✍️Obećavajući početak.
Ponadala sam se jako, jako dobrom krimiću već na prvim stranama.
Skandinavci su me navikli na mnogo, dobro, najbolje, krvavo, savršeno krvavo, puno akcije...
Nakon prvih nekoliko stranica stekla sam dojam da je Roslund radio na kvantitetu, a ne na kvalitetu.
I... prevarila sam se.
Bilo je ovakvih segmenata, međutim čitav roman je pružio toliko da je ovo posve zanemarivo.
📘Štokholmski inspektor Ewert Grens i bivši kriminalac i doušnik štokholmske policije Piet Hoffmann sudionici su ove fenomenalne krvave akcije.
✍️Također, zasmetalo mi je kad je preko 100 stranica bila samo Hoffmanova priča, bez pomena Grensa, sve dok se njihovi putevi nisu ukrstili i tada je krenulo ono najbolje.
✍️Ono što je svojstveno ovakvim knjigama su ubistva, istrage, dodatne kriminalne radnje, ali ovdje se susrećemo s ljudima koji rade takve stvari kako bi zaštitili porodicu, malu djecu, one koji su kao djeca pretrpjeli veliku traumu gubitkom porodice, gledanjem kako ih neko ubija...
✍️Za Skandinavce, s pravom, govore da su kraljevi krimića.
A kada jedan kralj krimića piše o Albancima, Kosovu, Balkanu, "ulcinskom smaknuću", "krvnoj osveti"... možete samo zamisliti kakvo remek-djelo dobijete ili jednostavno možete uzeti Sretan rođendan ti da pročitate i uživate.