What do you think?
Rate this book
Premijerka
U ovoj knjizi Jadranka Kosor potanko izvještava o detaljima mnogobrojnih političkih susreta, donošenja odluka, o zakulisnim političkim igrama... U fokusu je pritom njezina uloga u okončanju pristupnih pregovora za EU; zasigurno, s ove vremenske distance, najuspješniji njezin doprinos hrvatskoj državnoj politici. Međutim, ova se knjiga ne bavi samo evidentiranjem političkih poteza, u maniri svojstvenoj većini knjiga sjećanja poznatih političara, pisanih često s očitom namjerom da se ostavi što ljepša slika o sebi i o svojemu doprinosu u političkoj povijesti.
Jadranka Kosor je talentirana pripovjedačica, izvrsnoga autorskog stila, ona govori i o razdobljima svojega života koji nisu toliko važni za javnost: o djetinjstvu, djevojaštvu, o novinarskim počecima u Večernjem listu i na Radio Zagrebu... Govori i o svojim brakovima. Piše razotkrivajući svoju osjećajnu stranu, bez uljepšavanja, govori potresno i o traumama koje su obilježile njezin život. Zbog toga ovoj knjizi prije pristaje žanrovska odrednica autobiografske proze nego memoaristike. Doista, valja istaknuti kako ova knjiga ide u red ponajboljih hrvatskih autobiografija. Ona će zbog svojih stilističkih kvaliteta zasigurno biti zanimljiva i čitateljima koji nisu primarno fokusirani na politiku. Velimir Visković
„Ovu knjigu posvećujem djevojčicama, osobito onima koje se boje. Djevojčicama koje rastu okružene predrasudama, djevojčicama koje su željne ljubavi. Kao što sam i sama bila željna ljubavi kad sam bila djevojčica, ali i onda kad više nisam bila djevojčica.“
— Jadranka Kosor
Jadranka Kosor je talentirana pripovjedačica, izvrsnoga autorskog stila, ona govori i o razdobljima svojega života koji nisu toliko važni za javnost: o djetinjstvu, djevojaštvu, o novinarskim počecima u Večernjem listu i na Radio Zagrebu... Govori i o svojim brakovima. Piše razotkrivajući svoju osjećajnu stranu, bez uljepšavanja, govori potresno i o traumama koje su obilježile njezin život. Zbog toga ovoj knjizi prije pristaje žanrovska odrednica autobiografske proze nego memoaristike. Doista, valja istaknuti kako ova knjiga ide u red ponajboljih hrvatskih autobiografija. Ona će zbog svojih stilističkih kvaliteta zasigurno biti zanimljiva i čitateljima koji nisu primarno fokusirani na politiku. Velimir Visković
„Ovu knjigu posvećujem djevojčicama, osobito onima koje se boje. Djevojčicama koje rastu okružene predrasudama, djevojčicama koje su željne ljubavi. Kao što sam i sama bila željna ljubavi kad sam bila djevojčica, ali i onda kad više nisam bila djevojčica.“
— Jadranka Kosor
228 pages, Hardcover
Published January 1, 2020
16 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 8 of 8 reviews
December 24, 2020
Jadranka Kosor (2020.)
“Premijerka: zapisci one koja nije htjela biti zapisničarka”, Ljevak: Zagreb.
Kroz ovu autobiografiju otkrivamo put Jadranke Kosor, djevojčice iz Lipika, koja je kroz život svoju novinarku karijeru zamijenila onom političarskom te uspjela postati (bez)uspješna političarka (sami prosudite). No, ne želim pisati o njoj kao o političarki. Ne želim analizirati njezine političke poteze, to neka čine drugi jer mene osobno više intrigira razotkrivanje nje kao žene odnosno borba s predrasudama i stereotipima s kojima se susretala od najranijih dana svojeg života.
