What do you think?
Rate this book
Masarykova
"Tko bi pomislio da se toliko toga može doživjeti na potezu od Trga maršala Tita do početka Tesline! Čak ni u mitskim vremenima Novog vala, a kamoli danas. Remi je hrabro zakoračila u taj prostor, probuđenih čula, osjećaja i misli. Ova je zbirka pjesama iskrenje u trenjima između unutarnjih i vanjskih skučenosti, opsesivnosti, banalnosti, uskogrudnosti i – doživljaja čudesnosti postojanja. Masarykova se preporučuje djevojkama i ženama koje su „sanjale da su sretne“ i trebaju podršku da se „bore za san“. I njihovim muškim suborcima."
- Darko Rundek
"Pjesnički prvijenac Mirele Priselac spaja već nam poznati Remin autorski potpis i prepoznatljiv flow; urbani imaginarij vrućine gradskog asfalta po kojem suvereno kroči snažna, emancipirana žena, s mnogo ranjivijim, ispovjednim glasom dosad nam nepoznate lirske protagonistice, koju pratimo kroz melankolijom, egzistencijalnim nemirom i intimnim, emocionalno nabijenim situacijama popločenu svakodnevicu. Njezin stih mahom je kratak i izravan, slika živa i ritmična, a stav i angažman nedvosmisleni. Čitatelju ne preostaje drugo nego da se, s rukama u džepovima i slušalicama u ušima, pridruži ovoj (ne)svakidašnjoj šetnji."
- Marko Pogačar
- Darko Rundek
"Pjesnički prvijenac Mirele Priselac spaja već nam poznati Remin autorski potpis i prepoznatljiv flow; urbani imaginarij vrućine gradskog asfalta po kojem suvereno kroči snažna, emancipirana žena, s mnogo ranjivijim, ispovjednim glasom dosad nam nepoznate lirske protagonistice, koju pratimo kroz melankolijom, egzistencijalnim nemirom i intimnim, emocionalno nabijenim situacijama popločenu svakodnevicu. Njezin stih mahom je kratak i izravan, slika živa i ritmična, a stav i angažman nedvosmisleni. Čitatelju ne preostaje drugo nego da se, s rukama u džepovima i slušalicama u ušima, pridruži ovoj (ne)svakidašnjoj šetnji."
- Marko Pogačar
- GenresPoetry
123 pages, Hardcover
Published January 1, 2020
About the author
Mirela Priselac Remi
1 bookMirela Priselac Remi je pevačica, tekstopiskinja, kompozitorka i prevoditeljka. Rođena je 25. 10. 1979. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Filološkom fakultetu, smer engleski i španski jezik i književnost.
Godine 1998. nastaje Elemental, bend koji je obeležio Reminu karijeru. U osnovi je to hip hop bend, ali su kroz godine stvorili svoj zvuk koji je dobio lični identitet.
Mirela Priselac Remi je poznata po britkim istupima u javnosti i kritičkom stavu prema društvu. Trudi se da podigne svest o ženskim pravima i ravnopravnosti polova. Smatra da ljudska prava LGBT populacije, ljudi druge veroispovesti i, generalno, manjina, moraju biti jednaka. Loše reaguje na nepravdu pa iz tih emocija nastaju njeni tekstovi i aktivizam.
Godine 1998. nastaje Elemental, bend koji je obeležio Reminu karijeru. U osnovi je to hip hop bend, ali su kroz godine stvorili svoj zvuk koji je dobio lični identitet.
Mirela Priselac Remi je poznata po britkim istupima u javnosti i kritičkom stavu prema društvu. Trudi se da podigne svest o ženskim pravima i ravnopravnosti polova. Smatra da ljudska prava LGBT populacije, ljudi druge veroispovesti i, generalno, manjina, moraju biti jednaka. Loše reaguje na nepravdu pa iz tih emocija nastaju njeni tekstovi i aktivizam.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 8 of 8 reviews
July 4, 2020
Mirela Priselac Remi ‘Masarykova’ – vječno tražeći ljubav
Više nego ljepota samoga jezika, Mirelinu poeziju odlikuje britkost i dovitljivost misli; ona zna servirati ideju jednako kao i zakucati poantu. Njezini stihovi mogu izazvati iskren smijeh naglas kao i knedlu u grlu.
