iz 1. veka n.e. o smrti Jude Iskariotskog i o padu anđela.
Francuski list "Figaro" objavljuje 1874. vest o srpskom vampiru plemiću Nikoli Borovcu, koju brojni američki listovi prenose. Pariska javnost je uznemirena. Ko je taj "ugledni, naočiti intelektualac"?
Početkom 18. veka, španski izvori govore o "neobičnom kovčegu" prispelom brodom u Kartageni na ime "jednog srpskog plemića". Svedoci govore o čoveku koji je pokupio sanduk i odvezao ga mrtvačkim kolima. Ubrzo, Španijom kolaju priče o napadima vampira gde god su mrtvačka kola bila viđena. Da li je to bio Nikola Borovac i zbog čega je otišao u Francusku? I da li je slučajnost što je 1720. izbila kuga u Marseju, epidemija koja uvek prati hodočasnika...
Aleksandar Tešić rođen je u Čačku, 5. marta 1961. godine. Detinjstvo je proveo u inostranstvu, gde je i počeo da piše. Studirao je prava. Zaposlen je u RTS-u kao prevodilac. Godinama je putovao po Srbiji i planinario, nesvesno sakupljajući građu za "Kosingas". Oženjen je, i sa suprugom Irenom i sinovima Vladanom i Srđanom živi u Beogradu.
Dobar nastavak priče, što se od Aleksandra Tešića i očekivalo. Odlično balansiranje između istorijskih činjenica i autorove fikcije. Pošast i dalje hara. Niko nije pošteđen.
Auh! Ovo je O D L I Č N O! Da se saberem i oduzmem pa pišem detaljnije!
Neke knjige dok ih čitaš učine da skoro osediš od straha, ispadneš iz fotelje i dugo nakon završetka čitanja spavaš sa upaljenim svetlom. Druge, ti se uvuku pod kožu ježeći je najjezovitijim tonom pripovedanja, čineći da se osvrćeš oko sebe na svaki šum. Postoje i pisci koji svojim delima uspevaju da izazovu oba osećaja kod čitaoca. Aleksandar Tešić je upravo to uspeo sa prvim i drugim delom "Kletve Kainove" i nakon pročitane druge knjige moja omiljena knjiga o vampirima, Stokerov "Drakula", kao i sve ostale knjige koje se bave ovom tematikom, a volim ih, zvanično su svrgnute s trona na kome se neprikosnoveno ustoličila "Kletva Kainova I i II".
"I na kraju nekoliko reči o Vašem neracionalnom strahu, kako ste ga vi nazvali. Sasvim je normalno da osećate jezu kad se zateknete u mraku. Ili što osećate da Vas neko iz tmine posmatra. Posle svega proživljenog, bilo bi čudno da se ne plašite. Uzmite mene na primer, dragi kolega: više ne spavam bez upaljenih fenjera."
Tešić je još jednom pokazao da fantastično "pliva" u horor svetu. (ovo me je još više odstaklo da pročitam njegov futuristički roman 2084). Vešto ukomponovana kombinacija istorijskih podataka i autorove fikcije uvodi vas u jedan potpuno drugačiji, sablasniji doživljaj vampirizma (ili kako ga u romanu nazivaju: Magia posthuma). Ne mogu poreći da mi se za nijansu više dopada prvi deo, ali to nimalo ne umanjuje kvalitet nastavka koji vas podjednako kao prva knjiga prožima jezom i uliva strah u kosti. Detaljnije ću pisati na blogu. Posebna pohvala za brilijantne crteže i ilustracije kojima je roman obogaćen.
Ovo je druga knjiga u kojoj se Tešić bavi vampirima, ali njeni događaji prethode onima u prvoj. Vezuje ih priča o srpskom vampiru, opisanom na dva potpuno različita načina. Prva knjiga smeštena je u Srbiju i prikazuje užas i grozotu koji ovo strašno biće donosi u svom izvornom obliku. U drugoj knjizi vampir posećuje evropske dvorove i kreće se u visokim aristokratskim krugovima. Opisuje pojavu i širenje vampirizma u Evropi, i direktno prikazuje evoluciju individualne i kolektivne svesti ljudi suočenih sa ovom pojavom. Kao i u prvoj knjizi, pisac koristi istorijsku podlogu kao osnovnu građu romana, i priču smišlja tako nam opiše sve što je otkrio u svojim istraživanjima (setite se, on ne istražuje da bi pisao, već piše o onome što je istraživao). Tako su korišćeni novinski članci, studije, opisi razumom neobjašnjivih slučajeva… kojima su inspirisani događaji u knjizi i koji tako dobijaju na autentičnosti, a sve je uokvireno srpskom religijom i mitologijom koju Evropljani moraju otkriti ukoliko žele da se izbore sa ovom pošasti (ovde je glavni izvor Veselin Čajakanović, naravno).
„Početkom 18. veka, španski izvori govore o „neobičnom kovčegu” prispelom brodom u Kartageni na ime „jednog srpskog plemića”. Svedoci govore o čoveku koji je pokupio sanduk i odvezao ga mrtvačkim kolima. Ubrzo, Španijom kolaju priče o napadima vampira gde god su mrtvačka kola bila viđena. Da li je to bio Nikola Borovac i zbog čega je otišao u Francusku? I da li je slučajnost što je 1720. izbila kuga u Marseju, epidemija koja uvek prati hodočasnika...”
„Francuski list „Figaro” objavljuje 1874. vest o srpskom vampiru plemiću Nikoli Borovcu, koju brojni američki listovi prenose. Pariska javnost je uznemirena. Ko je taj „ugledni, naočiti intelektualac”?”
