What do you think?
Rate this book
Trojanski konj
Unknown Binding
Published January 1, 1980
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 of 1 review
August 19, 2020
August Cesarec
Zagreb, 1980.
Smeće.
Dugo nisam nešto ovako loše čitao.
Jezik je potpuni poraz, smetlište izraza, gubilište ljepote, stratište poetike, rasadništvo mediokritetstva i šunda.
Neka tekst sam o sebi zbori:
„ Kada za njima ostade nekoliko kilometara prašnjava putića iz džbuna na samom vrhu male humke iznenadno- Stoj! ukopa ih u mjestu. Opaziše elipsastu konturu megafona koji se lagano i bešumno dizao uvis, sve dok njegovo jajasto tijelo na tren ne zakrije sunce na zalasku. Komanda slična prijetećem šumu vjetra u krošnjama prikova ih za tlo. Kada polegoše po vlažnoj zemlji, sunčana kugla na jedvite jade uspije probiti oblačni zatvor i, kao da je oslobođena noćne more. hitro kliznu za obzor što je već podhrtavao poput membrane pod pritiskom potonule vatre."
Ovako bljutav jezik je na razini stilske kriptodepresije, daleko ispod estetske ravni, u podzemlju stila, u grotlu kiča.
Podsjeća me na moje vlastito književno stvaralaštvo.
S time da ja ipak nisam toliko loš.
Spona mene i Veljka bi bile metafore poput „sunačna kugla" te „oblačni zatvor" kojima i ja pokušavam aktualizirati jezik u svojem književnom izražavanju, no po mom vlastitom sudu to radim loše. Barbieri također to radi loše.
Sadržajno čisto žanrovsko djelo koje na loš način pokušava doprijeti do visoke književnosti s prelošim antičkim podtekstom i referencama.
Očekivao sam više od hrvatske distopije.
Nisam mogao nastaviti čitati nakon četrdresete stranice, rijetko kad knjigu ne mogu do kraja pročitati.
"Trojanski konj" je neuspjeh.
Nemojte ovo pročitati!
¡Hasta luego!
Zagreb, 1980.
Smeće.
Dugo nisam nešto ovako loše čitao.
Jezik je potpuni poraz, smetlište izraza, gubilište ljepote, stratište poetike, rasadništvo mediokritetstva i šunda.
Neka tekst sam o sebi zbori:
„ Kada za njima ostade nekoliko kilometara prašnjava putića iz džbuna na samom vrhu male humke iznenadno- Stoj! ukopa ih u mjestu. Opaziše elipsastu konturu megafona koji se lagano i bešumno dizao uvis, sve dok njegovo jajasto tijelo na tren ne zakrije sunce na zalasku. Komanda slična prijetećem šumu vjetra u krošnjama prikova ih za tlo. Kada polegoše po vlažnoj zemlji, sunčana kugla na jedvite jade uspije probiti oblačni zatvor i, kao da je oslobođena noćne more. hitro kliznu za obzor što je već podhrtavao poput membrane pod pritiskom potonule vatre."
Ovako bljutav jezik je na razini stilske kriptodepresije, daleko ispod estetske ravni, u podzemlju stila, u grotlu kiča.
Podsjeća me na moje vlastito književno stvaralaštvo.
S time da ja ipak nisam toliko loš.
Spona mene i Veljka bi bile metafore poput „sunačna kugla" te „oblačni zatvor" kojima i ja pokušavam aktualizirati jezik u svojem književnom izražavanju, no po mom vlastitom sudu to radim loše. Barbieri također to radi loše.
Sadržajno čisto žanrovsko djelo koje na loš način pokušava doprijeti do visoke književnosti s prelošim antičkim podtekstom i referencama.
Očekivao sam više od hrvatske distopije.
Nisam mogao nastaviti čitati nakon četrdresete stranice, rijetko kad knjigu ne mogu do kraja pročitati.
"Trojanski konj" je neuspjeh.
Nemojte ovo pročitati!
¡Hasta luego!
Displaying 1 of 1 review