Mirela Priselac Remi slavu je, naravno, stekla kao glazbenica, točnije pjevačica/ reperica u hip hop/pop divu Elemental koji već dva desetljeća vlada domaćom scenom, ali svojom elokvencijom, inteligencijom i spremnošću za hrabro iznošenje stavova postala je omiljenom sugovornicom novinara, nekom vrstom komentatorice raznovrsnih društvenih zbivanja i aktivisticom za prava žena, umjetnika i svih manjina. Pretvorila se, reklo bi se, u neku vrstu hiperjavne osobe.
Kad se jedna takva hiperjavna osoba odvaži pisati poeziju i objavljivati je na društvenim mrežama, nije čudno da se obrve javnosti počnu podizati. Ipak je pisanje poezije gotovo nužno ogoljenje duše i emocija, iznošenje prljavog veša vlastite osobnosti i razračunavanje s identitetom pred drugima. Naravno da se slično može reći i za pisanje tekstova u bendu, ali poezija gotovo zahtjeva od cara da s ponosom prošeće svoje novo ruho, pritom s potpunom sviješću da je zapravo gol. “Zašto to radi? Što joj to treba”, pitali su se možda pojedinci ne shvaćajući da se, kako Krleža kaže, pjesnici (baš kao i budale) rađaju, i da pjesma njih ne pita, već zahtijeva biti napisanom.
Sad kad je pred nama tvrdo ukoričeno izdanje Mireline prve zbirke poezije “Masarykova”, koja baš poput paralelno obajavljenog albuma Elementala “Ilica”, nosi ime po jednoj ulici u centru Zagreba za koju sama autorica kaže kako u njezinoj glavi simbolizira neku vrstu sigurne zone u kojoj se osjeća dovoljno slobodno da bi izložila svoje intimne misli i osjećaje, jasno je da je cijeli projekt javnog rađanja pjesničkoga glasa rodio smislenim i kvalitetnim plodom.
Više nego ljepota samoga jezika, Mirelinu poeziju odlikuje britkost i dovitljivost misli; ona zna servirati ideju jednako kao i zakucati poantu. Njezini stihovi mogu izazvati iskren smijeh naglas kao i knedlu u grlu. Posebno su dirljive pjesme posvećene obitelji, točnije majci i bratu, ali jednak učinak mogu imati i riječi koje autoricu otkrivaju kao nesigurnu djevojčicu više nego samouvjerenu, čvrstu ženu sa stavom koja je više u skladu s javnim imidžem koji povezujemo s onom Remi koju čujemo u Elementalu.
“Najmanje od svega znam o ljubavi, zato je vječno tražim”, piše Remi u pjesmi naslovljenoj “Autobiografija”. Moglo bi se dodati da možda zato o njoj toliko i piše te da na taj način pokušava razumjeti ovu univerzalnu pokretačku silu svemira o kojoj kao da je sve već bezbroj put rečeno, a nitko je živ, zbog njezine općenitosti i neposrednosti, još nije uspio shvatiti. Mireline pjesme često se mogu tumačiti kao himne zaljubljenosti, onog najslađeg trenutka u kojemu ljubav postoji tek kao obećanje, a glasa se lepetom krila proverbijalnih leptirića u želucu zamagljujući um subjekta do naivne proljetne neubrojivosti na račun koje se svašta može oprostiti.
No, ne može se reći da Remi ovdje traži oprost. Njezine su riječi odvažne, ali je ujedno i dovoljno spretna da ne dopusti da joj se iznošenje intime na pretvori u pornografiju, što bi se manje spretnom pjesniku lako moglo dogoditi u materijalu koji je u tolikoj mjeri nabijen seksualnom energijom. Osim seksa, sklizak teren za poeziju uvijek predstavlja i politika, pa se tako već i na promociji zbirke pokušalo političkim aktom tumačiti uvrštavanje jedne pjesme pisane ćirilićnim pismom, no Remi je to lakonski otpuhala odgovorom o regionalnom jedinstvu ovih prostora u glavama umjetnika i mislećeg svijeta koji odbija politiku razdvajanja prema nacionalnom ključu.
Iako će se na jednom mjestu nazvati “Shakespeareom sabotaže vlastitih potencijala”, zapravo je frapantno koliko u ovim pjesmama Remi tog potencijala uspješno realizira. Još više je vrijedno da se “Masarykovom” Priselac pridružuje jednom sjajnom valu koji je na vidjelo iznio glas nadolazeće ženske poezije (Mitraković, Dejanović, Bojanić, da spomenemo tek neke), a koja je dosad možda bila nepravedno zapostavljena. Probijanju tog vala sigurno je pomogao i napor oko osnaživanja ženskog autorstva za koji su gotovo sinonimom postali ime i djelo Mirele Priselac Remi.
(V.B.Z., 123 str., tvrdi uvez, 2020.)
