Nyskilte Rakel har flyttet fra enebolig til rekkehus og har barna i oddetallsuker.
I partallsukene har hun mye tid, og en dag bestemmer hun seg for å gå løs på hageflekken med den litt rustne spaden som står i skjulet. Ikke før har hun begynt å grave, så støter hun på en lem som viser seg å føre lukt til helvete.
Med umiskjennelig loesk blikk og humor blir vi med på en reise inn i mørkets hjerte.
Erlend Loe is a Norwegian novelist. He worked at a psychiatric clinic, and was later a freelance journalist for Norwegian newspaper Adresseavisen. Loe now lives and works in Oslo where in 1998 he co-founded Screenwriters Oslo - an office community for screenwriters.
In 1993 he debuted with the book Tatt av kvinnen, and a year later published a children's book, Fisken, about a forklift operator named Kurt. Loe has a distinctive style of writing which is often likened to naïve art. He often uses irony, exaggeration and humor.
"Sreća je odsustvo bola, rekao je. Toliko je jednostavno. Ljudi to uglavnom ne shvataju dok su živi. Odaju se svim mogućim čežnjama i željama, pa su nesrećni kad se ne ispune."
Erlend Lu mi je totalno intrigantna ličnost, kao autor rijetko autentičan, moglo bi se slobodno reći i kontroverzan. Ima nešto u njegovom pisanju i što me iritira i odbija, ali sa svakom novom objavljenom knjigom, idem pravo u knjižaru. Ova mi je dosad ubjedljivo najbolja. Pitka, jednostavno napisana, neizmjerno zabavna. Uz sve to, pročita se za sat vremena. I odabrala me je baš danas, na Veliki petak.
Đavolski dobra knjiga 😁 Lu je genijalan. Mislim da niko ne ume da razradi ozbiljne teme kroz satiru i humor kao on. Pakao me je razonodio, nasmejao i neverovatno prijao. Priča je lagana, jednostavna ali ipak drži svoju suštinu. ⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️
Lenge siden jeg har lest en bok på norsk. Skrivemåten til Erlend Loe er fortsatt fantastisk, historien er veldig kort, nærmere novelle enn roman, spesielt hvis man tar vekk bilder.
Nisam ništa pametnija ni nakon x tjedana od čitanja knjige. inače sam hardcore fan Erlendov i zaljubljena u njegovu bistrinu, domišljatost i humor i jako sam se veselila Paklu jer je premisa već čvaknuta al mislim da je zbog Kraja nama poznatog sveta dignuo ljestvicu suviše visoko jer mi je to jedna od najdražih knjiga svih vremena i jedna od rijetkih kojoj se vraćam periodično, pa sad očekujem da će me svaka njegova izbacit iz cipela. Pakao me jest zabavio, al eto možda nisam očekivala da ću pročitat blentavu romantiku između Sotone i nje. Svašta on naravno putem kaže i uvijek to zaokruži simpatično, ali ovaj put je samo dobra četvorka. Veselim se iščitavanju ostatka bibliografije...
Pakao je srećom imao pakleno mnogo formulara. Nisu se digitalizovali.”... Ova rečenica me baš podseća na Srbiju.
„Pakao” je tipično „luovska kratka priča” i knjiga o neobičnim ljudima i novim okolnostima u kojima se nalaze. Ovoga puta je glavni okidač događaja jedan razvod. Između ostalog, Lu je ovu knjigu pisao u periodu kada je i sam bio u procesu razvoda.
Elem, priča se vrti oko Rakel koja se preselila u novu kuću o koja u svojoj bašti otkriva vrata koja vode u pakao. Postepeno se budi želja da podrobnije istraži ovaj „novi prostor”, što je dovodi i do upoznavanja sa satanom (u ljudskom obliku). Kod njih počinju da se bude leptirići u stomaku i sevaju varnice. Otpočinju vezu. Tako započinje jedan proces kroz koji prolazi skoro svaka veza između muškarca i žene, a Lu ovaj neobičan ljubavni spoj ubacuje standardnu satiru i prikrivenu kritiku.
Ima tu momenata u knjizi koji bi mi, kao hrišćaninu, zasmetali. Ali naviknut Luovim stilom i pristupom, to sam nekako uspeo da prevaziđem.
Od mene jedna četvorkica. Lako se čita, a to mi je bilo potrebno u ovom trenutku.
