Često se može pročitati kako je Novi svjetski poredak blizu, kako nas čeka društvo bez nacija, religije, podjela, što je nekima simbol novog zlatnog doba a nekima zlokobna prognoza. Kako bi mogao izgledati nastanak novog društva, zanimljivo i intrigantno su opisali autori iz Slavonskog Broda Ivan Lutz i Gordan Sundać, koji su već dobro poznati u hrvatskoj književnoj javnosti svojim izvrsnim zajedničkim romanom Drum. Knjiga pod nazivom: „0,001:Novi poredak“, fascinantna je priča o procesima uobličavanja, nadziranja i konačnog kreiranja novog društva. Takvi složeni procesi, iako pomno planirani, mogu rezultirati i neočekivanim ishodima, ali uvijek donesu značajnu promjenu.
Ivan Lutz (1978, Slavonski Brod) je profesor fizike po vokaciji i kosmopolit po uvjerenjima. Do sada objavio nekoliko desetaka priča u gotovo svim SF zbirkama na području Hrvatske i Srbije. Objavio četiri romana: Zovite ju Zemlja (2013.), Drum (2014.), Samo igraj (2017.), 0,001:Novi poredak (2019.) Dobitnik je dvije nagrade „Artefakt“. Zajedno s Leonom Maglićem autor je članka koji je uvrstio Hrvatsku u Svjetsku enciklopediju znanstvene fantastike Johna Clutea. Jedan je od osnivača slavonskobrodske konvencije Marsonikon i jedan od pokretača zbirke SF proze „Marsonic“, i jedan od osnivača i urednika neprofitnog izdavaštva Alienus iz Slavonskog Broda.
hm, prilično zanimljivo i dosta retro "Roto X-100" djelo koje je to bolje što je trashastije (a ima trasha, ima)
obzirom da postoje dijelovi knjige koji su mi bolji (4) i lošiji (2) odlučio sam se za trojku i to dobrostojeću jer svakako očekujem i najavljene nastavke. Ja sam jedan od rijetkih koji tvrdi kako je Matrix jedan film u 3 čina pa odbijam priče "prvi odličan, drugi..." nego ga gleda cjelovito. Tako bih i ovo volio u komadu ocijeniti.
mislim kako bi bilo šteta da je ostalo u ladici no uzmite u obzir da je napisano na počecima rada (ako nas ne vuku za nos, nije da vjerujem objavama 100%)
imam dojam da su ubacali vagone hommagea svemu i svačemu i kao da mi se stalno smijuckaju iza leđa dok pokušavam ozbiljno čitati - ne uzimam im za zlo
dakle ovu knjigu ne morate pročitati, no morate ju kupiti pa neka stoji na polici jer se iza nje krije više nego hvale vrijedna inicijativa kako oni vole reći "pisci za pisce" - u stvari "kupci za pisce" jer nema ako nema prodaje, nema ni iduće knjige.
kaže neka izreka kako je za pisca najvažnija druga objavljena knjiga pa ako to rastegnemo na izdavača neka im druga objavljena bude najvažnija, ne bih želio biti urednicima u koži jer u ovako serijskoj strukturi ako promaše jednu knjigu mogu zatvoriti cijeli projekt (osim ako se ova proda 8x više nego treba ili dobije koji milijunčić švedske akademije)
podržimo izdavača i neka SF teče ("Spice must flow" jel' (inače to nije Herbertova izreka, ali je izvrsna))
Da ne dužim bez potrebe jer je sve već više puta spomenuto. Osjetila sam te prebačaje ritma između, ajmo reći, vojne distopije i socijološko-ekološko-tehnološkog aspekta knjige. I iako je vojni/ratni dio u svakom slučaju akcijski jači, meni osobno, tematikom je bliže i zanimljivije civilno gledište. Žao mi je što je pandemija uzela tako maleni dio kolača. U današnjim oklonostima bila bi pogodak i pol. I da, mali detalji kao podsjetnici ili tributi prošlosti SF-a zaista su vidljivi kroz cijelu knjigu. Ono što nisam očekivala je da me kraj toliko potpuno zbuni da se trenutno osjećam kao dijete koje učiteljici treba reći da joj je pas pojeo zadaću. Kraj je toliko otvorenog tipa da jednostavno vuče dojam propuštanja nečeg ključnog. No kako vidim po recenzijama, ovo bi trebao biti prvi dio trilogije i u tom slučaju je taman kako treba. Za kraj mog reviewa pitanje, kog vraga je Računalo imalo za pričat onoliko? I samo konstatacija da je ljudska vrsta očito spremna izumrijeti na oltaru vlastite gluposti, pa bilo da se radi o odricanju od šalice kave ili nošenju maski kako se spada, preko usta i nosa.
A sto ste cekali sa objavom 8 godina od 2012-te?!? :) Vrlo dobar roman, dokaz da imamo pisce koji su pandan svjetskim facama. U proslom djelu, Drum, koji su zajedno radili, moguce je primjetiti dva stila. Ovdje granice nestaju i tesko je uociti da se radi o djelu dva autora. Radnja se kotrlja fino, tecno, mozda za moj ukus malo preopsirno u nekim dijelovima, ali daleko od toga da postane dosadna ili nezanimljiva. Preporuka svima koji vole SF! Knjiga je zbog potraznje usla u drugo izdanje! Bravo! Veselim se slijedecim naslovima iz Alienus izdavacke kuce. Dajmo sansu domacim autorima! Nece nas iznevjeriti!
