Kako je Luna naučila da oprosti i prihvati da smo različiti
Mislim da su svi odrasli isti. To su neki ljudi koji čekaju da nešto prođe, gledaju horor filmove i ne pričaju o tome. Zato i donose tako sulude odluke!
Luna je u novoj školi, u pubertetu i u velikim problemima: svi prate njen vlogove o super devojkama, treba da glumi u Romeu i Juliji, mnogi je ne razumeju i... možda se zaljubila. Luna najpre mora da nauči da prestane da obmanjuje one s kojima se svakodnevno susreće... ali i sebe! U tome će joj pomoći njen mlađi brat Jug, koji nije običan dečak, i jedna priča o začaranom psu...
Odrastanje donosi mnoge dileme i strahove, a oni su u ovom uzbudljivom i inspirativnom romanu prikazani iz mnogo uglova. Zagrli Mesec je izvanredno napisana, topla i promišljena priča o tome da prihvatanje istine nosi sa sobom i neopisivu magiju.
Znate šta? Ponekad pomislim da je prava šteta što upravo knjige koje su namenjene deci nose najznačajnije poruke. Da, dobro ste pročitali. Šteta. Naravno da nije šteta zbog dece koje će pročitati, shvatiti i usvojiti pouke koje ovakve knjige nose i delati u životu u skladu s naučenim, već šteta zbog onih koji neće pročitati. Zbog onih koji će jednog dana postati odrasli koji osuđuju druge odrasle, pa čak i decu, koji neretko upiru prstom. S toga mogu slobodno da kažem, ova knjiga je neophodna i odraslima. Nekako ne mogu da istaknem suštinu knjige, a da se ne osvrnem malo i na radnju. Ne zbog prepričavanja već kako bih vam dočarala suštinu. Luna je tinejdžerka i bori se s tipičnim problemima tog starosnog doba. Ali ono što ovu knjigu čini posebnom je njen brat Jug. Jug je poseban jer ima jedan hromozom više. Druga deca (i oni nesrećni odrasli o kojima sam vam maločas pisala) ne vide to kao prednost već manu. Upiru prstom u njega, podsmevaju se i nazivaju ga svakojakim imenima. Njegova sestra Luna ponekad je zbunjena zbog toga. Voli svog brata najviše na svetu, ali želi i da bude prihvaćena i zato pravi greške. Kako knjiga odmiče, učimo s Lunom (ako već nismo) da nije u redu upirati prstom ni u koga. A, nadam se da će mnogi to i primeniti u životu. Nije bitno da li ste dete, niti da li se radi o hromozomu viška, nečijem rđavom ponašanju, greškama, životnim padovima. Važno je da ne upiremo prstom i ne rugamo se. Pomozimo ako možemo. Ako ne možemo, bar nemojmo odmagati. Zato smatram da priča nosi vrlo važnu poruku lii pouku, kako vam drago. Ne mogu da kažem da me je očarala isto kao što bi neku devojčicu Luninih godina, ali mogu da kažem da bih je vrlo rado poklonila nekoj takvoj devojčici u nadi da će oplemeniti njen svet.
Za razliku od većine aktuelnih domaćih romana za tinejdžere, Zagrli Mesec je sasvim pristojno napisan. Da se razumemo, nema u njemu ničeg epohalnog, sve se vrti oko muka koje prate odrastanje, s tim da je formalno i stilski bez nekih velikih propusta. Plus se dotiče jedne slabo obrađivane teme kod nas - brat glavne junakinje ima Daunov sindrom i važan je učesnik radnje. Dodatni plus ide za to što se na kraju junakinja ne nalazi u srećno ostvarenoj vezi (ne mogu više da čitam tinejdž romane u kojima je ljubavni hepiend rešenje bukvalno svih problema, stvarno ne mogu). E, sad, gde čuče slabosti - rekla bih da ne preterujem kad kažem u preteranoj idealizaciji svih važnijih aspekata. Stvarno mi se ne ide u detalje, te ću spomenuti samo ono što mislim da je imalo najviše potencijala, a ispalo meh - način na koji se progovara o drugima i drugačijima. Jasno mi je da je autorka želela da doprinese shvatanju fenomena različitosti i uvođenju tinejdžera u svet u kojem je inkluzija kao dobar dan. To bi možda i postigla da se, eto, odlučila za realnije prikazivanje porodične svakodnevice i njenog usaglašavanja sa detetovim potrebama. Ali, realno, šta u tom pogledu očekivati od romana u kojem se o depresiji govori kao o veoma čestoj bolesti kod odraslih, koja nije strašna „jer se od nje nikome ne desi nešto loše. Odmore se, i sve to prođe.”
Uglavnom mi se cela recenzija obrisala pa neću pisati sve opet pošto je bila dugačka. Bilo mi je rečeno da je ovo knjiga za tinejdžere ili moj uzrast ali nije, ovo je više knjiga za decu a to možete videti kad je pročitate i po tome što je naziv Luninog jutjub kanala ,,Super devojke".Da danas neko nazove tako kanal bio bi predmet ismevanja osim ako ne ide u treći razred.