Versailleski ugovor najpoznatiji je mirovni ugovor sklopljen na kraju Prvog svjetskog rata. Francuska, Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija, Japan i Njemačka bile su ključne zemlje potpisnice.
Dakle, ako su svi željeli jedan značajan mirovni sporazum kako se sličan rat nikad ne bi ponovio, zašto u tome nisu uspjeli? Kakvi su bili zahtjevi jednih ili drugih koji su stvorili temelje za napetosti u budućnosti? Zašto su Italija i Japan, koji su 1918. bili na strani saveznika, željeli dovesti u pitanje odredbe Versailleskog ugovora te su se dvadeset godina poslije našli na strani nacističke Njemačke i pokrenuli Drugi svjetski rat?
Šest vrhunskih povjesničara specijalista za Prvi svjetski rat istražilo je cjelinu povijesti tih pregovora uvažavajući redom perspektivu svake od šest zemalja.
Na taj su nam način pomogli da shvatimo kako se došlo do ugovora koji je istovremeno novina u želji da se pronađe sredstvo kojim bi se zabranio rat, ali i arhaičan po uvjetima koji su nametnuti poraženima.
Serge Berstein Profesor emeritus na sveučilištu Sciences Po u Parizu, autor brojnih radova i sintetičkih priloga u suradnji s Pierreom Milzom.
Leonard V. Smith Profesor na Oberlin Collegeu (Ohio), specijalist povijesti Francuske i povijesti Prvog svjetskog rata. Objavio je niz radova, među koji su i France and the Great War, 1914-1918 (Cambridge University Press) i Sovereignty at the Paris Peace Conference of 1919 (Oxford University Press, 2018.).
John Keiger Britanski historičar, profesor na sveučilištu Cambridge, predavao je opću povijest i vodio brojna istraživanja o francuskoj diplomaciji. Autor je knjige Raymond Poincaré(Cambridge University Press).
Sergio Romano Novinar, historičar i talijanski veleposlanik, bio je i urednik u La StampaiCorriere della Sera.Vodi objavljivanje serije povijesnih knjiga u nakladničkoj kući Corbaccio. Počasni je doktor na sveučilištu Sciences Po u Parizu. Predavao je na sveučilištu California te na Harvardu.
Toshio Takemoto Docent na sveučilištu Lille III. Specijalist za povijest japanske književnosti, organizator simpozija "Écrire la guerre, Écrire le conflict" i međunarodnog kolokvija "The Body in East Asia's Modern and Contemporary Literatures" u Parizu 2017.
Gerd Krumeich Njemački historičar, specijalist za povijest Prvog svjetskog rata, profesor emeritus na sveučilištu Heinrich Heine u Düsseldorfu. Suosnivač je Historiala (muzeja Prvog svjetskog rata) u Péronneu. Njegovo jeposljednje djelo Verdun 1916,napisano zajedno s Antoineom Prostom.
"Lakše je voditi rat nego uspostaviti mir." Georges Clemenceau, govor u Verdunu, 14. srpnja 1919.
I have started this book, and it is fascinating and astute. But I will have to put it away until I finish a couple of books that I have been "in the middle of" for a while, including Gregor's Mussolini's Intellectuals which continues to impress.
Un ouvrage fort intéressant pour traiter la question du fascisme italien en revenant sur sa genèse et sur ses oppositions mais surtout sur le contexte politique et social italien de l'époque
J'ai beaucoup aimé ce livre d'une actualité à toute épreuve. Les forces politiques y sont bien dépeintes, tout comme la base sociale et idéologique du fascisme, ainsi que sa progression.
Je dois tout de même dire que le lien entre anarcho-syndicalisme et fascisme n'est pas tout-à-fait honnête. Par exemple, les auteurs n'expliquent jamais leur emploi de la tournure de phrase "tendances anarchisantes" en parlant des fascistes. Un tel contre-sens se doit d'être bien expliqué.
Et dans la partie sur Fiume, des références sont faites à la collaboration entre anarcho-syndicalistes et fascistes, sans toutefois préciser les limites dans lesquelles les tendances anarchistes voyaient leur militantisme. Ça donne réellement une fausse impression d'anarchistes complaisants voire alliés du fascisme, de qu'ils ne sont, de jure, pas.
Il libro è di facile lettura e abbastanza sintetico vista la complessità del tema. Le tesi sono chiare e ben illustrate. Il libro può essere letto anche da chi non è esperto e forse è piuttosto schematico. Nel complesso merita di essere letto e lo suggerisco, anche perché gli autori sono francesi ed è utile conoscere il parere altrui rispetto ad un periodo storico per noi travagliato.
Cinquecento pagine che per leggere bisogna essere appassionati di storia. A differenza di altre letture, qui il fascismo viene esaminato prevalentemente da un punto di vista politico. Un’opera completa senza la faziosità tipica degli autori italiani