Kratke priče u knjizi mačka čovjek pas tematski su povezane pojmovima iz naslova. No nije to knjiga o ljubimcima, o psu i mački kao nižim bićima, a o čovjeku kojemu pas i mačka, kao višem i gospodaru, služe u njegovoj dosadi, čudaštvu, samoći, emocionalnoj osujećenosti itd., itsl. Kao što sugerira već sam način na koji je naslov ispisan, u ovim pričama to su tri ravnopravna entiteta, njihovi životi (i smrti, o, smrti naročito!) vezuju se jedan uz drugi i ovise jedan o drugome kao u stvorenjâ autonomnih, nepodređenih. Oni čine zajednički svijet, u kojemu se događaju stvari u isti mah začudne i svakidašnje uvjerljive, a sve to zahvaljujući vrsnome umijeću stvaranja kratke priče. Tko zna, kada se sve slegne i prosije kroz receptivno sito i rešeto, neće li se pokazati da je u samomu temelju Jergovićeve književnosti uvijek i bila baš umjetnost kratke priče? - Ivan Lovrenović
"Ljudi, psi, konji, mačke; Srbi, Hrvati, Bošnjaci; katolici, muslimani, Jevreji. Šarenilo priča koje Jergović pripovijeda o svima njima, živim ili odavno umrlim, a često - o onima koji bi trebali još živjeti, i živjeti drukčije - to je upečatljivi i strašni pano na balkansku temu. To je eksplozija mikrosižea što su ostali jedino u sjećanju pisca koji se okušao u ulozi pjevača na ruševinama, jer nema nikog osim njega tko bi to mogao ispričati. U protivnom bit će kao u jednoj od pripovijesti: nitko nije prepoznao na slici ljude, već su svi prepoznali psa, kerušu Đinu, ali ni o njoj nema što da se dugo priča." - Oksana Ščur, književna kritičarka (Ukrajina)
"Ovo je knjiga u kojoj Jergović sabira četrdesetak priča o možda najvažnijem civilizacijskom, egzistencijalnom trouglu, i o početku svake mržnje i samilosti; o odnosu prema mačkama i psima, kao najsigurnijem pokazatelju kakvi su ljudi anđeli i monstrumi. (...) Tko ne oplače ovu knjigu neka ne ide u svet, jer za svet i nije - taj nije ni mačka, ni čovjek, a ni pas." - Vladislava Gordić Petković, književna kritičarka (Novi Sad)
"Ima Miljenko Jergović sjajnu priču o psu koji je, mnogo prije nego što je počelo granatiranje, tvrdoglavo kopao skrovište ispod štale. Tjerali su ga, no on se vraćao i ponovno kopao. Tek kad su počele padati bombe, ljudi su shvatili da je on predvidio što će se dogoditi. Tu dolazi Jergovićev sjajni zaključak: "Ono što će se dogoditi mogli su znati samo jako zli ljudi. I jako dobri psi." Važna mi je ova formula jer, stvar je u tome da pisac, ako vrijedi, treba za društvo biti ovakav dobar pas: treba rovati šapama, čak ako ne shvaća baš uvijek što i kako, čak ako na njega bacaju kamenje. Potreban je taj pseći njuh - ono što se zove intuicija ili neki metafizički instinkt epohe. To je u principu ono što određuje vrijednost književnosti u doba hibridnih ratova." - Oksana Zabužko, književnica (Ukrajina)
"Književnost pretpostavlja da je u životu potrebno nešto što je veće od samog života, ona pretpostavlja da postoji prostor rezonancije, odjek što ga sam život ne može imati, ali može tekst. Jergovićeve ljudsko-životinjske priče govore o životu, sasvim su okrenute životu, svim tim različitim likovima i pogledima na svijet. One su doživljaj i iskustvo, prigovor ovom svijetu, ali i pohvala. U činjenici da u njima zvoni taj odjek, vidimo univerzalnost ove knjige." - Anne-Kathrin Godec, književnica i kritičarka
Miljenko Jergović is a Bosnian prose writer. Jergović currently lives and works in Zagreb, Croatia.