Sukladno tome, knjigu bih podijelila na dva dijela: djetinjstvo i odrasla dob (Jadranka kao novinarka i studentica). U prvom dijelu upoznajemo djevojčicu Jadranku, koja odrasta s bakom daleko od svojih roditelja. Za oca je ona ,,stvar”, koje se odrekao, a majku, koja je učiteljica u Međimurju viđa povremeno za vrijeme ljetnih praznika. Kasnije kada majka i živi s njoj, one su uvijek ostale dva stranca jer majka nije uspjela izgraditi prisan odnos sa svojom kćeri od samog početka nego je iznenada upala u život svoje kćeri te tako poremetila idiličan suživot bake i unuke.
Ovaj prvi dio uvelike pratiti karakteristike ženskoga pisma. Usredotočen je na odnose između likova posebice one na relaciji majka-kći, baka-unuka, između bračnih supružnika te odnos između kćerke i oca. U ispovijednom tonu kroz prvo lice Kosor prikazuje vlastitu životnu tragediju i trenutke, koji su joj obilježili djetinjstvo i natjerali je na odrastanje prije vremena. Osim što je odrasla bez oca, ona je bila prisiljena i skrbiti se za svoju majku, koja je ulazila iz jedne loše veze u drugu tragajući za pravom ljubavlju koju nije uspijevala pronaći. Mlada Jadranka suočavala se s majčinim pohotnim partnerima te nastojala zaštititi vlastiti, ali i majčin život od zlih ljudi.
Drugi dio autobiografije obilježen je Jadrankinim poslovnim uspjesima, ali i padovima, razočaranjem i izdajom. Osjećaji, koji prevladavaju u ovom drugom dijelu knjige poznati su joj još iz djetinjstva. Oni je prate kroz cijeli život poput nekog prokletstva. Još od djetinjstva ona pokušava pobjeći od tih osjećaja te izgraditi prisne odnose s ljudima koji je okružuju u odrasloj dobi, ali zbog kroničnog nedostatka ljubavi od najranijih dana ne uspjeva se povezati s ljudima, ili naprosto sklapa prijateljstva s pogrešnim ljudima:
,,Shvatila sam rano da me je otac ostavio i cijeli sam život bila u strahu da mi se ljudi, koji su mi važni i potrebni, odjednom neće vise javljati i da će prekidati veze sa mnom, a da ja neću znati zašto se to događa. A to mi se stalno događalo, to je bili kao neko očevo prokletstvo, nešto sto je utjelovio onaj san o crnom čovjeku koji se šulja prema meni, a ja ne mogu zvati u pomoć” (Kosor, 2020:41-42).
Kroz autobiografiju možemo upoznati i hrvatske i svjetske političarke. Kosor bilježi formalne i neformalne susrete sa svima njima. Kraj knjige je usmjeren na izdaju od strane stranačkih kolega i njezino preispitivanje vlastitog odnosa prema svima njima. Posljednja poglavlja mogli bismo interpretirati i kao razračunavanjem Jadranke Kosor sa samo sobom, ali i s političkim protivnicima.
Knjiga se zaista lako čita, intrigantna je, inspirirajuća, živopisna i emotivna. Treba joj pristupiti kao autobiografiji jedne žene koja se uspjela probiti u pretežito ‘muškom’ poslu, a ne kao autobiografiji političarke, čiji rad podržavamo ili ipak ne podržavamo. Iz toga razloga dio koji se naslanja na izdaju kolega odobno mi nije bio relevantan. Naime, primarni cilj bio mi je upoznati Jadranku Kosor kao žensku osobu koja je uspjela izgraditi zavidnu poslovnu karijeru, a pritom i samostalno odgajati dijete. Ženu koja je uspjela u ‘muškom’ svijetu i koja je svojom funkcijom prve hrvatske premijerke pokazala kako ženska osoba nije samo ,,ukras demokracije”. Na kraju krajeva, njezini politički potezi stvorili su od RH članicu EU i to je zasigurno vrijedno spomena.
