Radnja ovog neobičnog romana počinje i završava se na klupi ispred Kafkinog muzeja u Pragu, gde se slučajno upoznaju Kamelija Magdi, književnica iz Kaira, i Adam Kostaki, književnik iz Sijetla. Kao što to ponekad biva među strancima, možda zato što pomisle da se nikada više neće sresti, njih dvoje, van sopstvenih očekivanja, odmah razmenjuju neke vrlo lične tajne, sećanja na bolne trenutke odrastanja, nesrećan i nesređen privatni život, kojih ne mogu da se oslobode i koji su uticali na njihovo formiranje, kao i na odluku da se posvete pisanju, kao jedinom načinu da se izraze. Tu je i niz isprepletanih likova, kojima je zajedničko preispitivanje ličnih i porodičnih, to jest nasleđenih životnih gubitaka, strahova, neuspeha i nesigurnosti, ali i koji se često bave pitanjima umetničkog stvaralaštva i izražavanja jezikom, slikom, muzikom.
Virtuozno intertekstualno tkanje i struktura romana koja izlazi iz okvira tradicionalne romaneskne forme, čini da je nemoguće odrediti kome tačno pripada pripovedački glas i ko tačno o kome piše. Može se reći da je roman Priviđenja iz senke posvećen književnoumetničkom stvaralaštvu, njegovoj moći, tome šta ga sve pokreće, čemu teži, na čemu se zasniva, kako se gradi i šta predstavlja za književnike, ali i za nas, čitaoce.
Mansura Izudin se od početka do kraja Priviđenja iz senke s lakoćom poigrava slikama, predstavama, likovima i jezikom, dok preispituje našu percepciju stvarnosti, darujući nam roman neobičnog ustrojstva i kova posvećen ljudskom postojanju, njegovoj istovremenoj krhkosti i snazi. - Dr Dragana Đorđević
Priča bez kraja i početka, bez niti za koju se možete uhvatiti, previše životnih priča, bez potrebe, povezanih, nepovezanih, običnih, neobičnih, bez reda i poretka, što bi se reklo, tjeskobno, ali nedovoljno emotivno, ne znam ni sama, konglomerat osjećanja, ali ne na način koji meni lično odgovara! 3⭐, dosta!
"Realna" ocjena 3,85. Toliko suptilne utiske ostavlja ovaj roman nakon čitanja. Najbolji dio knjige, u Geopoetikinom izdanju, su riječi dr Dragane Đorđević. Riječi koje pripadaju romanu ove sadržine, ali mnogo većeg kvaliteta od onog što nam je pružila Mansura Izudin. Postoje sekvence u ovom Mansurinom majstorski zamišljenom romanu, koje kao da su istrgnute iz tog boljeg romana. Takava je Kamelijina priča o "Spasitelju". Umjesto velikog romana, "Priviđenja iz sjenke" je eksperimentalni roman... U svakom slučaju, ovaj roman se čita ne samo očima već i velikim strpljenjem za specifičnu idiosinkraziju njegovog mikrokosmosa.
Књига са малим бројем страна, лако се чита, само треба "похватати" ликове...мсм, да замислимо да се руска књижевница коју је сањала Камелија/Амидија зове Олга....и онда приче са њеним животом...па онда Адам... па Владимир.....Шандор.. било ми је тешко да читам детињство мале Камелије, о нападу воника на село у коме је живела и напад на чланове њене породице, силовања, пожаре...убијање мушкараца на супротној обали реке, куда су их упитили и поставили их замку, тј. чекали су их други војници који су их све побили, па је вода реке постала црвена од проливене крви, што је она касније сањала. У светлу садашњних ратних дешавања, а и ранијих, јер на жалост на овој нашој планети увек неко ратује, убија...пали жртве и села...многа деца би могла да сањају исте ноћне море као и она...То ми је било најпотресније! Кажем, књига је мала по обиму, али су приче о Камелијином животу мени веома потресне.