Split osamdesetih još uvijek je podsjećao na Smojin Split iz Veloga mista i na Fellinijev Mediteran. U takvoj sredini prepunoj veselja i ludorija, u kojoj nema prave hijerarhije, odrastala je Tisja Kljaković Braić. Malena djevojčica pod zaštitom bake i dida, koja se skriva u kiosku, ne voli odlazak u vrtić, s didon ide na partiju karata u Hajduka, a sa susjedima na kupanje pod Marjanom. Od rođenja do početka rata, koji se podudara i s autoričinim odlaskom u srednju školu, pratimo obitelj – oca, majku, dida, baku, susjede iz iste zgrade i ulice u čijem je središtu protagonistica, vragolasta djevojčica, inteligentna, darovita i pomalo razmažena. Kroz niz zabavnih priča, s mješavinom smijeha i suza pratimo tipično dalmatinsko i mediteransko djetinjstvo prepuno radosti, povjerenja i ljubavi.
Debitantska knjiga Tisje Kljaković Braić U malu je uša đava pred nama je u novom izdanju s autoričinim ilustracijama i nekoliko novih jednako veselih epizoda.
U malu je uša đava roman je u pričama koji čitamo s osmijehom na licu prisjećajući se i vlastitih zgoda i nezgoda, vlastite obitelji i nekog sretnog, bezbrižnog vremena u kojem je sve bilo moguće i ostvarivo.
Poznata slikarica, Tisja Kljaković Braić, u svojoj je prvoj knjizi s čitateljima podijelila zbirku memoara, svojih osobnih priča iz djetinjstva proživljenog u gradu Splitu tijekom osamdesetih.
Ova je zbirka neizmjerno duhovita, zabavna i nadasve iskrena. Ona je u stanju u svakome od nas pobuditi ne samo sjećanja na vlastito djetinjstvo i ljude u njemu, već i nostalgiju za vremenom toga djetinjstva, bez obzira da li se ono odvijalo u isto ono vrijeme kao i Tisjino.
Odrastanje, boravak kod djeda i bake na 'čuvanju', dječje nepodopštine, prvi dani škole, obiteljske 'mušice' i svi oni događaji iz djetinjstva koji zauvijek ostaju urezani u sjećanje; ljudi, situacije, mjesta, događaji... čitajući o svim Tisjinim sjećanjima na ono što je oblikovalo njeno djetinjstvo, nemoguće je ne prisjetiti se i vlastitog: svih komičnih situacija, nezaboravnih dogodovština i davnih anegdota koje se zauvijek pamte.
Lijepo se prisjetiti svega toga - odrastanja, vremena i ljudi, s nostalgijom pomisliti na ono 'kako je nekad bilo' i potom razmišljati o svemu što se otada promijenilo, kao i uvidjeti, sad kad se prisjetimo nekih stvari iz djetinjstva, koliko su nas baš te stvari zapravo oblikovale kao osobe.
Ova je knjiga namijenjena svakome tko želi još jednom uroniti u čari djetinjstva čitajući o čarima jednog drugog djetinjstva. Bilo da ste i sami odrastali u osamdesetima kao i Tisja, ili možda ranije ili kasnije, ili ste možda zapravo još uvijek u procesu odrastanja, svakako pročitajte ovu knjigu. Vratit će vas u djetinjstvo ili podsjetiti na neke stvari iz njega, ili će vam, pak, pokazati kako je to bilo kad su odrastali vaši stariji braća i/ili sestre, kad su vaši roditelji bili mladi, ili jednostavno kako je bilo odrastati u neko drugo vrijeme i na nekom drugom mjestu - više ili manje sličnom onom danas.
Nedavno je domaća TV serija 'Crno bijeli svijet', koja se također odvija negdje u osamdesetima, pobudila velik interes i pridobila velik broj gledatelja, što starijih, što mlađih. Ako ste i vi bili među njima, onda će vas ova knjiga također pridobiti. U seriji ste mogli vidjeti kako je to bilo u Zagrebu osamdesetih, a ovdje možete dobiti uvid u to kako je bilo u Splitu.