Moj prvi susret sa ovim autorom. Stil mi se svidja, rečenice kratke ali ubitačne, lišeno svakog kićenja. Ostavljena žena na pragu pedesete, koja traži svoje mesto u tom novom naopačke izvrnutom svetu, i u kojoj se lako prepoznati. Enter: ulaz u pakao, koji se može obići kao nekakav Diznilend. Djavo kao Džordž Kluni koji te gleda ONIM očima i ceo život samo čeka tebe. Romansa kao prava vanbračna, sve kočnice otpuštene, svi snovi o bliskosti ostvareni, non plus ultra... dok traje. Takodje: urnebesno! A u urnebesnom i provokativno / mudro / izazovno. Pošto nisam religijski opterećena bila mi je odlična ova verzija ustrojstva sveta. Lako i brzo za čitanje ali - što je retkost - istog momenta kad sam završila, krenula sam ponovo ispočetka. Kraj je iznenadjenje jer sam sve vreme očekivala neku katastrofu (otud odmah ponovno čitanje, da ovog puta bude bez te brige… a kratka je dovoljno). Ostade poruka da ljubav JESTE sve ono o čemu sanjamo i pesme pevamo. Ažuriran spisak grehova zbog kojih se završava u paklu - neke bih i ja tu dodala, a zbog nekih stavljam prst na čelo... ("Oni koji nikada nisu bili zadovoljni životom, iako su imali sve što je moglo da ih zadovolji, muče se svakog dana u jedan i petnaest.") Nije baš 5, ali jedna vrlo jaka četvorka :)
Jedna kratka, slatka, djetinjaste zabavana i vesela knjiga sa naslovom koji sigurno ne ukazuje na to da će pisac provući ljubavne note kroz istu! Mnogo mi se svidjela, brzo se čita i uz to je skroz uvrnuta za đavolski dobre 4⭐️!
Denne var... helt ok. Fikk ingen sterke inntrykk av den, men mislikte den heller ikke. Helt midt på treet for min del. Jeg lo et par ganger, det skal den ha!
Jeg likte veldig godt Naiv Super og Doppler da jeg leste dem på 00-tallet og et satirisk take på Inferno er et morsomt utgangspunkt, men dette var dessverre tynn suppe.
Loe gjør det (ikke bare litt) enkelt for seg selv. Jeg hører samtalen med redaktøren for meg: «Ideen er å bruke typisk norske klisjeer og vendinger på en måte som blir absurd når konteksten er helvete». Dette er sporet gjennom hele boka, typ at Satan føler seg overarbeidet og at han ikke lykkes med skillet mellom jobb og fritid. Det er morsomt noen ganger, men når setninger som «det var en helvetes jobb» kommer i annenhver setning blir det fort ensformig. Religionskritikk har sin plass, men her blir det fryktelig forutsigbart: Satan er tross sine svake sider egentlig en skikkelig allright fyr som bare trenger en 47-år gammel nyskilt kvinne for å få det frem..
Så: på ingen måter stor litteratur. Vi hørte den på biltur, vi hadde litt tid å slå ihjel, den var tross alt ikke mye lenger enn to timer, men i retrospektiv finnes det helt sikkert bedre ting vi kunne hørt på mellom Holmestrand og Kristiansand en fredagskveld før påskeferien.
Rakel, snart 50, skilles og flytter fra hus til rekkehus. I sin nye hageflekk finner hun en lem som går til helvete, en nonprofit tilrettelagt for turisme, med twist i resepsjonen (men bare de ingen liker), og all kommunikasjon på nynorsk. Her møter hun Satan, en mann med djevelsk fine lindresser og et diabolsk smil. Boken er en kort, absurd kjærlighetshistorie med lekne ordspill, som ved å bruke øvrige makter så bokstavelig leker med stereotypier og vår dagligdagse bruk av himmel og helvete. Les denne hvis du vil vite hva som skjer med sykkeltyver, de som aldri blir fornøyd eller de som liker ananas på pizzaen.
My beloved Erlend slår til igjen. Den beste boka hans etter Dyrene i Afrika. Og veldig stolt over at jeg klarte å gjette slutten hehe, har vel kanskje begynt å se litt mønstre i bøkene hans etter å ha lest såpass mange!
Skilt mor oppdager en luke i hagen i sitt nye rekkehus. En portal til Helvete, sjølvsagt. Djevelen snakkar nynorsk. Det er heilt fantastisk. Eg koste meg veldig med denne!
Når den skinnhellige Gamle-Erik er ute og forfører ei rekkehusboende sadistisk satan som Rakeline. Da blir jeg grutte meg gråskjegg så inni hampen sinna, altså. Men jeg lo, og koste meg. Og det er vel å synde? Helvete.