”Ovu knjigu posvećujem djevojčicama, osobito onima koje se boje. Djevojčicama koje rastu okružene predrasudama… djevojčicama koje se boje kad rastu bez očeva i iza kojih ne stoji nitko ni u djetinjstvu, ni kad odrastu pa postanu žene. Moja je baka većinu svojega života bila samohrana majka. Bila je žena koja je živjela sama. Moja je majka cijeli svoj život bila samohrana majka. Bila je žena koja je živjela sama. Ja sam većinu svojega života bila samohrana majka. Čitajući svoj život i živote drugih žena shvatila sam i zašto je društveno nepoželjno i nerazumno biti žena koja živi sama. Osobito ona koja je razvedena i samohrana majka. U takvim okolnostima baš ništa nije olakotna okolnost: ni kad si ministrica, ni kad si zastupnica, ni kad si premijerka, ni kad si konobarica, profesorica, čistačica, liječnica, inženjerka, kuharica ili učiteljica.” (Kosor, 2020: 13-14).
“Premijerka: zapisci one koja nije htjela biti zapisničarka”, Ljevak: Zagreb.
Kroz ovu autobiografiju otkrivamo put Jadranke Kosor, djevojčice iz Lipika, koja je kroz život svoju novinarku karijeru zamijenila onom političarskom te uspjela postati (bez)uspješna političarka (sami prosudite). No, ne želim pisati o njoj kao o političarki. Ne želim analizirati njezine političke poteze, to neka čine drugi jer mene osobno više intrigira razotkrivanje nje kao žene odnosno borba s predrasudama i stereotipima s kojima se susretala od najranijih dana svojeg života.
Sukladno tome, knjigu bih podijelila na dva dijela: djetinjstvo i odrasla dob (Jadranka kao novinarka i studentica). U prvom dijelu upoznajemo djevojčicu Jadranku, koja odrasta s bakom daleko od svojih roditelja. Za oca je ona ,,stvar”, koje se odrekao, a majku, koja je učiteljica u Međimurju viđa povremeno za vrijeme ljetnih praznika. Kasnije kada majka i živi s njoj, one su uvijek ostale dva stranca jer majka nije uspjela izgraditi prisan odnos sa svojom kćeri od samog početka nego je iznenada upala u život svoje kćeri te tako poremetila idiličan suživot bake i unuke.
Ovaj prvi dio uvelike pratiti karakteristike ženskoga pisma. Usredotočen je na odnose između likova posebice one na relaciji majka-kći, baka-unuka, između bračnih supružnika te odnos između kćerke i oca. U ispovijednom tonu kroz prvo lice Kosor prikazuje vlastitu životnu tragediju i trenutke, koji su joj obilježili djetinjstvo i natjerali je na odrastanje prije vremena. Osim što je odrasla bez oca, ona je bila prisiljena i skrbiti se za svoju majku, koja je ulazila iz jedne loše veze u drugu tragajući za pravom ljubavlju koju nije uspijevala pronaći. Mlada Jadranka suočavala se s majčinim pohotnim partnerima te nastojala zaštititi vlastiti, ali i majčin život od zlih ljudi.
Drugi dio autobiografije obilježen je Jadrankinim poslovnim uspjesima, ali i padovima, razočaranjem i izdajom. Osjećaji, koji prevladavaju u ovom drugom dijelu knjige poznati su joj još iz djetinjstva. Oni je prate kroz cijeli život poput nekog prokletstva. Još od djetinjstva ona pokušava pobjeći od tih osjećaja te izgraditi prisne odnose s ljudima koji je okružuju u odrasloj dobi, ali zbog kroničnog nedostatka ljubavi od najranijih dana ne uspjeva se povezati s ljudima, ili naprosto sklapa prijateljstva s pogrešnim ljudima:
,,Shvatila sam rano da me je otac ostavio i cijeli sam život bila u strahu da mi se ljudi, koji su mi važni i potrebni, odjednom neće vise javljati i da će prekidati veze sa mnom, a da ja neću znati zašto se to događa. A to mi se stalno događalo, to je bili kao neko očevo prokletstvo, nešto sto je utjelovio onaj san o crnom čovjeku koji se šulja prema meni, a ja ne mogu zvati u pomoć” (Kosor, 2020:41-42).