Jergović has established himself as a writer in both Bosnia and Herzegovina and Croatia, and his stories and novels have been translated into more than 20 languages. Critics have acclaimed his capability to turn every topic into a story without changing it at all, hence preserving its internal logic.
His more acclaimed works include his debut Opservatorija Varšava (Warsaw Observatory, 1988); Hauzmajstor Šulc (Schultz the Repairman, 2000), both collections of poetry; a collection of short stories Sarajevski marlboro (Sarajevo Marlboro, 1994); the novels Mama Leone and Dvori od oraha ("The Mansion in Walnut," 2003; and the drama Kažeš, anđeo (You Say It's an Angel, 2000). Jergović is also a journalist and has published a collection of his articles in the acclaimed Historijska čitanka (A Reader in History, 1996).
His most recent work, Rabija i sedam meleka (Rabija and the Seven Angels), became a bestseller in Bosnia and Herezgovina only few days after it was published.
Šta pravo ne volim kod Goodreads je to da kad želiš napisati neku opasku kod progress-a (npr. došla sam na 102 str. i ima dio malo duži od 500 characters kojeg želim zabilježiti i ne ide, e pa-!) uvijek si out of characters.
Nisam završila sa knjigom (negdje sam na pola), ali pišem review maksuz da ovo zapišem prije nego što zaboravim. Dakle, završavam priču o cuki kojeg nitko nije sebi htio uzeti nakon smrti udovice doktora koji je cijelo 'selo' liječio. Napokon ga sebi uzme neki Kasim, dok drugi muslamani ne htjedoše jer u kući u kojoj je pas nema meleka. Cuko je blentavo lajao svaki dan tačno u 9 dok ovaj ne bi otvorio vrata da cuko vidi da nema nikoga i ničega i tako u nedogled. Ljudi se i njemu i cuki smijali, nešto manje kad je počeo rat. Kasnije Kasima i cuku baš to blesavo lajanje tačno u 9 na nikoga i ništa spasi od granate. Završavam sa čitanjem te priče, sklapam knjigu, prćkam par sekundi po ipodu kad sam odletila. Nisam u tom trenutku skontala šta se dešava, voz nam udario u kamion koji je još blentavije od cuke prelazio prugu u najgorem trenutku. Odletila sam na suprotno sjedište i kad sam došla sebi i ustala, samo sam knjigu uzela i krenula van iz voza onako izgubljeno. Hoću reći, ako vam zvijezde predviđaju traincrash danas, ne čitajte tu priču o cuki i melecima. Totalno inapropriate. Creeps you out!
_________________ Update: Dakle, došla je na red i ova knjiga da je završim. Zajebi sve, odlična je. Knjiga o psima, mačkama i njihovim ljudima - sounds simple. Svaka pripovjtka ostavja smiješak na faci, bio onaj kiseli, bio vedri i ne provodim vrijeme pokušavajući skontati bit cijele zbirke ili konkretne pripovjetke. Volim Jergovićevu tečnost i jednostavnost, nema s njim natezanja i zezanja. S obzirom da sam prije ovoga čitala Tajna džema od malina (kojoj sam, kao eto, dala 5*) dođe mi da se vratim i da joj skinem koju ocjenu jer nisu podjednako dobre.
Найкраща книга про тварин, яку я колись читала. І навіть не просто про тварин, а про їхні стосунки з людьми - це нагадало мені десь давно почуту теологічну ідею про те, що лише у тандемі з господарем тварина набуває душу. Як і в людини, вона може бути добра чи зла, весела чи меланхолійна. Найбільше вражає саме різноманітність характерів, далека від солодкавої ідеалізації (хоч я й ридала над кожною другою історією). Одна з небагатьох у мене "п'яти зірочок". P.S. Прекрасний український переклад Катерини Калитко.
Mnogo, mnogo više nego što sam očekivala. Svaka priča je veoma potresna, iskrena i tako vešto napisana da mogu samo da zaključim ovo jeste moj prvi Jergović, ali nikako, nikako poslednji..