Reka sa četiri ušća je roman u kojem Siniša Kovačević, kroz priču koju proživljava njegov glavni junak, prikazuje krajnje autentičnu sliku o promenama koje su se desile na prostoru bivše Jugoslavije tokom poslednje dve decenije. Šta je ostalo od zemlje koju pamti doktor Vojin koji je pre dvadeset godina otišao u Kanadu i kako se on nosi sa tim, Kovačević nam opisuje na sebi svojstven, majstorski način.
Kada posle dvadeset godina boravka u Kanadi, doktor Vojin Stojanović odluči, neočekivano i odjednom, da se vrati u Srbiju i pozvoni na nekoliko vratiju u Zemunu, Somboru, Beogradu... Da skokne do Zagreba, neće znati u šta se upušta. Razumevaće postepeno u kakvu političku kaljugu se pretvorila njegova Prva Otadžbina i u kakav mulj kriminala, podlosti i beščašća je potonuo njegov rodni grad. Kada mu, u jednom trenutku, život bude ozbiljno ugrožen, odlučiće da se vrati u Drugu Otadzbinu, u Toronto... A onda će se, opet hirovito i nenadano, predomisliti i odlučiti da ostane i da se bori...
***
Bez obzira na to što je roman apsolutno savremen, što se, bez vremenske distance bavi današnjim vremenom, političkom i moralnom Srbijom danas, Kovačević uspeva da pobegne od političkog pamfletizma i da napiše autentično remek delo. Ovaj će roman, jednog dalekog dana, bolje svedočiti o svom vremenu od svih elektronskih svedoka.
Estetika beznađa. Stil i veština su me vukli da čitam isto onoliko koliko me je tematika odbijala. Maestralno napisano. Pitam se kakvo će mesto imati ovo delo u našoj književnosti za nekih 50, 100 godina. To verovatno zavisi od onoga ko bude pisao istoriju.
Teško kao nakovanj, oštro, mudro i hrabro pero ima g. Kovačević. Na žalost, beznađe, izdaja i surovost opisane u ovom sjajnom romanu su naša stvarnost.
REKA SA ČETIRI UŠĆA-SINIŠA KOVAČEVIĆ DNF 200/341 🤷♀️Jednostavno je loše napisano. Ne mogu ja tu kombinaciju patetike i vulgarnosti. 🤷♀️U prvom delu, kad se junak vraća iz Kanade u Zemun i pokušava da obnovi pokidane porodične veze patetiku sam donekle i mogla da razumem, ali onda sve prelazi u politički triler od juče, a to danas baš baš ne mogu... #7sensesofabook
Prvo sam mislila da je ovo porodični, ljubavni roman sa političkim uskočicama, ali sam ubrzo shvatila da je zapravo politički roman ispričan kroz sudbinu jednog čoveka koji se posle 20 godina vraća u rodni grad. Toliko provokativan i bolno realističan, da me ne iznenađuje da se o njemu ne priča mnogo. Treba smeti izdati i reklamirati ovakav roman.
Početak knjige mi je išao sporo. Morala sam malo duže da žvaćem svaku rečenicu kako bih je razumela. Potom sam se saživela sa deskriptivnim stilom i veoma mi je godio. Prepoznala sam taj bes zbog onoga u šta se Srbija pretvorila. Ko je otišao a ko ostao, kako prolaze pošteni, kakav nam je odnos sa regionom, kakav je sistem... Sličnost sa realnošću ostavila je gorak ukus.
Imala sam velika očekivanja možda od ove knjige jer nisam nikako mogla da je nadjem u prodaji, svuda je bila rasprodata. Tematika mi se isto dopala pogotvo zato što sam lekar koji radi u inostranstvu i delim bar delić nekih osećanja kao glavni lik. Medjutim, iako sam knjigu pročitala u jednom dahu moram priznati da je razočarala moja očekivanja. Pisanje i opisi mi liče kao na neku kopiju Dostojevskog ili mešavinu ruskih klasika. Nedostaje mi lični pečat i osećanja...nekako se vidi da pisac bas i ne razume tematiku u koju se upustio. Vidi se takodje da je knjiga pisana u vise navrata sa nekom vremenskom distansom.