Čak i da niste nostalgični za 'dobrim starim vremenima', ili za djetinjstvom općenito, sigurno ima nešto ili netko za kime ili čime bi ova knjiga ipak mogla probuditi nostalgiju u vama, bilo da je to ekscentrični susjed, pretjerano zaštitnički nastrojeni djed, bakina kuhinja ili nešto posve drugo. Pročitajte i saznajte.
Tisja je svima poznata po crtežima u kojima prikazuje životnu svakodnevicu običnih ljudi. Ova knjiga govori o autoričinom djetinjstvu u Splitu osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Tema mi je jako zanimljiva i sjećam se kako sam uvijek u svojoj lokalnoj knjižnici vidio knjigu, ali nikako da je pročitam. Ipak, knjigu sam tek pročitao nakon preseljenja u Zagreb i posudio sam je odmah kad sam se učlanio u knjižnicu.
Čitanje knjige je bilo jako emotivno iskustvo jer sam u dubini osjećao da sam sav taj život ostavio iza sebe i okrenuo novu stranicu. Također sam u više situacija uspio prepoznati svoje djetinjstvo iako sam rođen u Splitu 16 godina nakon autorice i u potpuno drugom sistemu. Ipak neke stvari u Splitu ostaju iste.
Knjiga mi je bila izvrsna, likovi su jako zanimljivi i realistično prikazano. Siguran sam da autorici nije bilo lagano pisati ovu knjigu jer imam osjećaj da je dala sebe potpuno u ovoj knjizi. Smatram da je najteže kad autor mora progovarati o vlastitoj prošlosti koliko god ova knjiga bila zabavna.
Jedina mana knjige mi je što je prekratka i stvarno se jako brzo pročita. Htio bih da me autorica opet vrati u to prošlo vrijeme.
Prije čitanja knjige posjetio sam autoričinu izložbu u Klovićevim dvorima (otvoreno je do 9.1.2022.) i moram priznati da je jako zanimljivo. Uz to, dolazi i predstava temeljena na knjizi. Premijera je 10.12. u HNK Split, a planiram sigurno pogledati kad bude u Zagrebu.
Ovo je jedna od onih knjiga koja me dotakla osobno jer me vratila u prošlost. Iako mnoge neće toliko osobno dotaknuti, vjerujem da svi mogu uživati u izvrsnom prikazu života u Splitu.
Dakle, ako ste bili dijete 80tih, ovo je knjiga za vas. Ako ste voljeli dida i babu ovo je knjiga za vas. Ako ste bili čuvani ka kap na dlanu ovo je knjiga za vas. Ako se sićate fiće i yuga ovo je knjiga za vas. Ako su van vrata bila otvorena po cili dan, a komšinice dolazile na kafu ovo je knjiga za vas. Ako vas i nije briga što ne razumite di su Vrh Sućidra ili Bene ili neki spli'ski izraz ovo je knjiga za vas jer je pisana direktno iz srca bez proračunate namjere da se to nekome mora sviditi.
Nažalost, u to da će se ovo nekome svidit nije virovao ni izdavač koji je odobrio naslovnicu a da nije zahtijevao da "SPOMENAR 80tih" bude otisnuto preko "pola naslovnice", nije razmišljao da je većina zainteresiranih već 50+ a font toliko mali da je ovo prva knjiga gdje su me zaboljele oči od premalih slova. ( Ovo se u Solinu ne može čitati :D ). Dođe mi pitati razmišlja li itko u izdavačkim kućama, jer mi je potpuno jasno da je Tisji bilo svejedno, da je ona učinila knjigu ka najlipšu jubavnu posvetu koju čovik može poklonit u sićanje svom didu i babi, a zapravo je poklonila svima nama nevjerojatan, duhovit, topao, do u detalja točan spomenar na 80te.
