A Nurija Veli

by Abdulah Sidran

"Knjiga “A Nurija veli” je izbor iz moga “fejsbučarenja” posljednjih godinu-dvije dana i nju nije moguće žanrovski odrediti. U klasičnom smislu, to je najbliže tradiciji spisateljskog Dnevnika…Zapisi o svakodnevnici, onako kako teku naši dani, i kako ih doživljava jedan pjesnik i povremeni komentator društvenih zbivanja. Ja sam na FB kreirao lik narodnog filozofa Nurije, koje sam ime namjerno odabrao kao počast onome Nuriji što je, pod četničkim snajperima džogirao kroz Sarajevo 92-95. Neka domaća kombinacija Don Kihota i Sančo Panse…" (Abdulah Sidran, intervju za "Azru")

152 pages, Paperback

Published January 1, 2020

About the author

Abdulah Sidran, often referred to by his nickname Avdo, is a Bosnian writer and poet, who is renowned for his screenplays and dramas. His opus is characterized by a soft and soothing sensibility, where tragedy, meditativity and a specific and humorous irony change sides and play tricks on each other more often than not. After spending most of his life in Sarajevo, Sidran recently moved to a small village near Tešanj where he currently lives.

Reviews

[Fedjablpula · Rating 4 out of 5]

Nije mogla rađati, pa cio život ko tuđe djece ruke savijala. Na dženazi, niko joj rod, a svima suze niz lice ciburkom liju.

Izmjerio čovjek šećer-ne valja: 12,5
U banci, nikakav, zateče nenadanih 700 KM.
Uzeo, vratio se kući, izmjerio šećer-valja: 5.8

Bio čovjek pamuk-duše.
Nema kome nije pomogao, i nema ko ga nije prevario.
Mati mu odmalena govorila:
Ti si, sine, tuđa nafaka.


Bilo je to dobro i veselo doba. Ničega nije bilo-pa sve imalo vrijednost. Nađeš na ulici ugašenu, nedopušenu cigaretu, ili goli suhi čik, pa to lijepo podigneš, odvojiš preostali duhan od cigaret papira i u kutijicu.


Mi Bosanci nemamo ništa protiv vaše velike Srbije. Samo vas molimo da je zidate na sprat.

U Karela Čapek opet ima pričica u kojoj seljak, ljutit na kolegu seljaka što mu neko brljavi oko međe , n ovoga hitne golemu kamenčinu, samo što ga nije usmrtio. Eto posla za policiju i sudstvo. Na uviđaju, pomoćni inspeektor ustnovi da je onaj kamen teži od kugle što je bacaju atletičari, a da je udaljenost između koleg seljaka bila veća od dužine svjetskog rekorda u toj sportskoj disciplini! Eto prilike da naša mala Ćeška dragoj monarhiji pokloni jednog svjetskog rekordera! Dozovu čovjeka, izvedu n lice mjesta, dadnu mu isti onj kmen-on ni dopola ne može da dobaci. Sedam puta pokušavao pa im rekao: Dovedite mi Pvela, Pavela mi tamo metnite pa da vidimo! Kamen, dakle, bacio bijes!

Moja draga učini mi da mi mirišu jutarnji peškiri.
Skinuo sam s lic suho lišće spavanja i snova.
U novi dan kao novorođenče ulazim.
Pogledujem uokolo, tražim čemu se osmjehnuti.
Ovaj žuti kredenac?
Moja ga je ruka u Goraždu, crtala i krojila.
Eno, svojim staklenim prozorčićima, i on se meni osmjehuje!
I kazuje, nemuštim svojim jezikom:
Hvala ti što si me stvorio!
Nema na čemu, dobri moj kredenče!
Nisam ja, tebe je moja radost stvorila!
A radost moju stvorila je Ona, moja draga, koja spava.
Na prstima zato kročim po kući.
Kako su samo pitome stvari oko mene!
Otvaram prozor i, s laktovim na ragostovu,
dugo, dugo-žmirim. Pluća udišu hladan zrak.
Iz njih, vruća, u klobucima, poteče zhvlnost.

[Edina Karišik Ikić · Rating 5 out of 5]

Duboko,sadržajno , emotivno..
"Hoće džehenem ,ako Bog da

Umrije joj šećer,mrvica jedna. Dogodine, nešto joj proždere čovjeka, ni tri mjeseca nije bolovao. Jadovi ljudski, u ta doba, tri joj puta obijali dućančić kraj ceste. Upitaju ljudi ponekad udovicu:

Hoće li tebe , Hasno, ikakva nesreća mimoići?
Hoće džehenem , ako Bog da."

Uživam uz Abdulaha Sidrana
📗 Nurija veli