Marko Vidojković is Serbian novelist of young generation, distinguished for his "straight-to-the-face", punkish attitude both in his novels and in public appearances. His novels, told in direct and often obscene language, are placed on the streets of Belgrade, portraying lost and angry young people, drowned by lack of understanding and hypocrisy of the society.
Vidojković's popularity exploded with his fourth novel, Kandže (The Claws). Its story revolves around a character who's a law student and a fanatic participant in 1996/1997 protests in Serbia. At the same time he meets a love of his life (which turns out to be a post-modern fairy rather than a real person).
The book received "Kočić's Quill" and "Golden Bestseller" awards. The new publisher, Samizdat B92, reissued Vidojković's old novels in 2005, and they also achieved bestseller status.
'Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!''
Pamet je zanemela. Ostala bez teksta. Sve ostalo se okrenulo naglavačke. Vrednosti su se izokrenule. Apokalipsa danas. Juče. Sutra. Ona koju živimo. Ona koja živi nas. "Đubre" Marka Vidojkovića je jedna od dve ili tri njegove knjige koje sam imala priliku da pročitam. Ona najnovija. Ona najsurovija. Da se razumemo, ono kako Vidojković piše, pa i šta piše se meni ne dopada. Previše psovki, previše narkotika, previše pornografije, previše svega. Ali Đubre... Ni tu mi se način pisanja ne dopada. Ni sadržaj ako ga čitate u bukvalnom smislu. Ono što je između redova bi bilo komično, da nije tragično. Ono što je između redova je naša realnost. Ono što je između redova je ono što mi živimo. Nije šija, nego vrat. Nije kovid, neko kuga. Nije kriminal, nego biznis. Nije pornografija, nego egzibicionizam. Nije drogiranje, nego opuštanje. Nije stvarnost... Ili možda ipak jeste?
Malo sam razocaran, roman mi vise lici na "cheap thrill" nego na ono sto sam ocekivao. Takodje, kao da je radjen po istom sablonu kao i "E, bas vam hvala", koji mi se vise dopao jer je prica mastovitija. "Djubre" ima nekoliko dobrih momenata i svakako moze na trenutke da nasmeje i odusevi, ali generalno prica nije neka koja ce ostaviti dublji utisak na bilo koga, po meni.
Tipična Vidojkovićeva knjiga - Psovke, drogiranje, seks, nasilje, nezanimljivi likovi... Preterano do nerealnosti! Šteta, imao me je u prvih 10-20 stranica...
Pokušavala sam s Vidojkovićem nekoliko puta do sada, ali nikad mi nije baš legao. Ovog puta, pročitah sjajne kritike koje su mu napisali Goran Marković i Ante Tomić koje izuzetno cenim. A vidim i da već neko vreme odlično stoji na top listama. Odlučih da mu dam novu šansu. Nisam neko ko se lako sablažnjava, ne smetaju mi psovke i vulgarnosti kad imaju poentu, ali čini mi se da je jedina svrha njegovog pisanja da šokira prosečnog čitaoca i tako pravi famu oko sebe. Ja ne doživljavam ništa dalje od toga. Jasno zasnivanje likova na aktuelnim političkim figurama je možda hrabro, ali istovremeno i ne baš maštovito. Iako cenim to što uspeva da opstaje kao pisac u Srbiji i ima svoje verne čitaoce, ovo definitivno nije "moja šoljica čaja". Izvini, Marko. Ne ide nam.
Okreneš prvu stranicu knjige i prvi red piše Čudna je ovo knjiga, Smak je sveta a vi se smejete. Glavni junak je pokvaren a vi se zaljubite u njega.
Hmmmm pa ne bi baš rekao... "glavni junak" ili vise reći antiheroj je tolko ogavan u najkraćem opisu ovog izuzetnog navikanog lika kojeg pisac stavlja u prvom planu (što i jeste jer ga pratite tokom cele knjige) Mafijaša koji je na visokoj poziciji u državi i iz nekog razloga svi traže pomoć od njega kao da ostali ne mogu da fukncionišu bez njegovog idealnog nadrogiranog uma... Odma shvatate da svi u knjizi nisu tolko pametni i svi su u istom poslu prate i pokoravaju se željama lika koji nije u nijednom smislu nimalo simpatičan. Pokvareni narkoman visokog statusa i mišljenja o sebi navučenog na najgore droge i obuzet seksom...Jel vas je privukao lik? Daaa baš je pravi odmetnik idol svakog omladinca u Srbiji...