Preporuke: svakako pročitati, kupiti jednu za se, a druge za poklone i kad vidite Tisju tražiti da nam "mala" s takvim sjećanjem i stilom pokloni sjećanja na bar još dva desetljeća, jer smo se i tokom rata znali i smijat i šalit. <3
PS Hvala "teta Snježani" iz Metkovića koja me zvala da joj kupim Tisjinu knjigu i pošaljem jer ju je pročitala u knjižnici a htila imat u sebe. - Ti mi kupi, a prije nego što je pošalješ - obavezno pročitaj, reče Snježa. Snježe, putuje ti knjiga, a ja odoh popodne kupit sebi primjerak.
Simpatične zgode iz autoričina djetinjstva. Čitajući, prisjetih se stvari iz vlastitog, a zna se da su bake i didovi u njemu bili centralne figure. Odrastala sam uz Bilježnicu Robija K., Feral i Ćiću Senjanovića, tako da mi je i ovo bilo jako zgodno i smišno.
"Nit si jela ni spavala. Bože prosti, došlo mi je jednon da se itnen skupa s tobon priko prozora, al je bilo nisko!" Poznato? :D
"Nije ona jila za dvoje ona je jila za jednu četveročlanu obitelj. Slastičaru Kiriginu te je 1979. cva posal, a mesar Peso je diga kat na kući."
Auuu, kakva knjiga!!!!!! Momentalno je stavljam na spisak omiljenih!!!
Knjiga koja na prvi mah deluje da je kao za decu, a u stvari - predivna secanja jednog deteta koja su me toliko nasmejala, razgalila, dirnula… Imala sam osecaj da sve vreme citanja imam osmejak na licu:) Dobro, na kraju i trunčicu suzica, ali i to je ok:) Posebno mi je bio simpatican nacin pisanja, obozavam taj dalmatinski šmek (bas sam ovog leta posetila Split, a radnja ovog romana se odvija bas u tom gradu, tako da mi je jos u zivom secanju njihov dijalekt). Sve u svemu - jedna bombonica od knjige, zanimljivo, komicno i iskreno napisana, prosto mi dodje da je sada pocnem poklanjati svima:)
I da: “Ma nije u malu uša djava, u malu je uša dida”… Procitajte knjigu i shvaticete :)
Ova slatka knjiga zaista ugrije srce dok je čitaš. Budi uspomene na djetinjstvo, obitelj i ona bezbrižna vremena kada ste svi zajedno živjeli. Cijelo vrijeme dok sam čitala, osmijeh mi nije silazio s lica, a kraj je obilježila i jedna suza. Predivna knjiga!
Smij, život i suza za kraj! Hvala Tisija na svakom slovu! Dobila sam knjigu na poklon za rođendan, rekla sam svojima ne kupujte mi parfeme hoću nešto od Tisije i nisam pogriješila! :)
Iako je pisana govorom karakterističnim za Split, meni je ova knjiga vrlo zabavna. Možda mi nije bila poznata baš svaka riječ, ali kontekst rečenice jeste.
Vratila me u neko drugo vrijeme. Vrijeme koje nije bilo lako, ali je bilo sretno i bezbijedno.
Možda će mlađim generacijama ovo biti dosadno, meni je bilo prava razbibriga i lijepo sjećanje.
Gđa Kljaković Braić je 79.godište, ja sam 80. Trebam li još nešto dodati? Sve isto, osim dijalekta, a upravo zbog dijalekta je ova knjiga vrhunski užitak i odlična zabava. Svaka čast, sigurna sam da su baka i did i više nego ponosni 👌🏼
Tko je živio u tom vremenu o kojem piše Tisa i jos je rodom iz Dalmacije, moze si s opipljivim srećom i nostalgijom dočarati napisano. Neke su scene toliko žive i poznate kao da je pisala o mojoj obitelji. Iz ove perspektive, tada se život činio sretan, miran, suosjećajan. Do suza me nasmijala, ali ipak je ostala nota tuge zbog nepovratnosti tog nevinog zaštićenog osjećaja djetinjstva.
Cijelo vrijeme mislim kako je ovo divna knjiga, al za četvorku... I pročitam zadnje poglavlje, raskrivim se ko beba i sad više nema šanse da bih dala išta manje od najvišeg. Prekrasna, emotivna, topla knjiga. Epitaf jednom nevinom vremenu i divnim ljudima. Ma ima da Žarkov i Spomenkin grob postanu spomenik u Splitu.
