U knjizi Što sam naučio na planini Majerović-Stilinović donosi 50 kratkih “priča u hodu”. Njegovi zapisi nadahnuti boravcima u prirodi, susretima s ljudima, živim bićima i fenomenima na koje nailazi tijekom planinarenja, imaju jaku autobiografsku crtu. Podijeljene u pet poglavlja kojima se i metaforički prati forma uobičajenog planinarskog izleta (Polazak, Uspon, Vrh, Silazak, Povratak), priče su formom različite, često fluidne. Čitatelja vode na putovanje između dokumentarističkih crtica i poetičnih impresija, od tekstova koji se igraju riječima i njihovim značenjem do osobnih dvojbi i spoznaja razumljivih svakome koga privlače planine i hodanje bez čvrsto zadanog cilja.
Prostorno vezane za područje Hrvatske, ali u mislima, željama i planovima rasprostranjene od Aljaske i Patagonije do Južnoafričke Republike, Himalaje i Japana, ove su zabilješke i zaigrane i ozbiljne, ponekad autoironične a ponekad zaneseno nadahnute jednostavnom ljepotom malih stvari u velikom svijetu. Zamišljena kao proživljeni poticaj na izlet u prirodu i ohrabrenje na vlastiti kreativni iskorak onima koji ih čitaju, ova su iskustva dugo brušena po šumama, gorama i u smartphoneu u kojem su nastale.
Obogaćenu autorovim fotografijama u dizajnerskoj obradi Irene Mihalinec, knjigu je uredio Roman Simić koji za nju kaže da je “osobita, endemska biljka – nezamjenjivo planinska. Jedinstvena zbirka priča, uspona i spustova, staza markiranih i zaraslih, malih i velikih čuda koja čekaju i na vas.”
sasvim nepreteniozna i topla knjižica jednog ljubitelja planina, šuma, livada. bez puno mudrijanja, bez dociranja, milan majerović-stilinović dijeli s tobom svoje poetične i tihe misli, svoje radosti, otkrića, nadanja i muke (bez kojih niti nema planinarenja). ovo je tip planinarske literature kakvu volim: zapis čovjeka koji ljubi prirodu.
Možda mi se nisu potpuno dojmile baš sve priče/crtice/misli/pjesme (mogao bih ovako nabrajati, teško je odrediti od čega se sastoji ova knjižica), ali kao cjelina mi je ostavila izrazito pozitivan dojam, s poetičnosti koja proizlazi iz jednostavnosti i iskrenosti autora koji osobni dojam pohoda na planine odlično pretače u tekst u kojem može uživati, prepoznati se i dobiti volju za odlaskom u planine baš svatko, i onaj koji je već to iskusio kao i netko tko se na to tek treba odlučiti. Kako i sam planinarim, u pojedinim tekstovima gotovo da sam mogao čuti kvrckanje kamenja pod nogama, osjetiti svježinu planinskog zraka i šum vjetra koji šiba planinskim obroncima i vrhovima, te prisjetiti se onog gotovo neopisivog riječima, što se događa u nama samima pri usponu, dolasku na cilj i povratku nazad. Kao i dojmljivom planinarskom odredištu, ovoj knjižici ću se svakako nekad vratiti.
Ovo je knjiga za svakoga tko uživa u planini, redovno, vikendima, par puta godišnje, kao i za sve one koji još nikad nisu kročili na nju, a i za one koji o tome samo razmišljaju. Ovdje je skupljeno 50 kratkih pričica o svemu što se događa kada planinarite, što se događa prirodi oko vas, vašem tijelu, vašem umu i kako vas planina mijenja. Svašta se može naučiti na/u planini, ovo je samo dio toga.
Prekrasna knjiga, crtice iz planinarenja. Slušala sam je na aplikaciji Book&Zvook uz popratnu glazbu. Uz zvukove koraka i šum prirode osjećaš se kao da si sa piscem na planini i da planinarite zajedno...