Vrijeme prije jezika

by Monika Herceg

Odvajkada, dakle od kraja osnovne škole, poeziju čitam s olovkom i s jednom što manjom sveščicom koja stane u svaki džep, i u koju zapisujem riječi, fraze, konstrukcije, stihove, koji mi se svide. Manje da bih se na njih podsjećao, više da bi ih zapisujući upamtio. Iz knjige Monike Herceg prepisivati sam počeo od naslova, a zatim sam prepisao mnogo toga. Ono što u sveščici podvučem, to mi se sviđa najviše na svijetu. Mnogo sam toga Monikinog podvukao. Neke bih stvari dao da se, kao u onoj Bolañovoj prozi, prepišu na nebo mlazovima mlaznih aviona. Recimo: “i vrijeme je da se izbavimo iz boga”, i ono kada boga smatra odgovornim “za sitne šake kojima ne mogu / odvaliti ocu komad neba na glavu”. I naročito ono: “Ovdje, šutnja se prikrada kao stonoga”. Poezija počinje, sve počinje slikom šutnje koja se prikrada kao stonoga. – Miljenko Jergović

Genres: Poetry

114 pages, Hardcover

First published June 1, 2020

Reviews

[Uroš Đurković · Rating 3 out of 5]

Jedna od beskrajnih priča je priča o pesničkoj ornitologiji. Kada zamišljam policu nenapisanih knjiga, na privilegovanom mestu stoji ogromna studija o pticama u književnosti. U takvom gargantuovskom imaginarnom štivu, koje bi obuhvatilo sve pomene postojanja ptica u istoriji književnosti, zbirka Monike Herceg zauzela bi makar jednu finu fusnotu. Kod Monike, ptice su u jatima otvorenih simbola, a praćenje stihova jeste lov na njihove mogućnosti.

„Ptice znaju kako smanjiti opseg hladnoće
i što se od njihove čvrstoće očekuje
Vremenu daju prednost nad svim drugim odgovorima
U pticama stanuju najtiši ljudi...” (7)

Koncept je sjajan: zbirka je ostvarena kroz lirske teoreme, hipoteze i iskaze, što, u skladu sa naslovom, treba da dopru do te nedostižne pre-jezičke tačke. To, nažalost, nije učinjeno i umesto da istraži sasvim nove teritorije, da radikalizuje svoj izraz u smeru dekonkretizacije, autorka se i dalje nalazi u sferi svakodnevne intimne topografije u svili metafore. Ovo jeste, svakako, solidna poezija, ali ne i poezija koja bi mogla ostvariti taj možda i najambiciozniji književni poduhvat – rečima doći do nerečja.

Ipak, treba skrenuti pažnju, na primer, na značaj haptike za ovu zbirku – migracija dodira u pesmama često je vrlo podsticajna i poetski uspela. Tu je i, meni uvek zanimljiva, naučna leksika i raduje me kad neko ko piše ima prirodnonaučno obrazovanje (u ovom slučaju – iz fizike).

Blago enigmatične poetske teoreme Monike Herceg pokušavaju da se zaodenu raskošnom tišinom, ali samo ponekad ta tišina zašušti.

Posebno zbirku preporučujem svima kojima je Transtremer mio.

[Aleksandra Fatic · Rating 5 out of 5]

"Ti, u oluji koja čupa iz korijena,
nikad nisi onaj
koji trči prema zaklonu"
5⭐️ za ovu metafiziku o pticama i "pticama"!

[tea · Rating 5 out of 5]

- ево је. мала је. мора тако -
(nemam mnogo toga da kažem, samo anegdota - čitajte moniku herceg!)

kada spavam, ako, uopšte, moram, sanjam da crtam ili slikam, a tefter u kom to činim na kraju je pun nevažnih telefona, lista obaveza, povremenih računa, komentara koji su mi upućeni i ostalog, sve u svemu nevažnih informacija, sem broja tačnog vremena i adrese okeana. ne znam šta ću sa tim crtežima, celim tefterima još manje, ali to nije ni važno za dan kada ću se zagrcnuti i iznenada, i naravno, tragično umreti negde na nekom putu gde je brzina kretanja ipak veća od 50km na čas. u gepeku će tom prilikom biti na desetine VHS kaseta iz naše kuće, sa našeg tavana, od 101 dalmatinca preko mjau mjau mačkica do svih onih snimaka četvrtka uveče na kojima se vide svi novi pokreti koje je moja sestra te nedelje naučila, češće izmislila, na časovima plesa. na jednoj kaseti biće i snimak mene, sa nepune tri godine, i praznim papirom u ruci. zvuk je jasan, tata dok drži tešku kameru na ramenu pita šta sam to nacrtala, i šta će biti kad porastem. pitanja uvek shvatam bukvalno, kišu i sneg pre svega lično, i odgovaram - pa moći ću da otvorim vrata, i da se obučem, i da se umijem i da upalim svetlo. a na crtežu je, naravno 'tica. mala je. mora tako.
tako počinje moja prigušena opsesija pticama, a završava se, verovatno, plakanjem uz knjigu monike herceg.