Da sažeto opišem radnju: kao prvo ne znam zašto je ova knjiga pod horor žanrom ali vratiću se na to uskoro. Priča počinje sa našim antiherojem i njegovim korumpiranim poslovima odjednom izbija epidemija zaraženi komarci prenose kugu žarište je krenulo iz Beograda u naselju cigana. Cigani postanu zarazni vlast odlučuje da spali njihova sela kako bi suzbila epidemiju cigani ostanu bez domova prelaze u grad i tu nastane cela frka (priča) epidemija se jako i naglo širi.
A SADA MALO SPOJLERI tako da oni koji ne žele da čitaju ne moraju...
...Kao prvo lik koji je opisan u knjizi je tolko ne realan da dok sam čitao knjigu jako sam je cinematografski shvatao priča je više za neki low budget film. Glavna radnja priče se dešava samo zato jer glavni lik je bahat i ne razmišlja tokom cele situacije šta da uradi jer uistinu je odvratan i boli ga k*urac za sve žive oko sebe. Dosta ćete čitati o tome kako glavni lik šmrka svaki minut razne vrste droge od mefedrona do kokaina svet propada kuga vlada njemu je glavni cilj seks sa dve ženske koje naizmenično menja. Njegovi sledbenici koji ga slepo prate i na kraju svhvate da su sjebani. I njegova ćerka koja na kraju doživljava užasan kraj dok njen otac jako brzo oporavlja se od misli da mu se ćerka predozirala ubacuje je u skafander i stavlja na sprat u bunkeru da trune gde posle zaraze i njegova švalerka Danica zavrsava.
Priča ne ide nigde. Kuga je ajde da se nafiksamo ako smo zaraženi makar ćemo srećni umreti i tu sam shvatio da je pisac mislio da je to glavni aspekat za horor knjigu Druga šokantna stvar je neozbiljnost i nedostatak empatije glavnog lika. Svi umiru ajde makar da se seksamo. U jednom miutu mi je švalerka bila ok u drugom minutu je shatila da ima ujed komarca e pa ubaciću je u sobu u bunkeru nek tamo bude samo ja nek sam ok. U jednom momentu glavnom liku proradi savest i nosi lekove švalerki u sobu ali prekasno Danica je prekrivena plihovima umire i usled preterane konzumacije kokaina pada u trans ne misli razumno i posle jedne..hmm ogavne seksualne scene preko kamere telefona ona umire.. tu sam se zamislio i rekao sebi jel je ovo nešto najbolje i najužasnije što sam čitao ili...wtf sam ja to pročitao???
Priča se na kraju zaustavlja jednostavno... glavni lik preživljava što nekako mi i izgleda kao suština knjige budi stoka i đubre i preživećeš.. Kreće do svog nadrogiranog druga koji je nekim čudom preživeo, i radi uobičajno ono što radi tokom knjige čak dok je autu na putu do njih, prelazi preko leševa dok vozi ujedno gura kokain u nos gleda snimljene porniće sa svojom ljubavnicom i ujedno masturbira?!? ...pa... hmm.. Mislim sve je upropastio dosad i sva radnja u priči se dešava zbog njega i njegovih glupih postupaka. Mogu samo da zamislim i da dovršim sam knjigu: on stiže kod svojih nafiksanih prijatelja i tamo se desi isto ono što se desilo u njegovom bunkeru zbog ne pažnje.
Ipak ne mogu više od ove ocene dati za knjigu ja mislim da je i ovo dosta dobra ocena, preterano filmski izgleda, situacije dosadne, priča ne ide nigde nego mukotrpno se radnje stvaraju samo da bi se na dalje priča mogla razvijati...
Ово је вероватно Видојковићева фантазија, какав би он био да је високи државни функционер, без савести. Такођер, идеја како је пандемија могла да се заврши.
