Pogled na revoluciju, rat, velika istorijska zbivanja data su kroz perspektivu dečaka. Njegovo pričanje, šturo i jednostavno, otkriva svu apsurdnost i laži sveta "van porodice". Kao u čuvenoj bajci "Carevo novo odelo" dete ortkriva istinu, paradoksalno punu smeha i surovosti. Roman koji pleni svojim jednostavnim, čitkim stilom, nasmejaće vas gotovo doslovno "do suza", do otkrivanja potpunog besmisla i dehumanizacije jednog sistema. Nećemo saznati kako se dogodila ta greška u sistemu da roman Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji godine 1969. osvoji Ninovu nagradu. Ali upravo zahvaljujući takvim greškama, kakve bi se zbile u važnim trenucima za ukupnu povijest književnosti na našim jezicima, Ninova nagrada i jest bila najvažnija književna nagrada koja se u nas dodjeljivala. Nećemo saznati ni kako je taj isti roman, koji se u izdanju beogradskog Nolita i na sniženju prodavao u Nolitovoj knjižari, koja se nalazila u Jugoslavenske narodne armije ulici, postao popularan među naprednijim učenicima Prve gimnazije, usmjerenja: grčki i latinski te kultura i informisanje, godina 1981. i nekoliko sljedećih. Ali upravo zahvaljujući tome, zahvaljujući toj slučajnosti, jer je jedan od njih, po svoj prilici slučajno, uzeo tu knjigu u ruke, kupio je i raširio vijest o njoj, dio generacije ispao je onakav kakav jest. Značajna je uloga ovog romana u njihovome odgoju i preobražaju. Tome, uostalom, takve knjige i služe. Da smijehom preobraze svijet. Igra brojeva govori ovako: Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji objavljena je tačno onoliko godina nakon onoga rata koliko je godina u trenutku štampanja ovoga izdanja prošlo od našega rata. Ni u jednoj državi nastaloj na prostorima iščezle Jugoslavije, ni u jednoj koja je na bilo koji način sudjelovala u ratu, nije zamisliv roman koji bi se na ovakav način rugao s nacionalnim, državnim, ratnim i revolucionarnim idealima iz 1991, 1992, 1995. Dok je pisao svoju knjigu, Bora Ćosić reskirao je da završi u zatvoru. Umjesto toga, bio je dugoročno osumnjičen od države i Partije, i osvojio je najvažniju jugoslavensku književnu nagradu. Rizik je danas drukčiji, više se ne ide u zatvor. - Miljenko Jergović
Bora Ćosić is a Serbian, Croatian and Yugoslav novelist, essayist, translator and opinionated intellectual.
He was born in Zagreb in 1932, He lived most of his life in Belgrade until 1991, when he moved to Rovinj and later to Berlin, where he currently resides. A recipient of multiple awards, including the Nin Prize, he is known for his satirical and humorous style, exemplified in his cult novel Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji (t. My Family's Role in the World Revolution). Ćosić is recognized as an important voice from the former Yugoslavia.
U ovoj knjizi, kroz oneobičenu perspektivu deteta, koja izaziva smejanje naglas, nalazi se, između ostalog:
japanska gljiva sveznajući poručnik-trbuhozborac-multipraktik Vaculić ujkina sramotna figurica (i golicave priče) Moša Marjanović mnogo pre Bjelinog filma kokoške u kupatilu štimovanje klavira krajnici u teglici u špajzu otac – bivši sokolski prvak, izvezen na kesi, ćelav, i počesto ne baš trezan majka – melodramatična, muči je zubobolja i ne samo zubobolja, meri vreme na osam dana, četrnaest dana i šest nedelja („U kalendaru su bili zabeleženi tatini trezni dani, rođendani svih članova porodice, kao i godišnjica maminog pada niz stepenice u robnoj kući ‘Ta-ta’ (125)”) tetke (≥ dve; kolektivne junakinje, vegeterijanke, meni jako drage) mašina za meso korisna za kolače deda, svačega se nagledao i dalje svašta gleda feder za rastezanje (ja sam mogao da ga rastegnem 12 puta, tata 35, ujak 90 puta) ... i sveža, živa slika i prilika jednog uzvrtloženog vremena koje, u nekim svojim vidovima, i dalje traje.
Čini mi se da postoji prećutni dogovor da se Bora Ćosić u književno-stručnim krugovima bojkotuje. Nadam se da nisam u pravu. Da jesam, to bi bila izuzetna nepravda. Ili, možda još više, veliki gubitak za srpsku književnost.