Kroz autobiografiju možemo upoznati i hrvatske i svjetske političarke. Kosor bilježi formalne i neformalne susrete sa svima njima. Kraj knjige je usmjeren na izdaju od strane stranačkih kolega i njezino preispitivanje vlastitog odnosa prema svima njima. Posljednja poglavlja mogli bismo interpretirati i kao razračunavanjem Jadranke Kosor sa samo sobom, ali i s političkim protivnicima.
Knjiga se zaista lako čita, intrigantna je, inspirirajuća, živopisna i emotivna. Treba joj pristupiti kao autobiografiji jedne žene koja se uspjela probiti u pretežito ‘muškom’ poslu, a ne kao autobiografiji političarke, čiji rad podržavamo ili ipak ne podržavamo. Iz toga razloga dio koji se naslanja na izdaju kolega odobno mi nije bio relevantan. Naime, primarni cilj bio mi je upoznati Jadranku Kosor kao žensku osobu koja je uspjela izgraditi zavidnu poslovnu karijeru, a pritom i samostalno odgajati dijete. Ženu koja je uspjela u ‘muškom’ svijetu i koja je svojom funkcijom prve hrvatske premijerke pokazala kako ženska osoba nije samo ,,ukras demokracije”. Na kraju krajeva, njezini politički potezi stvorili su od RH članicu EU i to je zasigurno vrijedno spomena.
”Ovu knjigu posvećujem djevojčicama, osobito onima koje se boje. Djevojčicama koje rastu okružene predrasudama… djevojčicama koje se boje kad rastu bez očeva i iza kojih ne stoji nitko ni u djetinjstvu, ni kad odrastu pa postanu žene. Moja je baka većinu svojega života bila samohrana majka. Bila je žena koja je živjela sama. Moja je majka cijeli svoj život bila samohrana majka. Bila je žena koja je živjela sama. Ja sam većinu svojega života bila samohrana majka. Čitajući svoj život i živote drugih žena shvatila sam i zašto je društveno nepoželjno i nerazumno biti žena koja živi sama. Osobito ona koja je razvedena i samohrana majka. U takvim okolnostima baš ništa nije olakotna okolnost: ni kad si ministrica, ni kad si zastupnica, ni kad si premijerka, ni kad si konobarica, profesorica, čistačica, liječnica, inženjerka, kuharica ili učiteljica.” (Kosor, 2020: 13-14).
November 21, 2020
Bivša premijerka Jadranka Kosor ovom knjigom na sebi svojstven, emocionalan i prijateljski pripovijedački način, prepričava svoj život i svoje političko putovanje. Ova je knjiga dala poseban uvid na položaj žena u hrvatskoj politici, ali i u hrvatsku politiku općenito.
Lako se čita i pruža bogatu introspekciju u politiku i život gospođe Kosor.
"Puno vremena nakon odlaska iz politike i utapanja u relativno dosadnu i predvidljivu svakodnevnicu razumjela sam konačno da je život sazdan od bezbroj sastanaka i da neprekidno, svakodnevno, uvijek počinju neki rastanci pa sam tek tada razumjela i svoje strahove iz djetinjstva i mladosti kad sam sve mogla podnijeti osim rastanaka s ljudima koji su mi bili važni."
Lako se čita i pruža bogatu introspekciju u politiku i život gospođe Kosor.
