Roman Zeleno busenje Edhema Mulabdića prikazuje razdoblje u povijesti Bosne na prelazu iz patrijarhalnih ka modernim oblicima života. To je vrijeme promjene vlasti - umjesto Otomanskog carstva dolazi Austrougarsko carstvo.
Djelo je u programu lektire za III razred gimnazije.
Edhem Mulabdić, je bosanskohercegovački književnik i jedan od suosnivača časopisa Behar. U književnosti je najpoznatiji po svom romanu Zeleno busenje, objavljenom 1898. godine a koji obrađuje period iz austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine.
Edhem Mulabdić rođen je u Maglaju 1862. godine. Tu je završio mekteb i ruždiju i nakon toga zaposlio se kao činovnik. Godine 1887. Mulabdić upisuje Učiteljsku školu u Sarajevu i po njenom završetku odmah dobija posao u Brčkom. Odatle biva premješten u Sarajevo, gdje radi kao nastavnik u Dural-mualimminu, u muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Iza toga je perfekt konvikta Učiteljske škole, zatim nastavnik u Šerijatskoj sudačkoj školi i potom nadzornik osnovne škole. Uskoro biva izabran za narodnog poslanika u Maglaju i na toj dužnosti ostaje sve do januara 1929. godine, poslije čega odlazi u penziju. Zajedno sa Safvet-begom Bašagićem i Osmanom Nuri Hadžićem pokreće list "Behar" 1. maja 1900 (urednik lista od 1901-06), a 1903. osniva i društvo "Gajret".
U svom dugom životu bio je prije svega prosvjetitelj, a onda i uspješan književnik. Svoj prosvjetiteljski rad prenosi i na književno stvaralaštvo. Roman Zeleno busenje slovi kao najznačjnije djelo ovog autora, ali i kao prvi bošnjački roman. Nova vremena je roman manjeg značaja, ali neosporan dokument za izučavanje tog dijela historije. Budući da je Mulabdić i prvi bošnjački novelist, ne smijemo zaobići zbirku novela "Na obali Bosne". Mnoštvo članaka i didaktičkih tekstova ostalo je rasuto po časopisima koje je pisac uređivao ili u njima sarađivao. Zbog kontakata sa vođama NDH, bio je izopćen, poslije Drugog svjetskog rata mu je suđeno, te je ostao i bez svoje penzije. Umro je u Sarajevu 29. januara 1954. godine. Danas je Mulabdić lektirski pisac i pomalo mu se vraća značaj koji je imao za razvoj bošnjačke kulture i prosvjete. Maglajska manifestacija "Mulabdićevi dani kulture" u cijelosti je posvećena imenu i djelu ovog značajnog književnika.
Овај роман ми се нашао на радару као један од првих романа муслиманске (данас: бошњачке) књижевности у Босни и Херцеговини и свакако је изузетно занимљив са тог културно-историјског гледишта. Међутим, реално треба рећи, књижевноуметнички није међу врхунцима књижевности.
Мулабдић овде обрађује тему предаје Босне Аустроугарској након Берлинског конгреса и какав то утицај има на муслиманске, углавном велепоседничке и богате породице у једној босанској касаби - његовом родном Маглају. Приказани су сукоб старог и новог, однос према завојевачу, однос према вери, свом идентитету и "неверницима", процесу еманципације, а приказан је и чаршијски живот пре (тј. док су владале Османлије) и након доласка Аустроугара.
Ликови су шаблонски, стереотипни, без пуно психолошке нијансираности. Радња је динамична, али веома романтичарски обојена. Такође, у ткиво романа уплетена је и неуслишена љубавна прича, која има трагичко-баладични тон, што је вероватно одговарало укусу читалаца тог доба. Мулабдић се у "Зеленом бусењу", осим приказа једног времена, потрудио и да поучи, тако да је повремено врло уочљив морализаторски тон.
Упркос својим слабостима дело вредно читања ради бољег разумевања једног дела наше релативно блиске прошлости.
If I didn't have to read this book for class, I would've never picked it up just because it's not something I usually like to read. I have mixed feelings about this novel because I really liked the beginning (first 50/60 pages) and the end (last 50 pages) where he talked about the development of love between Ajiša and Ahmet. But the middle? OH BOY. It felt like somebody was dragging me through that part. Edhem mainly wrote about the war that took place in Bosnia a while back. I knew that before I even started reading the book and honestly I thought there would be more action around that part, but there wasn't. At one point I got lost because I couldn't remember all of the routes the men in the army took while trying to get to certain cities and in the middle part Edhem described every little detail. Like MY GUY I reaaallllyyy don't care what those apples on the tree looked I just want some ACTION. I usually really enjoy Bosnian literature, but this book... Not so much. But, would definitely recommend it to some history lovers.
Not my kind of book. I read it for school and it was honestly kind of boring at times but I like the story line and some of the characters. The end was really heartbreaking along with every death in the book. I don't have anything else to say about it.