Više nego ljepota samoga jezika, Mirelinu poeziju odlikuje britkost i dovitljivost misli; ona zna servirati ideju jednako kao i zakucati poantu. Njezini stihovi mogu izazvati iskren smijeh naglas kao i knedlu u grlu.
Mirela Priselac Remi slavu je, naravno, stekla kao glazbenica, točnije pjevačica/ reperica u hip hop/pop divu Elemental koji već dva desetljeća vlada domaćom scenom, ali svojom elokvencijom, inteligencijom i spremnošću za hrabro iznošenje stavova postala je omiljenom sugovornicom novinara, nekom vrstom komentatorice raznovrsnih društvenih zbivanja i aktivisticom za prava žena, umjetnika i svih manjina. Pretvorila se, reklo bi se, u neku vrstu hiperjavne osobe.
Kad se jedna takva hiperjavna osoba odvaži pisati poeziju i objavljivati je na društvenim mrežama, nije čudno da se obrve javnosti počnu podizati. Ipak je pisanje poezije gotovo nužno ogoljenje duše i emocija, iznošenje prljavog veša vlastite osobnosti i razračunavanje s identitetom pred drugima. Naravno da se slično može reći i za pisanje tekstova u bendu, ali poezija gotovo zahtjeva od cara da s ponosom prošeće svoje novo ruho, pritom s potpunom sviješću da je zapravo gol. “Zašto to radi? Što joj to treba”, pitali su se možda pojedinci ne shvaćajući da se, kako Krleža kaže, pjesnici (baš kao i budale) rađaju, i da pjesma njih ne pita, već zahtijeva biti napisanom.
Sad kad je pred nama tvrdo ukoričeno izdanje Mireline prve zbirke poezije “Masarykova”, koja baš poput paralelno obajavljenog albuma Elementala “Ilica”, nosi ime po jednoj ulici u centru Zagreba za koju sama autorica kaže kako u njezinoj glavi simbolizira neku vrstu sigurne zone u kojoj se osjeća dovoljno slobodno da bi izložila svoje intimne misli i osjećaje, jasno je da je cijeli projekt javnog rađanja pjesničkoga glasa rodio smislenim i kvalitetnim plodom.
Više nego ljepota samoga jezika, Mirelinu poeziju odlikuje britkost i dovitljivost misli; ona zna servirati ideju jednako kao i zakucati poantu. Njezini stihovi mogu izazvati iskren smijeh naglas kao i knedlu u grlu. Posebno su dirljive pjesme posvećene obitelji, točnije majci i bratu, ali jednak učinak mogu imati i riječi koje autoricu otkrivaju kao nesigurnu djevojčicu više nego samouvjerenu, čvrstu ženu sa stavom koja je više u skladu s javnim imidžem koji povezujemo s onom Remi koju čujemo u Elementalu.
“Najmanje od svega znam o ljubavi, zato je vječno tražim”, piše Remi u pjesmi naslovljenoj “Autobiografija”. Moglo bi se dodati da možda zato o njoj toliko i piše te da na taj način pokušava razumjeti ovu univerzalnu pokretačku silu svemira o kojoj kao da je sve već bezbroj put rečeno, a nitko je živ, zbog njezine općenitosti i neposrednosti, još nije uspio shvatiti. Mireline pjesme često se mogu tumačiti kao himne zaljubljenosti, onog najslađeg trenutka u kojemu ljubav postoji tek kao obećanje, a glasa se lepetom krila proverbijalnih leptirića u želucu zamagljujući um subjekta do naivne proljetne neubrojivosti na račun koje se svašta može oprostiti.
No, ne može se reći da Remi ovdje traži oprost. Njezine su riječi odvažne, ali je ujedno i dovoljno spretna da ne dopusti da joj se iznošenje intime na pretvori u pornografiju, što bi se manje spretnom pjesniku lako moglo dogoditi u materijalu koji je u tolikoj mjeri nabijen seksualnom energijom. Osim seksa, sklizak teren za poeziju uvijek predstavlja i politika, pa se tako već i na promociji zbirke pokušalo političkim aktom tumačiti uvrštavanje jedne pjesme pisane ćirilićnim pismom, no Remi je to lakonski otpuhala odgovorom o regionalnom jedinstvu ovih prostora u glavama umjetnika i mislećeg svijeta koji odbija politiku razdvajanja prema nacionalnom ključu.