Štivo lišeno bilo kakvog uljepšavanja i dotjerivanja, surovo do kraja. Bez obzira što će neko reći da su likovi plitki i pretjerani, oni su (možda i ne toliko iskarikirani) ogled današnjeg društva. Sa uličnim žargonizmima i brzom radnjom Vidojković oponaša ritam Dragišinog lifestyla i osjećate valove svega što trpa sebi u nos kroz tekst i lude situacije koje ga spopadaju. Dalo bi se sada filozofirati o tome koga likovi iz knjige predstavljaju pošto ludo podsjećaju na stvarne ličnosti, ali ostavljam to nekom drugom na mišljenje. Kraj je napisan ko svojevrstan fuck you svima koji su očekivali nešto maštovitije, ali ne loš jer je dosljedan Dragiši. Stil pisanja, lakoća čitanja, intriga i tužna realnost tematike, dašak humora i sam Dragiša učinili su mi ovo djelo fantastičnom razbibrigom. Na kraju se malo zamislite, ili zabrinete za sebe ako Vam se lik poput Dragiše uspio svidjeti, ali sve u svemu od mene topla preporuka.
U ova dva dana dok sam je citala, desavalo mi se da gledajuci TV ne znam da li sam nesto tu videla ili je iz knjige. Vrlo zbunjujuce, pa i alarmantno. Knjiga se brzo cita, i mislim da je njena vrednost upravo u prepoznavanju onoga sto zivimo. Obiluje nemoralom, sto jeste odbojno, ali i neophodno kako bi se radnja i likovi bolje smestili u trulez ambijenta.
Pokušala sam da razumem i da dam ovoj knjizi šansu, ali sam odustala. Ova knjiga nije "hrabra", već jedna prostačka knjiga puna vulgarnih reči i problematične tematike. Ja volim knjige koje sadrže mračnije teme, ali sam stekla utisak kao da je pisac dodao što više psovki kako bi šokirao čitaoca. Knjiga mi nije proširila vidike, niti me je podstakla da razmišljam, već je ostavila jedan gorak ukus u mojim ustima. Neću nikoga sprečavati da pročita ovu knjigu, ali iskreno, nije mi se dopala.
Masterpiece! Just like with all Vidojkovic’s previous work you cannot put it down. He drives you through the story like no other living writer. I was surprised how I wasn’t scandalised by the main character (narrator). I suppose since I have lived in the society and country that is in the final stages of decomposition I can see and expect the most outrageous behaviour from the ruling elite. Would love for this book to be published in English and to see reactions of people from around world.
Glavni lik stvarno jeste djubre. Ljigav, grozan, smuci ti se. I onda cijela prica ode u tri pm. Politicki nekorektno, korumpirano, grozno. Najbolji roman kojeg sma procitala od autora. 10/10 zbog droga.
Obično ne pišem recenzije za nešto što mi se nije svidjelo, nego samo zaboravim da sam pročitala takvo nešto. Kažu da je jutro pametnije od večeri, pa eto.
"Đubre" je metafora politike i pojedinaca koji vladaju. Dragiša i Žvalavi, i ostale karikature postoje vjerojatno u većini zemalja svijeta. Okrutna istina, dok mi "mali" ljudi sve to gledamo i sliježemo ramenima, bojeći se za vlastitu egzistenciju. Vjerojatno je zato puno negativnih utisaka na ovu knjigu, ali stvarnost u kojoj živimo je također upravo takva. Međutim, to je samo moje mišljenje, što ne znači da je ispravno.
Knjiga je prepuna izopačenih scena konzumiranja narkotika, seksualnih devijacija, snobizma, psovki, teškog nasilja, političke nekoreknosti.
Priča je jako zanimljiva, i knjiga svojim ciničnim humorom zna izazvati lavine smijeha ali ovaj pokušaj kreiranja srpskog "Psiha" ipak pada malo kraće od mete, jer je za razliku od Elisovog remek-djela, "Đubre" više fokusirano na stil nego na materiju.
Dobra knjiga, malo vuce na Bukovskog u opisu odnosa sa zenama. Ali, nekako kao da je pisana u besu prema trenutnoj vlasti i to se oseti u nekim delovima. Sve u svemu zanimljiva knjiga koja se brzo cita, sa zanimljivim likovima.