i gubi. Lovci se svejedno provlače. Međutim, imaju lošu sreću, Turci ih stalno hvataju i zatvaraju i po više meseci, čak i kad nabave sultanovu dozvolu.
Ko čini ovu družinu? Vukman iz Medveđe, Trenk, epidemiolog, i jedan oficir za koga je hodočasnik samo misija. Za ostale je pak lična osveta jer im je pobio porodice.
Pali apostol šeta među gospodom, redovno im postavlja pitanje kolika je razdaljina između raja i zemlje.
Eleonora bi da njen sin, koga je car Karlo uzeo za taoca, bude naredni car. Rišelje i ona se takmiče ko je fatalniji u zavođenju. Paukova mreža se širi, spletke se produbljuju, čini se da vampiri pobeđuju. Čak je i Rišeljeu na kraju svejedno ko će da vlada svetom sve dok god mu ostave porodicu na miru.
A vi, dobre duše, znate li kolika je razdaljina između raja i zemlje?
Treći deo polako povezuje dogadjaje iz prethodna dva, dok se potera za hodočasnikom nastavlja. Vreme prolazi, obe strane kuju planove, trude se da osujete jedni druge, menjaju taktike, gube i dobijaju polja kao na šahovskoj tabli. Teren polako ali konstantno gube uglavnom na strani lovaca na vampire, vodeći nas ka onom poslovičnom trenutku kada znamo da je najmračnije pred zoru, sve do konačnog obračuna. Struktura je univerzalna a moja go-to asocijacija: HP i horkruksi. Ogromni bonus poeni za priču koja je upletena oko stvarnih istorijskih dogadjaja i ličnosti, uključujući i pravu princezu Eleonoru. Na kraju: respect za jednu odličnu trilogiju.
Pet zvezdica, pet kao vrata.. Upravo sam završila ovaj treći deo, tako mi je žao, uživala sam,.. Vukman Goršić, Vojvoda Rišelje, Glejzer.. Tako dobri likovi, tako dobra priča.. Malo sam čitala na Vikipediji o likovima iz trilogije i iznenadim se da su zaista postojali što je dodatno zastrašujuće... Sjajnooo❤️❤️❤️