Ovo vrijeme sada

by Semezdin Mehmedinović

Maleni događaji, treptaji sjećanja i smiraj sadašnjeg trenutka, fragmenti prijateljevanja, Sarajevo kao izbor, kao mjesto početka i mjesto povratka, grad kao čvrsta i nestabilna točka, sve su to tkanja oko kojega se množe priče, oko kojega se iznova rađa jezik u prozama Semezdina Mehmedinovića. Bilo da se radi o susretu s Márquezom u baru u Washingtonu ili o ženi koja donosi ogledalo kao svoj eksponat za neobičnu izložbu u kultnom prijeratnom sarajevskom kafiću, svaka epizoda uvijek je duboko intimna, promišljena, zaokružena, a istodobno nedovršena kakav je i život sam.

Rekreiranje razglednica za Aleša, gledanje nogometne utakmice, kava u ugodnom društvu, igranje partije šaha u muzeju književnosti, užitak u pogledu na hercegovačko nebo, selidba knjiga s kraja na kraj Sjedinjenih Država, sve su to priče koje tvore Ovo vrijeme sada – vrijeme prošlo, sadašnje, buduće. Ovo vrijeme sada vrijeme je koje izabiremo da bismo doživjeli sebe same, da bismo osjetili vlastitu intimu, da bismo otkrili duboko skrivene iskrice koje nas čine čovjekom. Ovo vrijeme sada knjiga je potrage, sjećanja i osjećaja, knjiga u kojoj se vrhunska proza i poezija spajaju u neodvojivo jedno.

Genres: Nonfiction, Contemporary, Serbian Literature, Short Stories

Hardcover

Published May 1, 2020

About the author

Semezdin Mehmedinović is a well known Bosnian writer, filmmaker, and magazine editor. His book "Sarajevo Blues" was praised by Washington Post as one of the best books which document war in Bosnia.

Reviews

[Anja Karenjina]

Ne moram da pročitam nijednu više knjigu u životu. To je sve što ću reći.

[Tina]

"Svaka je prošlost beskonačna."

Kakva knjiga!!!
Na mobitelu imam otvoreno bar 50 prozora, sa referencama iz ove knjige, koje želim istražiti, o njima još čitati, učiti.

Semezdinove doživljaje Sarajeva, Amerike, pisaca, pjesnika i slikara vidjela sam kao u filmu, toliko slikovito je opisao crtice iz svoje beskonačne prošlosti, da su postale moje 'ovo vrijeme sada'. I uživam u njemu.

Hvala!

[Vanja Šušnjar Čanković]

Knjigu sam kupila proljetos na promociji, ali sam ju ostavila za čitanje na godišnjem odmoru kako bih mogla da joj se posvetim s punom pažnjom i uživanjem. Tako je i bilo jer sve Mehmedinovićeve knjige su takve, tople i pune emocija. Svaka njegova rečenica prijanja na dušu i vraća vjeru u dobrotu u ljudima. Uvijek se tokom i nakon čitanja njegovih knjiga osjećam prijatno, smireno, nostalgično i pomalo, mrvicu sjetno. Ali, prvenstveno ispunjeno i nasmiješeno. Pored toga, njegovo pisanje je vrlo filmično, a slike koje stvara dugo ostaju u sjećanju, bilo da poznajete njegove likove ili ne. Ako želite lijepu književnost koja obogaćuje, čitajte Mehmedinovića.

[Aleksandra Fatic]

Da sam ga čitala prije Đurđice, možda bi i dobio 5⭐️, ovako, 4⭐️ su skroz korektne! Ipak, Semezdinova pahuljica ostaje moj favorit bez obzira na vrijeme sada!

[Dunja]

"Život je skladište pogrešnih pretpostavki."

[Naida]

Svaka mi se recenzija čini suvišnom, teško je razumjeti ljepotu ove knjige dok je sami ne uzmete u ruke. Umjesto klasične recenzije, ostavljam vas s jednim citatom.

Možda nije među poznatijima ni upečatljivijima, ali mene se posebno dojmio.

“Skupljene oko stola, snimio nas je tada Milomir Kovačević, a na fotografiji se vidi sva studen našeg tadašnjeg svijeta. Sjećam se cijelog januara 1993. po tome što je snijeg škripao pod našim nogama, a mi bismo u razgovoru zanosili na dalmatinski, da se malo ugrijemo.”