Vrlo dobra distopija, na trenutke krvava i mračna - baš kako volim! Posebno su dobro izvedeni likovi, dobro promišljeni i psihologizirani, iako na mahove (kao što je već rečeno) roman odaje tragove neujednačenosti. Potpuno sam lako uronio u svijet kojeg Ivan i Gordan portretiraju: apokaliptičnim ratovima opustošene dijelove Europe i Sibira, u polu-svijet koji je pronašao tzv. sreću u tehnološkim naprednim gradovima, kao i u onaj što bijaše ostavljen da životari na samim granicama civilzacije, sveden na bolest i kanibalizam. Sve dobre distopije bile su savršen instrument kojim su pisci kritizirali aktualno društvo, ali - što je još važnije - upozoravali na mogućnost kolapsa čovječanstva i naše civilizacije uopće. 0,001:Novi poredak je jedna od takvih knjiga.
Radi se o odličnom romanu! Roman vrlo napet, složen, na trenutke i kaotičan - u radnji. U dijelovima bez tzv. akcije i dalje nije dosadan. Kada je riječ o novim svjetovima i poretcima autori nerijetko zapadaju u prevelika objašnjavanja koja su s jedne strane neophodna dok s druge strane razvodnjuju roman. Ovdje je to vješto izbjegnuto i vrlo fino složeno. Što je dobar roman bez dobrog završetka? Posebna pohvala za naslovnicu!
Ovaj je roman mješavina svega: ekološka apokalipsa, distopijski SF, military SF, klasični SF, horor, filozofski osvrt na ljudsku prirodu i mnogo posveta klasicima SF-a ali i izvan samog žanra.
Djelo bi se više moglo shvatiti kao kronika zbivanja koje su dovele do novog poretka. Ratna atmosfera devastirane prirode i gotovo nadrealne scene izgubljenih ljudi u vihoru rata ostaje dugo u pamćenju dok je distopijski dio očekivan ali ništa manje brutalan. Osobno mi je roman malo neujednačen jer u jednom dijelu dolazi do promjene dinamike i smjera radnje ali to ga ne čini ništa manje zanimljivim i zabavnim za čitati. Ovo je tek prvi dio najavljene trilogije i nakon zadnje stranice ostaje želja za još...Nadam se kako ću imati priliku čitati i ostale dijelove i saznati gdje nas to vode Lutz i Sundać.
Distopijski romani, kao po nekom nepisanom pravilu, za radnju imaju borbu pojedinca protiv sistema, uglavnom fašističkog karaktera, a koji je opet izveo društvo „na pravi put“ i rijetko koji (nijedan ako sam u pravu) pristupa ideji distopijskog romana s druge strane. Autori su vjerovatno imali ideju da je bolje staviti junaka usred svega, pa će tako i brže sazreti kao lik, što opet nije loša stvar. Ivan Lutz i Gordan Sundać, koji su prethodno već objavili jedan zajednički roman, sjajni „Drum“, imali su drugačiji pristup ideji distopijskog romana i digli su stvari na jedan veći nivo, stvorivši jedan hibrid žanrova, što ne čudi jer je i „Drum“ jedna neobična zvjerka. Oni ne pišu o pojedincu i njegovoj borbi protiv sistema već počinju od početka, od klice ideje o novom svjetskom poretku i na tome grade svoju priču. „0,001: Novi poredak“ prvi je dio u zamišljenoj trilogiji (autori kažu da već postoji treći dio koji je zapravo prvi napisan) o propasti Zemlje i civilizacije kakvih ih poznajemo i rađanjem jednog novog poretka i rekao bih da u današnje vrijeme kada teorije zavjere niču na sve strane brže od gljiva nakon kiše, dolazi u pravi trenutak za sve, i teoretičare i one malo manje paranoične. Svijet je, kao u Orwellovom „1984“ podijeljen na dva bloka, koji već desetljećima ratuju bez prekida dok ih igrač ili igrači iz sjene, kao i strah od definitivnog kraja Zemlje koja je već na izdisaju, ne dovedu do mira i ujedinjenja kako bi spasili što se spasiti može. Naravno, ne mogu se svi spasiti već samo oni dovoljno vrijedni da bi bili dio novog poretka i tu počinju problemi. Naravno, roman završava cliffhangerom, kako se to obično kaže, taman kad se radnja zahukta i sluti da će drugi dio donijeti više uzbuđenja. Sam narativ je podijeljen na dvije linije, jednu prije samog ujedinjenja gdje sve podsjeća na vojni SF sa scenama iz recimo „Command & Conquer“ serijala video igara, jedinice koje broje stotine hiljada vojnika i futuristička tehnika vodi bitke razrušenim krajolicima evropskih metropola, da bi se druga polovina romana smirila i dobila nešto sporiji ritam, te težište prebacila na likove koji nisu bili toliko zastupljeni u prvom dijelu dok su u utrci s vremenom da bi dovršili ono što su započeli. Ritam romana zna biti neujednačen, naglo se prebaci iz jedne napete atmosfere u posve drugačiji ambijent, s puno tehničkih detalja koji pomalo koče radnju i, po meni, nedostaje jedan lik čija bi perspektiva bila nešto drugačija, koji bi doprinio stvaranju i prikazu panike među stanovništvom zbog svega što se dešava. S druge, likovi su sjajni i pitam se hoće li ih autori sve vratiti u sljedeći roman ili će se okrenuti drugim likovima, te postoje scene koje baš ostaju urezane u sjećanje i vrhunske su pa se na kraju sve izbalansira. Vjerujem da će, poznavajući Sundaća i Lutza kao autore, kvaliteta trilogije rasti svakim nastavkom i da će prava slika i ocjena biti moguća tek na kraju trilogije jer u ovom dijelu su postavljeni temelji jedne zanimljive ideje i priče, s neobičnim pristupom za distopijski roman.