Iako će se na jednom mjestu nazvati “Shakespeareom sabotaže vlastitih potencijala”, zapravo je frapantno koliko u ovim pjesmama Remi tog potencijala uspješno realizira. Još više je vrijedno da se “Masarykovom” Priselac pridružuje jednom sjajnom valu koji je na vidjelo iznio glas nadolazeće ženske poezije (Mitraković, Dejanović, Bojanić, da spomenemo tek neke), a koja je dosad možda bila nepravedno zapostavljena. Probijanju tog vala sigurno je pomogao i napor oko osnaživanja ženskog autorstva za koji su gotovo sinonimom postali ime i djelo Mirele Priselac Remi.
(V.B.Z., 123 str., tvrdi uvez, 2020.)
April 6, 2025
Preporučam!
January 13, 2021
Bit ću brutalno iskrena, ne čitam poeziju skoro nikad.
Da, privukla me zbirka jer ju je napisala žena koju iznimno cijenim.
I wow, moram reći da sam ovu zbirku doslovce progutala u jednome dahu.
Neke sam pjesme pročitala nekoliko puta...i svaki bih ih put bolje razumjela, bar mislim.
Pjesme koje su mi se posebno svidjele:
Crtica iz aviona
Autobiografija
Ceduljica
Miševi
Plakanja
Mas Amor
Nova koža
Djevojčice
U restoranu
Maja - ovu sam pjesmu prvi put pročitala prije nekoliko mjeseci na Reminoj stranici na fejsu i ful me pogodila...guess what happened again today..
Godišnja doba.
Nema smisla da sad tu pišem svoje interpretacije pjesama, ali ih nosim u srcu i duši. Osjećam se obogaćeno, snažno i sretno.
Da, privukla me zbirka jer ju je napisala žena koju iznimno cijenim.
I wow, moram reći da sam ovu zbirku doslovce progutala u jednome dahu.
Neke sam pjesme pročitala nekoliko puta...i svaki bih ih put bolje razumjela, bar mislim.
Pjesme koje su mi se posebno svidjele:
Crtica iz aviona
Autobiografija
Ceduljica
Miševi
Plakanja
Mas Amor
Nova koža
Djevojčice
U restoranu
Maja - ovu sam pjesmu prvi put pročitala prije nekoliko mjeseci na Reminoj stranici na fejsu i ful me pogodila...guess what happened again today..
Godišnja doba.
Nema smisla da sad tu pišem svoje interpretacije pjesama, ali ih nosim u srcu i duši. Osjećam se obogaćeno, snažno i sretno.
September 15, 2020
Ovu zbirku pjesama kupljenu u subotu i s osobnom posvetom autorice pročitah u jednom dahu. Nisam se našla samo u naslovu, našla sam se u brojnim stihovima. Pjesme su osobne, iskrene, duhovite, zajedljive. Moram priznati da nisam previše očekivala, a zbirka me oduševila, svaka čast za prvu knjigu. Najtoplija preporuka :)
January 3, 2022
Obožavam!
Možda nisam objektiva jer obožavam i Remi, ali zbirka je divna. Obuhvaća sve emocije, pogađa 'u sridu'.
Rođendanski poklon pogođen, hvala mojima💗
Možda nisam objektiva jer obožavam i Remi, ali zbirka je divna. Obuhvaća sve emocije, pogađa 'u sridu'.
Rođendanski poklon pogođen, hvala mojima💗
May 28, 2026
Prvi put sam čuo za bend Elemental putem pesme Romantika. Ni sam ne znam na kom sam je (internet) radiju zakačio, ali me je oduševila i raspametila. Najzad je tu bio glas jedne žene koja se ne stidi svoje jačine, ali koja i popušta svojim slabostima u fenomenalnoj igri sa odnosima polova i, istovremeno, na granici erotike. Uz veliku dozu humora. I dan danas se ta pesma izdvaja i i dalje me oduševljava.
Dakle, tako sam ja počeo da slušam Elemental, da ih pratim pa i da saznajem više o njima. U jednom takvom bendu naravno da odskače pevačica, po sopstvenom izboru reperica, sa fantastičnim glasovnim mogućnostima (ako smem da citiram Ramba Amadeusa). Kroz pesme i intervjue postalo je očito da se zalaže za jedan (daleko) bolji svet i da ovaj pokušava približiti toj viziji svime što radi. A tu su i naznake, kao u pesmi Romantika, unutrašnje borbe da se ostane jak i dosledan na tome putu.
I kada sam video da je izdala knjigu poezije, smesta sam je poželeo pročitati. Nekim čudom mi je promakla odmah po izdanju, ali posle jednog savršenog koncerta koji sam imao sreću uloviti, to je bilo to. I potpuno je ispunila očekivanja.