Vrlo dobar opis mjesta, ljudi i prilika u tranzciji vlasti i civilizacija. Opisi duse malog mjesta na sjeveru Bosne, kao i likova koji su produkt jednog izazovnog vremena, ne da su samo knjizevni i umjetnicki doprinos, nego i vrijedan historijski izvor.
Iščitavajući ovo djelo sam se susrela sa utemeljenim osobinama našeg društva kroz vijekove postojanja Bosne. Shvativši da se taj karakter vremenom ne mijenja, odlučila sam analizirati postupke naroda kroz životnu borbu za opstanak. Mi smo teritorija historijske borbe mnogih sila istoka i zapada. Miješajući različite kulture, stvorili smo tradiciju koja je utemeljena patrijarhalnim utjecajem porodičnih sila. U namjeri postizanja nivoa izgrađenog od balansa između primarnog i tercijarnog sistema, možemo uvidjeti propasti rodbinskih veza, promjene identiteta, smrti čežnji, pogibije zelene klase društva. Ovim romanom, Edhem Mulabdić prikazuje mišljenja i odluke čelnika, prilikom predavanja autonomije Austro-Ugarskoj Monarhiji Berlinskim ugovorom svjetskih sila, koje su uništile živote nevinih ljudi, u želji za odbranom svog vatana, nakon čega njihov trag biva sačuvan prekrivačem od zelenog busenja. MZ
Pisac djela "Zeleno busenje" je Edhem Mulabdić, bosanskohercegovački pisac. Živio je od 1862. godine do 1954, a rođen je u Maglaju. Njegov rodni grad je i također mjesto radnje ovog romana, ali spominju se i ostali gradovi pri kojima se opisuje napredak okupacije Bosne od strane Austro-Ugarske vojske. U Bosnu su prvo ušli kroz Imotski, koji je tada bio unutar granica države, i kroz Banja luku. Borba Bosanaca je bila žestoka, no beznadežna. Bez ikakavog oružja su se borili protiv jakih okupatorskih sila, te borbu vodili čak 4 mjeseca. Kroz ta 4 mjeseca su gradovi padali, te bili okupirani i iscrpljivani. Mladi su odlazili u boj, kao naš protagonist Ahmet, koji ostavlja svoje dvije voljene kako bi branio svoju voljenu zemlju. Mlado srce mu je bilo vatreno, željno borbe i pravde, ne razmišlja racionalno. Njegova mati ostade u Maglaju, kao i njegova istinska ljubav, Ajiša. Majka je imala podršku svog starijeg sina, Mehmed-efendije koji je uvijek pronalazio način da majčine uzburkane misli smiri i da joj sabura. Dok Ajiša ne pronađe ni trunke sabura, zabrinuta za svojim voljenim. Upoznajemo istinsku majčinsku ljubav kroz ovo djelo, kao i romantičnu ljubav ovo dvoje mladih. Kraj djela simbolizira i naslov djela, pa nas napominje na šehide koji su se borili za ovu zemlju, ali padaju u zaborav. Kao i Ahmet, kao i brojni mnogi. Djelo nam tačno opisuje situaciju sa kojom nismo upoznati ni dan danas. Uči nas da, iako mi mislimo da smo napredovali u ovom periodu, nismo zapravo. Nauči nas o ekonomskom iscrpljivanju i brojnim žrtvama koje je ova vlast ostavila iza sebe. Bosna i Hercegovina, i nakon svega ostaje cjelovita, prkosna i ponosna.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Although it is not a world famous book, it is beautiful, it was written in the time when Bosnia was given from the Ottoman Empire to Austria-Hungary, it follows the story of three brothers, Ahmet falls in love with Aisha, the beautiful daughter of Muharremage, but that love cannot happen because of the war. I won't say more because I don't want to spoil it for anyone, but it's really good
This entire review has been hidden because of spoilers.
Ubjedljivo najznačajnije djelo savremene bosanske epske književnosti, Zeleno Busenje je prvi roman objavljen na bosanskom jeziku, još za vrijeme Austro-Ugarske, a prati život stanovnika Maglaja neposredno pred, za vrijeme otpora i nakon uspostave Austro-Ugarske okupacije BiH 1878.g. te kako su ove promjene uticale na njih same, kao i na njihove međuljudske odnose.
Odlična knjiga o prvim mjesecima okupacije Bosne od strane Austrougarske. Također odličan presjek tadašnjih društvenih i unutarporodičnih odnosa, pogrešnih odgojnih temelja, koji se djelimično vuku i do dan danas. Tragičan kraj.
Pročitala je u osmom razredu. Pročitala je u drugom razredu srednje. Ne sjećam se ni jedne jedine riječi iz knjige. Toliko me se dojmila da se samo sjećam naslova.
Previše opisa igre mačke i miša između okupacijske vojske i skupine ljudi koji nemaju vođu, a nema dovoljno priče o dvije porodice čija sudbina nije iznenađujuća, smatrajući kakvi su likovi.