[Na Ta]

U mladosti sam se zanimao za ideje, i tragom tog interesa birao knjige koje ću čitati. Danas su mi važnije emocije, jer znam da je malo ideja koje u vremenu ne izgube prvobitnu uvjerljivost, a ono što osjećamo, to je zauvijek.

[Gorica Orsholits]

“Kao ukleti Holandezi lutamo u daljinama i usput nabasavamo na tragove svog svijeta, na nemogućim mjestima, tamo gdje to najmanje očekujemo. I kamo god dođem, ja neprestano stižem kući.”

[Bojana]

Fino melanholična.

[Valentina]

" I kamo god dođem, ja neprestano stižem kući. "

[Dejan Vojnovic]

"Kako starim, sve više volim ono što je
nedovršeno.... " (…)

[Valentina]

Ovo vrijeme sada, još je jedan roman Semezdinovih sjećanja. Zapisi (dnevnički) koji nelinearno putuju kroz mjesto i vrijeme, od Sarajeva do Amerike, kroz unutarnje i stvarne lokuse koji su autoru važni. U tim putovanjima mnoštvo je sinkroniciteta, pa se autor stvarno sudara s Garcíom Márquezom, Lászlom Krasznahorkaijem, Jergovićem, slikarima, malerima, arhitektima i mnogim zanimljivim likovima, stvarnim ljudima koji su u njemu trajno pohranjeni ili se boji da ih ne izgubi. Bolje ih je zapisati, ponekad narisati, za sebe pa onda i za nas. Semezdin piše nepretenciozno, toplo i duboko ljudski.
Semezdin je na mojoj listi favorita.

[Iman]

savršena

[Maida Poprženović]

Milovanje melanholijom!

Nježno, kao paučina, tiho, snažno. Obavila mi nepoznata toplina kosti. Riječ na riječ vrati mi osjećaj doma na tuđem.

Divno. Milo. Živuće

[Lejla]

“I kao ukleti Holandezi lutamo u daljinama i usput nabasavamo na tragove ovog svijeta, na nemogućim mjestima, tamo gdje to najmanje očekujemo. I kamo god dođem, ja neprestano stižem kući.”

“Izađem iz galerije i vidim: u mome pravcu dolazi čovjek u crnom, s crnom kapom na glavi. I zato što sam pomislio da je odžačar, pridržavao sam se za malo dugme na košulji, i poželio sam jednu želju. Ali nije bio odžačar. Bio je neko drugi. Život je skladište pogrešnih pretpostavki.”

[Ana]

Ova mi je knjiga bila odmor za dušu. Baš sam guštala čitajući je. Stalno sam se lagano osmjehivala jer takve su mu rečenice. Jednostavne, pitke, tople, nekad napunjene nostalgijom, nekad humorom. Divna knjiga!

[Anesa]

Knjiga za vraćati joj se više puta. Topla, sjetna, za pročitati u jednom dahu.

[Dinko Klaric]

Stvarno bih se trebao okrenuti malo vise savremenoj domacoj literaturi; pogotovo piscima koje je rat "oblikovao". Ali imam osjecaj da nasa danasnja umjetnost (film/knjizevnost) "pati" od nekog "ratnog sindroma", sve tematike su vezane direktno za rat ali i za posljedice rata; ovo nije negativna kritika vec samo moje zapazanje.
Ovo je depresivno ali i puno nade djelo te donekle i nostalgicno iako sam rodjen nakon rata.. Vidi se da je Semezdin "dao" dosta sebe u ovoj zbirci prica i svaka je zanimljiva i vrlo lijepo napisana ali bih ja izdvojio 2 koje su mi se najvise svidjele, a to su: "Meni su sve boje lijepe", te "Sedmi oktobar". Kroz ovu knjigu vidimo da ljudi ne gube nadu i u najtezim situacijama, a kad smrti pogledas u oci sve ti postane svejedno..
"Cini se da za druge umiremo mnogo puta, a da za sebe umremo samo jednom"
"Osjecao bih umor i u noktima"....
Ovu knjigu preporucujem svima.

[Nejra9]

Uvijek me fascinira način na koji Mehmedinović pripovijeda o svom odnosu sa drugim ljudima koji su prošli i koji idalje prolaze kroz njegov život. Čak i onaj kratki i nebitni suret koji opiše u par redova, tjera čitaoca da traži dodatno značenje tog susreta među redovima u datom poglavlju i da se pita "a zašto je baš taj detalj bitan i da li će se nešto novo o tom odnosu razotkriti u nekoliko narednih stranica knjige?"

