Teško mi je započeti s ovom malom recenzijom, jer sam još pod dojmom pročitanog i htjela bih najviše reći - roman je odličan, morate ga svi pročitati, odmah, šta čekate! (Vjerojatno kraj karantene, što je sasvim logično s obzirom da se izlazi samo po hranu. Ili bi barem tako trebalo. Da, ovaj osvrt je pisan u teško #ostanidoma vrijeme).
Ali odnekud moram smisleno započeti, pa ću krenuti od toga da je lako razumijeti zašto je ovaj roman dobio nagradu za najbolji (tada) neobjavljen povijesni roman. Razina detalja kod povijesnih događaja i ličnosti toliko je duboka, da je čitatelju lako zamisliti da i sam jaše bok uz bok Krsti kroz opustošjelu Istru za vrijeme Uskočkog rata. Prostor je toliko upečatljiv da ga je lako vizualizirati, ratna atmosfera tjeskobna i teška. A opet, nijedan od povijesnih likova nije demoniziran, niti idealiziran, a obje su sukobljene strane prikazane u jednakom svjetlu. Moglo bi se reći da je Istra koja se našla između dvije vatre (Habsburške Monarhije i Mletačke Republike) drugi najbitniji lik u ovom romanu. Prikazi stradavanja malih ljudi, gladi, očaja, koji se konstantno ponavljaju, ilustriraju jedan začarani krug u kojem nitko od likova nije mogao napredovati ni pobjediti.
Pored svega toga, ni sam protagonist, Krsto, nije idealizirani i moralno besprijekorni junak. Što čini praćenje njegovog putovanja između sukobljenih mjesta posebno napetim i čitatelj se stalno može pitati - što će sada biti? Oh, shit - moja česta reakcija dok sam čitala.
Još jedna stvar kojoj je autorica posvetila puno pažnje detaljima jest razvoj krsničkog i štrigunskog "lorea" (Ja: kako bi se ovo prevelo? V: magična povijest? kulturološka... nešto? Ja: bit će lore, hvala). Narodne predaje o krsnicim i štrigama su mnoge i različite i bile inspiracija mnogim hrvatskim autorima (uključujući i meni). U ovome romanu tako nije neobično što je glavni lik upravo krsnik, ali ono što mi je bilo apsolutno za gušt čitati jest pristup njegovim moćima i opisu kako ih koristi, jer se osjeća ova ukorijenjenost u svijet, da postoje pravila koja čitatelj može pratiti, a istovremeno, da je taj njegov svijet toliko drukčiji od zemaljskog, da će nam uvijek ostati izvan dosega potpunog razumijevanja. Čitajući ovaj roman, definitivno sam imala dojam kao da čitam o svijetu u kojem folklorne priče o štrigama i krsnicima nisu bile samo priče, već stvarnost.
I za kraj, ono što me oduševilo jest kako unatoč tome što piše o razdoblju u kojem su dominirala muška imena, ženski likovi živopisno iskaču. Nekim bi autorima bilo tako lako svesti njihov broj na jedan (ženu u nevolji, koju protagonist mora spasiti), a ostale ostaviti samo kao nevidljive likove u pozadini patnje, ali narativ nalazi načine da osvjetli i ženske likove, da njihovim nevoljama i patnjama da ime, da ih ne ostavi u pozadini.
Da ne duljim. Ovaj roman mi je bio apsolutno osvježenje za čitanje. Napet i dramatičan (može li roman koji spominje uskoke i ima citate poput "Čuvaj se senjske ruke!" biti išta drugo nego dramatičan? Može, nažalost, kad čitate Šenou - i dalje stojim pri tome da mu je to najslabiji roman kroz kojeg sam prospavala. E pa, ako ste bili razočarani njime, ovime nećete biti). Realističan koliko i fantastičan. Lokalan i poznat koliko i dalek i nestvaran.
Preporuke posebice onima koji vole: Witchera, stripovskog Batmana, povijesnu tematiku, ratnu tematiku, Frankopane.