vrijeme prije jezika je skup teorema, hipoteza, iskaza, o pticama i drugom: poverenju ili samoći, kući ili sestrama, vodi ili vremenu, hrabrosti, dakle, ljubavi, oblicima trajanja, nestajanja i nastajanja.
počinjem sa čitanjem u aprilu, i završavam danas, a šta god da napišem narušiće sve pročitano, pa je jedino pametno preporučiti čitanje monike herceg, ako imate čašu vode ili zeleni čaj kraj sebe.
moj favorit je hipoteza o postavkama nesigurnosti, i duša mi se zagrcne, kad pročitam:

kome odrežeš ljubav
ne naraste nova
kao zmiji rep.

tako, uostalom, i ja zamišljam smrt.

[wasteland baby · Rating 4 out of 5]

Krasna zbirka, na više mjesta me duboko dirnula, čak i rasplakala. Jako mi je drago da sam ju pročitala.

[Silvia · Rating 5 out of 5]

Wow🤩

Teorem o tijelu

Ne brini se, to što ostaje iza samo je
privremeno nerazumna oluja
koja se ponekad pojavi na horizontu;
način na koji voliš bit će uvijek ono
oko čega će rasti tvoje meso
Tvoje će tijelo pamtiti
kako je na njega pala sjena voljenih,
a tvoja rana samo je jedan
od mnogih bunara u ovoj nizini
Neka ljudi iz njega namire
žeđ svojih životinja

[Slobodan · Rating 3 out of 5]

Svaka čast mladoj autorki ali ova vrsta poezije meni nije legla. Bilo je sjajnih pojedinačnih stihova ali previše metaforički stil pisanja čini teškim da se uhvati smisao svih pesama ove zbirke. Bio bih zainteresovan za njene drame, doduše.

[Lucija L. · Rating 5 out of 5]

Prekrasna, duboko smirujuća zbirka pjesama od koje se osjećam stopljena s prirodom, vodom prije svega (pticama unatoč!): "Čitali smo iz vode: ostavite sve / neka se taloži u vama, / pustite da vrijeme odvoji sitno i jestivo." Uz ove pjesme - teoreme, hipoteze i iskaze - osvješćujem važnost nas samih upravo u ovom trenutku i na ovom mjestu, usporedo s rasterećujućom prolaznošću vremena i vječnom mjenom. Drugim riječima: život, taj najveći dar prirode - cijenimo ga, budimo dostojanstveni dok smo ovdje, ali s druge strane, ne gubimo iz vida širu sliku, da tek “grane smo na vjetru”, kako bi rekao Rundek. I ako se stvari, makar i dobre, ne dogode nama, dogodit će se već, našim nasljednicima ili bilo kome, jednom već.

Također, važno je napomenuti da ovo nije zbirka pjesama koja se pročita - ovo je zbirka koja se čita i čita, moguće i godinama.

[nita · Rating 5 out of 5]

Iskaz o postavkama nesigurnosti

Nikad ti neću priznati
bila sam loša kći, loša sestra
nimalo nalik pitomim sjenicama
Posjećivale su nas redovito
i ostavljale dovoljno cvrkuta
da izgovaramo radosno
bolne točke pod zemljina rebra
Ja sam šuma sabijena u prosječnu visinu
i nekad je teško reći da te volim,
a da divljač ne istrči na cestu

Jednom su breze skupile ruke kao da nose utege
i zaspali smo svatko u svojoj sobi

Kome odrežeš ljubav
ne naraste nova
kao zmiji rep

[Jana · Rating 5 out of 5]

Trebat će mi puno vremena za njen um. Ponijet ću zbirku u Zelenu dolinu i na obroncima Bačuga s pogledom na Čuntić, uz kukuruzni kolač s trešnjama i vodom s izvora Jurica, okrenuti list ... pa pogled u predivnu Baniju.