Kuga i vampirizam i ovde idu ruku pod ruku, a zajednički činilac im je Hodočasnik koji je entitet zla i koji svoj zalet hvata na samom kraju knjige te tako dobijamo uvod u ono što smo o njemu već čitali. Kao glavni adut Kletve Kainove i navodila sam upravo zastrašujuću i grozotnu atmosferu, ali Tešić se odlično snašao i u potpuno drugačijoj postavci i tek nam na kraju druge knjige pokazao žestinu koju je koristio u prvoj. Pročitala sam je u tri čitanja i to samo zato što sam završnicu sa teškom mukom ostavila da imam barem za još jedno čitanje. Moja preporuka za Tešićeve knjige je konstantna i malo verovatno promenljiva.
Ovo, zapravo, nije nastavak romana Kletva Kainova, već bi se pre moglo reći da je njegov prequel i.e. prethodnik, budući da je vreme u kojem se odvija radnja poslednja dekada XVII veka (dok je radnja u prvom delu obuhvatala drugu polovinu XVIII veka). Druga odlika Kletve Kainove II jeste odsustvo endemske folklorne mitopeične fantastike vezane za autohtone vampire poznate u našim narodnim predanjima. S druge strane, atmosfera ovog romana je približnija Alekseju Tolstoju i njegovoj noveli I Vurdalak ili Polidorijevom The Vampyre; A Tale, ergo pomalo prožeta učmalošću, ali i putenošću francuskih i austrijskih aristokratskih balova i tek ponegde inaparentnom jezom kao kod Le Fanuove Carmila. No, i ovoga puta, glavni antiheroj jeste čovek sa naših prostora - Nikola Borovac, zbog koga i čijom rukom će stradati nekolicina radoznalih naučnika. Poveznica sa prvim tomom ovog romana jeste "hodočasnik", koji je ovde tek alegorija ili nevid, čije će vreme doći u potpunosti u kasnijoj etapi, koju obrađuje roman Kletva Kainova. Takođe, Eleonora Švarcenberg, poznata iz prvog dela romana u ovom delu tek započinje svoj malevolentni uspon, a prva žrtva joj je tvorac knjige Magia Posthuma - Ferdinand fon Šerc. Kako čitalište ne bi ostalo razočarano nedostatkom iskonske strave na koju je navikla u prvom delu, poslednji segment romana ostavljen je upravo za tu publiku i u potpunosti opravdava mučnu završnicu ove etape koja prati priču od početka.
One of the books that you'll read in no time. Chilling theme (as is in the first book) will tingle your spine if you read this at night. :) All recommendations!
Jedna od knjiga koje ćete pročitati u jednom dahu. Jeziva tematika (kao iz prve knjige) će poslati jezu niz vašu kičmu ukoliko ovu knjigu budete čitali noću. :) Sve preporuke!
Не знам шта да напишем. Драго ми је што сам је прочитао, жао ми је што се завршила. Једина мана књиге је што је кратка, али сам и сазнао што, па нећу да то узмем за зло. И има једна нелогичност, али нећу да спојлујем. Свакако вреди 5 звездица
Neku deceniju pre nego što se hodočasnik navrzao na Medveđu, čudni događaji potresli su Francusku.
Nekada davno, jedna crkva sagrađena je blizu provalije. Meštani je nisu posećivali zato što je rečeno da ju je vrag uzeo pod svoje. Međutim, dvoje je tu odlučilo da se venča. Nakon obreda, crna ptica straši mladoženjinog konja i on pada u provaliju. Mlada se baca za njim.
Zapisi brodskih dnevnika govore o slepom putniku i čudnim smrtima. Na jednom brodu je krvavi kovčeg i po njega dolazi Nikola Borovac. Borovac je princ iz Rumelije, u rukama vrti pramen mrtve drage i ponekad se zaljubi u neku lepoticu a onda nastane lokalna legenda.
Botaničar, advokat i turski ambasador imaju misiju da otkriju gde se krije hodočasnik. Kralj Francuske šalje botaničara da kao naučnik baci okce na silne magia posthuma tj. vampirizam u Rumeliji (Srbija). Sreće Turčina koji mu objašnjava neke stvari, ali mu botaničar baš i ne veruje. Navodno peti talas pošasti čeka Francusku.
Treba prevesti neki stari spis povezan s vampirima, i botaničar posećuje Narodnu biblioteku. Tamo sreće princa Nikolu Borovca. Kako se njemu ispovedio za spis, tako odjednom svi vampiri znaju za to.
Advokat je pisao o vampirima pa ubrzo postaje zanimljiv Eleonori, vampirici koja sarađuje sa Habzburzima.
Nikola Borovac se zamera jednom Rišeljeu, pa tako i Rišelje (bratanac onog čuvenog Rišeljea) ulazi u ekipu koja se bori protiv pošasti nemrtvih.
Dešavanja polako stižu do momenta kada se uspostavlja kordon na granici i onoga što se desilo u prvom delu. Zamišljam da su se u trećem sve sile srele, kako savezničke tako i nemrtve. Ko preživi, pričaće 😈
Prequel dogadjajima iz prvog dela, ponovo u obliku pisama, ovog puta uzduž i popreko Evrope. Kratak pogled na neživot i delo Kaina, Elizabete & co pre nego što su se fokusirali na zagorčavanje života Vukmanu Goršiću. Zabavno, informativno, a kao bonus i sa ilustracijama. Impresivna lista referenci. Samo ovde ima materijala za par romana! Takodje, čudan osećaj čitati o kugi i sanitarnim kordonima u covid-vremenu, sve vreme misliš da je autor bio vidovit 🙄