"Puno vremena nakon odlaska iz politike i utapanja u relativno dosadnu i predvidljivu svakodnevnicu razumjela sam konačno da je život sazdan od bezbroj sastanaka i da neprekidno, svakodnevno, uvijek počinju neki rastanci pa sam tek tada razumjela i svoje strahove iz djetinjstva i mladosti kad sam sve mogla podnijeti osim rastanaka s ljudima koji su mi bili važni."
August 20, 2024
Jadranka me očarala svojom iskrenošću. Stvarno je užitak čitati knjigu o osobi koja se unatoč teškom životu uspjela probiti i izboriti za bolji i ljepši život. Jadranka ne dolazi iz neke "poznate povlaštene obitelji" koja je predodređena da bude u parlamentu nego se itekako izborila, ali i patila. Kroz cijelu knjigu se osjećala njezina usamljenost, ali i da nema predaje. Koliko god nas puta život nokautira moramo ustati i nastaviti. Volim čitati autobiografije, ali ova mi se itekako dojmila jer upravo u današnjem svijetu kada svi imaju nekoga tko će sa za njih pobrinuti, mi obični smrtnici imamo samo svoj mozak, a Jadranka je upravo svojim životom dokazala da je to dovoljno.
October 30, 2022
Čitajući ovu knjigu ostala sam začuđena koliko je Jadranka Kosor imala težak život i kakve je traume proživjela. Izdignuti se iz takvih teških situacija i stvoriti put za bolji život nije nimalo lako i u tom smislu Jadranka može svakome biti uzor.
Njena ambicioznost, radne navike i upornost su ključne stavke koje su je dovele do iznimnog uspjeha, kako u radijskom svijetu, tako i u političkom.
Knjiga je napisana vrlo lakim i jednostavnim jezikom i vjerujem da može svakome poslužiti kao inspiracija.
Od mene sve preporuke ⭐️🤩
Njena ambicioznost, radne navike i upornost su ključne stavke koje su je dovele do iznimnog uspjeha, kako u radijskom svijetu, tako i u političkom.
Knjiga je napisana vrlo lakim i jednostavnim jezikom i vjerujem da može svakome poslužiti kao inspiracija.
Od mene sve preporuke ⭐️🤩
August 17, 2025
ne mogu ovo ni nazvat propagandon jer ona u nekin pricama samo ispada naivna, logicno da neces u autobiografiji spominjat da si napravila najgoru poreznu reformu otkad smo samostalni ili da se i dalje ne zna porijeklo tvog stana, ali isto nekako mi ispada kao da je sve ja san ovo sve odlicno, a zli hdzovci su me izbacili kad nisan vise bila premijerka, znas kakva je stranka i stvarno se glupo pravit da nije tako od tudjmana i njega dizat u nebesa dok ocekujes da ce te zauvik tretirat ko divu, njima ko ne triba vise bace ga sa strane i tako to ide
February 5, 2022
Većina toga što je napisala je već poznato. Nema objašnjenja oko Sanaderovog odlaska niti sočnih detalja kako joj je ponuđena i kako je prihvatila poziciju premijerke. Toga se prilično ovlaš dotaknula s bizarnom pričom o pozivu kod njega doma i večeri koju je provela s njim i njegovom ženom. I dalje je nejasno sve oko te političke situacije. Ono što sam otkrila iz ove knjige je da bivša premijeraka ima nestvarno golemi ego.
November 19, 2020
“Jer me zarazio strah od rastanaka bez pozdrava i oprostaja.”
Priča o putovanju životom unatoč svim nedaćama. Maestralno. Dojmljivo. Počela sam čitati prije nekog vremena ali sam jučer pročitala većinu knjige. Preporučam!
Priča o putovanju životom unatoč svim nedaćama. Maestralno. Dojmljivo. Počela sam čitati prije nekog vremena ali sam jučer pročitala većinu knjige. Preporučam!
January 10, 2025
Jedna jako zanimljiva priča, o ženi kojoj su svi nakon nekog vremena okrenuli leđa iako sama nije loše radila.
Displaying 1 - 8 of 8 reviews