Potresna, filmski dinamična, romansirana, autobiografska priča Metija Kamberija govori o odrastanju na ulici, životu u domu za nezbrinutu decu i odrastanju deteta u najsurovijim socijalnim uslovima. Ovo je roman koji je prepun vere, u život, u ljude… Meti Kamberi ovom pričom i sopstvenim iskustvom dokazuje da je veoma “isplativo” boriti se… Ovu romansiranu ispovest devetnaestogodišnji autor je posvetio deci bez roditeljskog staranja, a i nama koji često okrećemo glavu od socijalne realnosti…
Dinamična radnja me je “vukla” pa sam knjigu pročitala u jednom dahu. Ocenu 5 dajem jer je roman napet, potresan i još potresniji kad znate da je reč o autobiografiji. Stil pisanja je dobar, mada pisac često ponavlja određene sintagme i atribute. S obzirom da je ovo roman prvenac, da je autor devetnaestogodišnjak koji je postao funkcionalno pismen tek pre 7 godina i da je najčešće bio okružen jezikom ulice, ne zameram mu puno te greške i verujem da će u narednom romanu biti još uspešniji pripovedač.
Grad bola je dirljiva autobiografska priča mladog devetnaestogodišnjeg autora. Meti Kamberi je svoj težak život,odrastanje u hraniteljskoj porodici i domu za nezbrinutu decu, pretvorio u svoju prednost kao pisca. Bolno i teško detinjstvo, ogromno životno iskustvo i rano sazrevanje u kombinaciji sa neverovatnim talentom za pisanje rezultiralo je ovom divnom knjigom. Preporučujem svima da je pročitaju i kupe knjigu jer prodajom knjiga autor prikuplja novac za studije na Filozofskom fakultetu.
Ako je možda bio cenzurisan i nije smeo da piše o teškom detinjstvu u potpunosti, izvinjavam se. Ovako, o problemima dece o kojima roditelji nisu umeli da brinu nismo saznali mnogo. To je trebalo da bude glavna tema o kojoj još mnogo toga može da se napiše, a svakako da o tome zna najbolje onaj ko je taj 'pakao' živeo.
Čitati u 2/3 knjige o tome kako glavni junak svakodnevno pije i opija se, puši pljuge i privodi bičarke nije ono što sam očekivala od ove knjige.
Nadam se da će Meti nakon svega što je prošao naći svoj mir, kanalisati energiju i napisati još knjiga vrednih pažnje.
Vrlo vazna prica za procitati. Autenticna. Sirova i surova. Krajnje je vreme bilo da je neko isprica.
Medjutim, volela bih da Amiraga ima, kao licnost, malo vise samokritike jer je delovalo na momente da besom opravdava neke neopravdive stvari kao sto je silovanje, ili nepostovanje... Na taj nacin mislim da je Kamberi propustio priliku da pokaze ono sto je jako bitno, a to je da sva deca imaju pravo na detinjstvo i da nesto treba da se promeni.
Dirljiva i potresna ispovest, čitaoca pogađa još više jer se zna da je autobiografska. Svako od nas tokom života iskusiće bol i patnju, ali kao i kod glavnog junaka, uvek će se naći dobri ljudi koji će pomoći i te ljude moramo sačuvati u našem životu. Nažalost, teško je zaboraviti bol jer su tu ožiljci da nas podsećaju, dok za sreću nemamo ožiljke pa je teže setiti se lepih trenutaka, ali kao što je rekla jedna poznata ličnost: "Pretvorite vašu bol u mudrost." Moj utisak je da je glavni junak (pisac) to već postigao.