Dok razmišljam o pročitanom, nekako mi pada na pamet Bukovski kao poređenje. U najboljem smislu iskrenosti, direktnosti, ogoljenosti ličnog iskustva i proživljavanja najdubljih emocija i najbanalnijih situacija, smelosti da se priča i o seksu i o ljubavi, pa i o njihovoj nekompatibilnosti. Istovremeno, tu je i aspekt devojčice (moglo bi se reći i deteta, ali u ovom slučaju od posebne važnosti je ženski pojam sveta), sačuvanih snova i nevinosti (uprkos svim onima koji bi da je oduzmu, čak i nasilno) i romantiziranje ljubavi kao večitog, i samo kratkotrajno ostvarivog, cilja.
U svemu tome se krećemo kroz jedan izrazito urbani milje, gde crtice i slike ne odaju toliko spoljni svet, koliko su omeđene gradskim odrednicama koje su izabrane za grupe pesama. Grad kojim šetamo je Zagreb, dakako, ali se tu negde provuče i Beograd i to sve postaje neki vanvremenski metropolis u stilu The City & the City. Taj grad je odraz koji uveličava sve detalje unutrašnje ličnosti i ostavlja nas zagledane u autentičnu dušu, sjedinjenu sa samim gradom.
I baš kao i kod Bukovskog, deluje da sve mora da se zabeleži u trenutku, iako vrednost tog trenutka ostaje prepoznatljiva samo autoru/ci u pojedinim slučajevima. U svakom slučaju, trenuci uhvaćeni u ovoj zbirci se definitivno ne zbrajaju, već množe, i ostaje utisak za pamćenje i vraćanje.
Dakle, tako sam ja počeo da slušam Elemental, da ih pratim pa i da saznajem više o njima. U jednom takvom bendu naravno da odskače pevačica, po sopstvenom izboru reperica, sa fantastičnim glasovnim mogućnostima (ako smem da citiram Ramba Amadeusa). Kroz pesme i intervjue postalo je očito da se zalaže za jedan (daleko) bolji svet i da ovaj pokušava približiti toj viziji svime što radi. A tu su i naznake, kao u pesmi Romantika, unutrašnje borbe da se ostane jak i dosledan na tome putu.
I kada sam video da je izdala knjigu poezije, smesta sam je poželeo pročitati. Nekim čudom mi je promakla odmah po izdanju, ali posle jednog savršenog koncerta koji sam imao sreću uloviti, to je bilo to. I potpuno je ispunila očekivanja.
Dok razmišljam o pročitanom, nekako mi pada na pamet Bukovski kao poređenje. U najboljem smislu iskrenosti, direktnosti, ogoljenosti ličnog iskustva i proživljavanja najdubljih emocija i najbanalnijih situacija, smelosti da se priča i o seksu i o ljubavi, pa i o njihovoj nekompatibilnosti. Istovremeno, tu je i aspekt devojčice (moglo bi se reći i deteta, ali u ovom slučaju od posebne važnosti je ženski pojam sveta), sačuvanih snova i nevinosti (uprkos svim onima koji bi da je oduzmu, čak i nasilno) i romantiziranje ljubavi kao večitog, i samo kratkotrajno ostvarivog, cilja.
U svemu tome se krećemo kroz jedan izrazito urbani milje, gde crtice i slike ne odaju toliko spoljni svet, koliko su omeđene gradskim odrednicama koje su izabrane za grupe pesama. Grad kojim šetamo je Zagreb, dakako, ali se tu negde provuče i Beograd i to sve postaje neki vanvremenski metropolis u stilu The City & the City. Taj grad je odraz koji uveličava sve detalje unutrašnje ličnosti i ostavlja nas zagledane u autentičnu dušu, sjedinjenu sa samim gradom.
I baš kao i kod Bukovskog, deluje da sve mora da se zabeleži u trenutku, iako vrednost tog trenutka ostaje prepoznatljiva samo autoru/ci u pojedinim slučajevima. U svakom slučaju, trenuci uhvaćeni u ovoj zbirci se definitivno ne zbrajaju, već množe, i ostaje utisak za pamćenje i vraćanje.
Read
September 6, 2023Stvarno lijepo
Na dobar dio njih sam se skoro rasplakala
Skoro. Jer ju citam na poslu
Pa nije bas prikladno da placem
Divno✨
Na dobar dio njih sam se skoro rasplakala
Skoro. Jer ju citam na poslu
Pa nije bas prikladno da placem
Divno✨
Displaying 1 - 8 of 8 reviews