Ovaj me roman podsjetio zasto sam godinama, pa i decenijama, izbjegavala citati pisce sa prostora bivse drzave. Vec tamo 80-ih, 90-ih sve novo sto se pojavilo bilo je previse vulgarno, prepuno psovki, balkanskih macho tipova, snobizma, nacionalizma zamotanog u neki nadri liberalizam ( ili otvorenog) i jos dosta toga sto me odbijalo… Tako je i ovdje, snobovska beogradska omladina onog vremena, ako nisu zaglavili u heroinu zavrsili su medicinu ili arhitekturu i napravili karijeru ( u glavnom u inostranstvu). Na zapadu ”civilizovani” ljekar koji svoju staru veliku ljubav naziva Dzukelom, samo zato sto ga je ostavila bez ikakvog razloga. To sto je on u nocnim smjenama u bolnici imao preko stola sve sestrice, to nema nikakve veze, to je samo da se spomene prijateljima uz gajbu piva. Obiluje psovkama, potpuno nepotrebno i u svim kontekstima. Nikad nisam mogla shvatiti cemu doprinose tolike psovke u pisanoj rijeci. Da li se i u stvarnom zivotu neko tako izrazava? Ja nisam cula.. Cak i opis neomiljenih politicara mi nema neku svrhu, cemu vulgarni opisi fizickog izgleda, to je bas nisko i ne bi trebalo imati veze sa stavom jednog pisca i intelektualca. Previse zbrke, previse galame, nisam bas ni shvatila kraj, sta je pisac u stvari htio da kaze.. Ipak, moram priznati, knjiga mi je drzala paznju, iz nekog razloga procitala sam je u dahu, sto ipak nesto govori i zbog cega joj dajem 3 zvjezdice
Očit je talenat za pisanje...očito je poznavanje teme...očit je i nagon da se zapiše i ovekoveči ono što se dešava u Srbiji zadnjih 20ak godina...knjiga drži pažnju i puna je kolokvijalizama...sremskih, alaskih, teatarskih...ono što takodje upada u oči je hronološko neslaganje...ako se ne varam, naznačuje se da je glavni junak u Kanadu otišao kad je dobio poziv za mobilizaciju za rat 90ih...kad je kupovao stan od izbjeglice iz Sarajeva, rečeno nam je da je ta žena došla u Zemun kad je on već otišao...onda se kaže da je nakon 17, pa posle 20 godina usledio povratak...to bi bilo oko 2008...na kraju se ispostavi da je radnja oko 2019 (jedan od junaka ima iPhone 11 pro)...malo fušerski...plus, radnja se razvija dobro da bi na kraju završila, što bi rekao Djole "kao racija"...odjednom kraj
Dobro prikazana slika drustva i politicka situacija u Srbiji, ali mi stil nimalo nije prijao. Previse arhaizama i komplikovanih recenicnih konstrukcija koje strce.
Sjajno napisana knjiga, sa opisima kakve samo Kovačević zna da prenese na papir i oživi kroz svaku pročitanu stranu.
Nakon ,,Godina vrana" i ,,Osvajanja zavičaja" ova knjiga se prirodno i fluidno nastavlja logičan tok vremena, od Prvog svetskog rata do danas, te kao krov na kući daje naznaku završenog zidarstva i poruku spremnosti za useljenje. Umesto besprekornim i raskošnim sjajem kojem bi uredno postavljeni crepovi, kao kruna, trebalo da ožive i nadlepšaju sve komšijske kuće, ovaj krov je pun mahovine i sklapan trošnim pločama. Pod blagim povetarcem treperi u brzim i kratkim oscilacijama, slabo primetnim golom oku iz daljine, dok svaki nalet košave personifikuje oštra škripa trulih greda. Ona u bliskom uhu izaziva bol, koji ni pritisak poznatih i toplih ruku, poslednja pomoć i žrtva, ne može da umanji, odagna i zaustavi.
Započinje kao obiteljski roman, brzo prelazi u političko-kriminalistički žanr. Pred kraj se ubrzava, s nekoliko iznenađujućih obrata i dobija na zanimljivosti. Glavni junak, doktor koji se iz Kanade vraća u rodni Zemun, mješavina je dr. Ravica iz Arc de Triomphe, Humphrey Bogarta i Brad Pitta. Roman je žestoko protiv vladajuće stranke i njenog čelnika. Događaji iz prošlosti kao da su se dogodili bez neke velike motivacije, a presudni su za radnju. Drugari su drugari, hulje su hulje, a doktor ljubi i plače. Ima i Hrvata, i nisu negativni likovi, pa zbog toga između dvice i trice dajem tri zvjezdice. Mala poruka autoru - vojvođanska Hrvatica koja u zrelim godinama prijeđe u Zg i uda se za Hercegovca, neće postati kajkavac.
Knjiga koja je dovoljno teška isto onoliko koliko želite da nastavite dalje da čitate. Ulazite u pore srpskog društva, u tu jadnost, u svu njegovu naivnost, ulazi se u pohlepnost i bezobzirnost drugih ljudi, ulazi se u kriminal i politiku. Ukoliko počnete da je čitate, nećete se zaustaviti. Priča je o jednom čoveku koji se bori sa svojim demonima, svojom prošlošću, svojim tragovima koje je tako silno želeo da izbriše. Jedna velika priča o tome da moramo da naučimo nešto iz prošlosti. Sve preporuke.
Volim kako piše Kovačević, pročitala sam Osvajanje zavičaja i Doba vrana. Jednostavno rečeno, nisam mogla da ih ispustim iz ruku. Ovaj pokušaj političkog trilera je veoma loš i veliko razočaranje. Ceo roman je pun klišea, nema iznenađenja, tok radnje, junaci su crno-beli, a kad greše nalazi im se opravdanje. Patetike na pretek. Mizoginije takođe. Ocenila sam roman sa 2* jer je politički aktuelan i našao je put da otvori oči onima koji beže od ovdašnje politike u književnost.