Ovo je savremeni roman o Zoranu i Mileni - dva pisca koji su se nekada voleli, ljubavni roman o pisanju ljubavnog romana. Posto ne mogu da razgovaraju, oni, svaki za sebe, pisu romane o toj njihovoj nemogucoj dugodisnjoj ljubavi, a ne znaju da imaju istu pricu, iste slike, pa cak i poneke iste recenice. Da li je pisac mali sujetni Bog, da li je pisanje - trijumf osvete, ili vid psihoterpije, da li je ljubav publike veca od jedne obicne ljubavi, samo su neke od dilema u ovom romanu, u kome se stvarnost i literatura preplicu na najneverovatnije nacine.
Verovala sam da će biti 4, ali nije mi se dopao kraj i razočaranje je presudilo da spustim na trojku. Standardno je dobra Mira Bobić za opuštanje i razmišljanje o životu, ljubavi, prolaznosti, umetnosti i malim stvarima, kod njenih knjiga uvek je razlika u nijansama.