Таа ги виде неговите очи, топли и сини како јасно летно небо, ги почувствува допирите за кои копнееше и сонуваше за нив сите овие празни,тешки години. Се виде и себеси, онаква каква што беше некогаш, босонога, во ноќна кошула, со бушава коса и румени девојачки образи. Можеше да ја почувствува меката, влажна трева под нозете. Јасно ја виде мајка си и осети како нежно и го бакнува челото, нејзините рацете додека и ја чешлаат долгата, замрсена коса и татко и кој загрижено ја прашува "Дали си среќна Ема?"
Како исклучително талентиран студент со најдобри оценки, Емилија по препорака од професорот Костиќ доаѓа на Универзитетот во Виена. Нејзиниот ментор е еден од водечките интелектуалци на научната елита на почетокот на триесеттите години на минатиот век. Франц Нојбауер во својата повеќе-децениска кариера конечно среќава студент вреден за восхит и одлучува Емилија да стане негов асистент. Младата жена која се качува високо на социјалната скала, го живее својот сон. Во исто време, на имотот на Ерцегови, во срцето на Војводинската рамнина, животот на нејзините сиромашни родители и семејството на грофовите го препливаат непредвидливи нишки на судбината. Кога нацистите ја преземаат власта во Виена, во годините на војна и сиромаштија, помеѓу Емилија и професорот Нојбауер се развива чуден и единствен однос помеѓу два силни карактери и брилијантни умови: повеќе од платонска љубов, а помалку од физичката страст.
Книга на спомените од Јелена Бачиќ Алимпиќ е вториот дел од трилогијата „Казна за гревот“, роман за сеќавањата на валцерите покрај Дунав, на дискусиите на виенските интелектуални кругови, патувањата покрај австриските пејзажи и искушенијата на минатото. Ода на животот кој пулсира и покрај Втората светска војна и сеќавања на љубов која годините не можат да ја избришат.
Jelena Bačić Alimpić je rođena 1969. godine u Novom Sadu. Školovala se u Novom Sadu, Karlovačkoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima i na Filozofskom fakultetu, na katedri za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik. Radila je kao novinar i autor dokumentarnih TV emisija za JRT mrežu i TV Novi Sad, u periodu od 1987. do 1993. godine. Devet godina je bila novinar i urednik u sistemu Color press group. Od 2002. godine radi kao urednik i novinar na Televiziji Pink. Dobitnica je mnogih nagrada za televizijsko stvaralaštvo. Živi u Novom Sadu, udata je i majka dvoje dece, Marka i Dunje. "Ringišpil" je njen prvi roman.
knjiga je divna,ali za razliku od prethodnog dijela za nijansu mi je slabija. Nadam se da će naredna biti za nijansu bolja, i mislim da to i možemo očekivati od Jelene...;)
Ema gradi svoj zivot u Becu,kraj starijeg profesora koji joj u danima holokausta postaje muz na papiru,vode tih i zatvoren zivot u kome se javlja naklonost i njezno pripadanje,ali ni ona ni Mihajlo nisu sretni,zive kao posmatraci...
Ovaj roman je opisan kao: "Oda životu koji pulsira uprkos Drugom svetskom ratu..."
Kakva crna oda zivotu?! Ovo je bre smor nad smorovima! Kakva oda zivotu kad je Ema jedva ziva i kao zombi prolazi kroz zivot, koji joj nema nikakvog smisla?! Kad zivi u Becu a ne mice se iz profinog stana 10 godina?! Kakva oda zivotu kada se udala za coveka vise nego duplo starijeg od sebe, sa kojim za 10 godina braka nije ni spavala, niti stvorila neki bliski odnos?!! Kakva oda zivotu kad SVI likovi ovog romana zive u proslosti i uzasavaju se buducnosti i samo znaju da zloslute da ce im buducnost doneti nesto lose?!
Ocekivala sam da ce bar rat doneti malo "uzbudjenja" ovoj knjizi - ali osim rat jedva da mozemo i da osetimo, jer je knjiga pretrpana Eminom (i Lujzinom) preokupacijom nebitnim glupostima iz proslosti! Ali bukvalno NEBITNIM GLUPOSTIMA!!! Spavala si sa Mihajlom pre 15 godina - pa sta?!?!?!?! Idi sad se ubi... Ne moze roditelje da obidje vise od 10 godina da slucajno ne bi naletela na bivseg decka?!?!!? Ste vi bre normalni?!! Zasto bi nekome ceo zivot protekao u dubokoj depresiji i tugovanju za momkom koga je volela sa 15 godina - i jos njena okolina to smatra normalnim?!?! Pa ljudi, to je ludilo! Da se to desi u pravom zivotu - riba bi vazila za poslednju lujku, ali posto je ovo roman J.B.A. onda je to kao strasno romanticno/traumaticno/dramaticno/tragicno?!
Definitivno dosta slabija od prve. U dosta stvari je teško poverovati, kao što je i teško povezati se sa likovima sa toliko preteranim (i to mislim zaista pre pre preteranim) osećanjima.
Drugi dio je definitivno bolji od prvog. Mnogo opisa austrijske arhitekture kao i života u to vrijeme, pogotovo u Vojvodini. Sve u svemu, zreliji pristup pisanju.
Divan nastavak prvog dela. Govori o godinama provedenim u Beču, gde se Ema školovala i pobegla daleko od Mihajla, svojih i svog života. Pronalazi utehu, prijatelja za ceo život i sa njim prolazi kroz ratne godine. Lepo osećajno. Preporučujem.