Jedan od najdražih bosanskohercegovačkih pisaca❤️

"Prizori iz prošlosti kojima se vraćamo, u sjećanju se mijenjaju, prije svega zato što se naša emocija u odnosu na njih mijenja. Sjećanje na događaj je kao slika na zidu, u različitim fazama svoga života o njoj mislimo drukčije, i osjećamo drukčije." 🪄

[A Fleming]

Priče nose sa sobom svijet ideala koji su skoro iščezli u ovom vremenu sada, snažne male detalje iz života koje Sema nije zaboravio zapisati na papir i koje je tako vješto prenio u svoju knjigu da se uz svaku priču ili smiješ ili plačeš. Nekad i oboje.

Karim i priča o slijepcu...ma i sve ostale. Milina.

[Jelena Savic]

Knjiga kojoj ću se sigurno vraćati. ❤️ priče koje bih izdvojila kao najdraže: Ime, Četiri sekunde, Hrvač, Zagrljaj i Nezavršena partija šaha.

[Srdan Kosović]

Knjiga Ovo vrijeme sada je, na prvi pogled, minimalistički roman o svakodnevici – idealna za one koji žele predah od epskih zapleta, vremenskih petlji i egzistencijalnih kriza sa svemirskim brodovima. Autor vješto koristi jednostavan jezik koji ne pretenduje da fascinira, ali uspijeva da prodre u srž ljudskog iskustva. Međutim, ja sam imao problem da se potpuno udubim, dijelom zbog formata i žanra koji je po sebi limitirajući, ali i zbog osjećaja da sam morao već nešto ranije imati pročitano od istog autora da bih ga ovdje dodatno upoznao.

Najbolji djelovi knjige su one rečenice koje vas udare poput iznenadne ljetnje kiše – neočekivano i nezaustavljivo. Majstorski oslikava male ljudske drame, one koje obično prolaze nezapaženo. Ove minijature svakodnevice djeluju univerzalno, međutim, tu i tamo se osjeti pokoji "prazan hod", gdje dijalozi ili opisi deluju kao da su napisani samo da popune prostor – što je šteta, jer kad knjiga blista, blista punim sjajem.

Knjiga ima sloj duhovitosti koji je naslonjen na mnogo debljuli sloj melanholije – osjećaj da vrijeme koje proživljavamo sada nije samo prolazno, već i nepovratno. I upravo je u toj jednostavnoj spoznaji snaga ovog djela. Možda nije remek-djelo, ali je iskreno, pametno i – što je danas rijetkost – toplo.

[Martina Kolarić (Woland)]

Moram priznati da već dugo tragam za nekom rečenicom koja ima vrijednost daljnjeg prepičavanja. A njegove rečenice su sve baš sve takve. Hvala na “Ja sam iza prvog sloja bijele”. I ja sam. Suvišna je preporuka, Mehmedinović se čitati jednostavno mora!

[Jelena]

Sentimentalan roman ispunjen prošlošću i trenucima koji su piscu ostali u neizbrisivom sećanju. Emotivni opisi nekih davnih misli, dogadjaja, želja i dirljivih susreta. Neke stvari vremenom ne blede, rastu u našim životima, postaju deo nas i oblikuju nas u ljude koji smo danas.

[Zvjezdana Balić]

Još jedan Mehmedinovićev književni dragulj. Preporuka!

[Dženan Mušanović]

I kamo god dođem, ja neprestano stižem kući. (iz priče „Granica“)

[Gordana]

Nisam kompetentna da komentarišem nečiji život, iako je u formi knjige namenjene za javnost, ali Mehmedinovićevo pisanje je prelepo, puno nostalgije i sećanja na situacije koje su obeležile određene periode njegovog života. Mnogo je istine i bola u njegovim rečima.

[Ivana Filipov]

Divan stil pisanja i toliko tema za razmišljanje.

[Nevena]

Teška srca samo 4, Ovo vrijeme sada za neko drugo vrijeme i drugo stanje glave.

[Neva]

✨3,4✨

Imala sam prevelika ocekivanja od ove knjige. Neke price su bile sjajne, ali mnoge su bile dosadne, nedovoljno razradjene i jednostavno neinteresantne.
Moram da istaknem zaista fenomenalan stil pisanja, koji je na mene ostavio najveci utisak.
Toliko malo fali da prevagne na cetiri zvezdice, ali ipak moram priznati da mi je vise za tri.