'Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!''
Pamet je zanemela. Ostala bez teksta.
Sve ostalo se okrenulo naglavačke. Vrednosti su se izokrenule.
Apokalipsa danas. Juče. Sutra. Ona koju živimo. Ona koja živi nas.
"Đubre" Marka Vidojkovića je jedna od dve ili tri njegove knjige koje sam imala priliku da pročitam. Ona najnovija. Ona najsurovija. Da se razumemo, ono kako Vidojković piše, pa i šta piše se meni ne dopada. Previše psovki, previše narkotika, previše pornografije, previše svega. Ali Đubre... Ni tu mi se način pisanja ne dopada. Ni sadržaj ako ga čitate u bukvalnom smislu. Ono što je između redova bi bilo komično, da nije tragično. Ono što je između redova je naša realnost. Ono što je između redova je ono što mi živimo.
Nije šija, nego vrat.
Nije kovid, neko kuga.
Nije kriminal, nego biznis.
Nije pornografija, nego egzibicionizam.
Nije drogiranje, nego opuštanje.
Nije stvarnost... Ili možda ipak jeste?