Ovo je knjiga za čistu uživanciju! Baš sam guštala čitati ove simpatične i duhovite crtice iz autoričina života koje odišu toplinom, ljubavlju i smijehom. U toliko sam ulomaka/situacija prepoznala sebe i svoju užu i širu obitelj da sam stalno u sebi govorila "to je to!" i smijala se. Kao i autorica, vidjela sam jasno svojeg dedu, baku, noniće, odrastanje uz njih, naš žuti fićo i prelazak na "karavan" yugo (iako naš nije bio bili metalik, nego maslinasto zeleni), robicu za posebne prilike prebačenu preko stolice, lakirane cipelice, igranje s hrpom djece u kvartu, susjedi...Ma baš ono da te opere ona pozitivna nostalgija i poistovjećivanje s primorskim mentalitetom koji je jako dobro prikazan, taj dišpet koji imamo, tako poznat i blizak 😅 Brzo se čita i pitko je štivo, ali nisam htjela da završi jer to djetinjstvo je bilo baš posebno.
Citat s kojim se najviše poistovjećujem jer i meni moji stalno to ponavljaju kad god im netko spomene kako su njihova djeca bila dobra dok su bila bebe je sljedeći i ma skoro u riječ isti: "Nit si jela nit spavala. Bože prosti, došlo mi jednon da se itnen skupa s tobon priko prozora, al je bilo nisko! - priča moja mama u povjerenju." 🤣🤣🤣
Puno smijeha, nostalgije, autorica je opisala gotovo opipljivo razdoblje koje sam i sama proživjela... i još me rasplakala na kraju. Također sam imala privilegiju odrasti uz baku i djeda, koji su imali svojih mana kao i svi drugi ljudi, ali kako i autorica kaže nećemo o tome. Ionako ih pamtimo po oni lijepim stvarima. Znam da moje neću nikada zaboraviti, jer su me i oni sami oblikovali u ovo što jesam. Ova knjiga je jedna duhovita, topla posveta s puno ljubavi prema djedovima, bakama i bezbrižnom djetinjstvu. P.S. imam identičnu noćnu moru kao autorica o određenom predmetu iz škole, čak nam san završava i istim ishodom. Jbga traume iz škole.
Zabavne, emotivne i vrckave priče o bezbrižnom odrastanju jedne djevojčice u prijeratnom Splitu. Knjiga me vratila u djetinjstvo. Prisjetila sam se s osmijehom mirisa naftalina iz bakinog ormara, otključanih vrata i popodnevnih razvodnjenih kafa iz malih "čikara" s bakinim prijateljicama. ❤️
Jako,jako duhovita knjiga.Ovo je vremenski stroj za povratak u djetinjstvo. Pogotovo nas koji smo odrasli 80-tih. Zabavne priče kad baka nema nikakva druga posla osim da skuha ručak,popije kafu sa komšinicama i da ima malu da joj bude sve.A did,e on je posebna priča-Tisja je njemu centar svita,ona je sunce oko kojeg se okreću planete tj.did i baka,a nepametna mater i ćaća sigurno ne znaju da se brinu o ditetu kako triba 😁 Napisana na izvornom splitskom dalmatinskom,malo zakaže se kod pokoje riječi,ali skonta se u kontekstu šta je. Komunizam,bakina kuhinja,didine brige,materine brige,odlično uklopljeno,smiješak cijeli vrijeme sam imala na usnama.
"...časna Cecilija oprezno je pristupila mojoj majci. Stavila joj ruku na rame, nježno savila glavu i rekla: - U malu je uša đava. Mama je odahnila i rekla joj: - Moja časna, nije đava nego dida! Od tog momenta moj je did bija najponosniji did od svih didova naših naroda i narodnosti. On je bio taj koji je svečano odnija zadnju ratu za satove klavira švorama i zaključija: - Platija san za cili misec, a mala je išla po miseca. Ukrali su mi, a prvi put da mi nije žaj!!"