[Marija Marković · Rating 5 out of 5]

“Ovako pitomima i plahima,
što će nam još jedan svijet
na koji nismo spremni”

[Ana Simona · Rating 5 out of 5]

plakanje koje se ceni. knjiga koja se poklanja bivsima. nesto o ljubavi sustinsko nimalo pateticno. a lirika top ima neki oldskul sarm i sentiment ❤️

[Iva · Rating 5 out of 5]

Ova zbirka čuva još mnogo tajni koje će buduće verzije mene nastaviti razotkrivati.

[anagord · Rating 5 out of 5]

Teoremi, hipoteze, iskazi – Herceg iznosi tvrdnje i misli o pojavama koje su naizgled razumljive same po sebi: ljubavi prema drugome, samome sebi i jeziku, zemlji, obitelji, ljudima, tjelesnosti itd. Ali samo zato jer su učestale ne znači da su manje važne i frivolne, naprotiv, možda su jedino važne. Možda bi trebale svakome biti malčice ili mnogo važnije nego što jesu u trenutku čitanja o njima. Zato ih nastoji obrazložiti, tj. daje si priliku da osobno o njima razmisli i piše. Ovdje se njezina struja svijesti o osnovnim životnim pojavama prolila u formiranu zbirku dirljivih pjesama. Pjesnikinja je pokušala zacementirati njihovu stvarnost, te ponajprije, važnost u svakodnevnom životu. Mogu kazati da je to uspješno ostvareno, barem to dokazuju tragovi osušenih suza na staklu mojih dioptrijskih naočala. Ipak je najbolja knjiga ona zbog koje se počneš histerično smijati ili slikaš dijelove koji te satru (ovdje je to ponajviše pjesma "Iskaz o početku jezika", uf, UFFF) i šalješ svima s nadom da će posuditi knjigu ili se vrtiš po krevetu s pitanjem odakle pisac crpi svemirski talent ili počneš nekontrolirano plakati.

[Anamarija · Rating 5 out of 5]

Zbirka koja tijekom čitanja djeluje jako intimno, a istovremeno je "javna" i ja je kao čitatelj osjećam kao svoju i domaću. Tako lako iz intimnog prelazi u općenito opisano jezikom koji klizi poput rijeke uz poneki kamen ili grančicu koja nas natjera da se zaustavimo i promislimo. Knjiga koja se čita više puta, kad god zatreba.

Hipoteze o dobrobiti dodira

"Tvoj je dodir promjera mojih izlaznih rana"

Teorem o ljubavi

"...odlučit ćeš voljeti tek

kad prvi put ne pobjegneš s mrakom,
učit ćeš voljeti ponavljajući sebi
što sigurno ne znači voljeti
i govorit ćeš sebi
da je čovjek mjesto u kojem
uvijek može biti svjetlosti
koju netko treba upaliti..."

Hipoteze o nepažljivoj ptici

"Ljeto, nemarno srušeno u naš smijeh,
još nije kasno da ostavim dlan u tvom,
molitvu za kratki pljusak,
porat iz kojeg se valjamo
očišćeni od daljine..."

[Minnie Mickey · Rating 5 out of 5]

U razgovoru sa dobrom prijateljicom na temu Monikine poezije ovo smo ustvrdile.. ‘ona piše, te riječi koje staviš u usta poput iste namirnice koja svakim zalogajem daje novi okus’
Da točno takav je opis ove poezije, ovih riječi i ovih namirnica od slova..

[Marko Marić · Rating 4 out of 5]

Čuo sam mnogo toga lepog o ovoj zbirci. Mislim da sam imao visoka očekivanja, a da nisam dobio to što sam očekivao. Bez govora, zbirka je lepa i ima lepe motive, dobar stil itd. Meni prosto nije legla. Nisam se pronašao u ovoj zbirci.

[Anita · Rating 5 out of 5]

Riječi koje bole, ali nekad i to treba

[Ana Ziramov]

Neke stihove jesam podvukla, zato što mi se svidela poruka koju nose i slika koju sam, pročitavši ih, zamislila, ali veliki deo zbirke - not my cup of tea. Mnogo mi je žao zbog toga, zato što sam slušala Moniku u razgovoru sa Jelisavetom Miletić u drugoj epizodi "Čitanje uz Tanane" i uživala od početka do kraja.
Ne želim da dam lošu ocenu, jer ne mislim da je zbirka loša, ali ne mogu da dam ni visoku, jer nisam imala takav utisak po završetku. Ostaće neocenjena (što je svakaki poziv da se čita), a ja ću nastaviti da upoznajem Moniku i kroz druge zbirke pesama (i ne samo!).