Knjiga Pregršt srebra u zoru predstavlja izbor njegovih pripovedaka i romana. „Pripovetka o Sejžuru iz mesta Himeži, poznatom po lepim devojkama“, „Pričanja sastavljača Almanaha“ i „Pripovedanje o Zengobeju, planini ljubavi“, otkrivaju Saikakua kao izvrsnog i duhovitog pripovedača. Njegovi Poslednji saveti, u prvom delu, ispunjeni su razmišljanjima o japanskom trgovačkom staležu u nastajanju, dok drugi deo ima pomalo podsmešljiv podnaslov „Ljudska srca u ovom našem svetu“. U ovoj izuzetnoj knjizi objavljeni su i roman Život zaljubljene žene, kao i šest knjiga Saikakuove Večne riznice japanske porodice.
Ihara Saikaku (1642‒1693) jedan je od najpopularnijih japanskih klasika. Poznat je kao pesnik, ali je veliku popularnost i slavu stekao proznim delima. Njegove pripovetke i romani svrstavaju se u izuzetno značajna dela klasične japanske književnosti. Posebno je postao cenjen krajem XIX veka, kada se u japanskoj književnosti javljaju naturalizam i realizam. Posle Drugog svetskog rata objavljena su njegova celokupna dela i on postaje priznat kao jedan od najznačajnijih i najoriginalnijih japanskih pisaca. Saikaku je pseudonim koji je pisac prihvatio u svojim tridesetim godinama. Pre toga, koristio je ime Ihara Kakuei, dok je njegovo pravo ime verovatno bilo Togo Hirajama. Rođen je u Osaki, u imućnoj trgovačkoj porodici.
Saikaku Ihara (井原 西鶴) was a Japanese poet and creator of the "floating world" genre of Japanese prose (ukiyo-zōshi).
Born the son of the wealthy merchant Hirayama Tōgo (平山藤五) in Osaka, he first studied haikai poetry under Matsunaga Teitoku, and later studied under Nishiyama Sōin of the Danrin School of poetry, which emphasized comic linked verse. Scholars have described numerous extraordinary feats of solo haikai composition at one sitting; most famously, over the course of a single day and night in 1677, Saikaku is reported to have composed at least 16,000 haikai stanzas, with some rumors placing the number at over 23,500 stanzas.
Later in life he began writing racy accounts of the financial and amorous affairs of the merchant class and the demimonde. These stories catered to the whims of the newly prominent merchant class, whose tastes of entertainment leaned toward the arts and pleasure districts.
Pripovetke su odlične. Roman je veoma dobar. Najveći problem su zbirke kratkih priča. Sve su pisane po istom kalupu i kada pročitate dve, pročitali ste sve. Svakako iako mi je većina tih priča bila izuzetno dosadna, moram odati počast pripovedačkoj moći pisca. Način na koji su sva ova dela napisana veoma je privlačan i zanimljiv.