Opsednuta slavom, zanesena uspehom, Iris Marković, jutjuberka i influenserka spremna je na sve ne bi li došla do cilja koji je davno zacrtala – do milion pratilaca na društvenim mrežama i života o kakvom je sanjala.
Roman posle koga ćete poželeti da se ulogujete u spostveni život.
Beograd, maj 2019. godine… Policija dobija anonimnu dojavu. Beživotno i pretučeno telo Iris Marković, pronađeno je u luksuznoj vili na Senjaku. Inspektor Milovanović i Pavlović, neraskidiv tandem za rešavanje najtežih slučajeva i najbolji prijatelji decenijama, na tragu su rešenja zločina. Put ka istini, neko uporno ometa. Kome se Iris zamerila? Da li je ubijena ili se ubila? Da li je cenu slave skupo platila?
Tamara Kucan is one of the youngest prose writers in Serbia. She started writing at the age of 16. In 2007, at the age of 17, her first novel Beogradjanka (Girl from Belgrade) was published by the publishing company ArsLibri. The first print run of the novel was sold out and the second edition was published by another publishing company, Urban Art. In 2008 another novel Made in Beograd (Made in Belgrade) was published. Belgrade, teenagers, night life, love and sex are some of the issues dealt with in this novel. The novel is a continuation of Tamara’s first novel and it can also be considered as a novel for itself. According to the readers, this is Tamara’s finest novel. The novel has had four print runs. In 2010, Tamara Kucan becomes the youngest member ever being admitted to the Association of Writers of Serbia . The same year, her third novel Kocka was published. Considerably different than the previous two novels, Kocka is the the most mature novel of all Tamara’s novels. The novel is full of those every day topics and issues we hardly know about or even refuse to know about. Tamara’s recognizable style of writing- short sentences, without superfluous description is what makes this novel a powerful page-turner. Kocka (The Dice) is a novel that deals with the lives of four characters of different sexual orientation, it toys with the question of how much one would risk in order to succeed, it talks about the dreams of the young generations moving to Belgrade, and love without boundaries and judgment. In 2012, upon readers ‘insistence, Tamara publishes one more novel Zauvek (Forever) , the continuation of the novels Made in Beograd and Beogradjanka. The ending of the Belgrade trilogy and also another story for itself, a compelling tale of two young people deeply in love. At the same year, Tamara published second part of novel Kocka, named Kocka 2 (The Dice 2). In 2013, Tamara publishes novel Pescani sat (Hourglass), the story about high prostitution and elit in Balkan.
Tamara Kucan’s style of writing is often being compared to Charles Bukowski’s style of writing and her novel mirrors sociological aspects of life in Balkan.
Ko smo mi kad maske padnu? Šta je uspeh? Koje su granice koje rušimo ka uspehu? Iris Marković. Žena. Psihopata, sadista, mazohista. Sve i više od toga. Žena koja razmišlja deset koraka unapred. Ne preže ni od čega. Nikoga se ne plaši. Nije zmija u njoj. Ona je ta zmija. Nema sredstva koji neće iskoristiti do cilja. Niko nju zaista ne poznaje. Dušu će da ti uzme a da nisi ni svestan toga. Ali time se i hrani. Tvojom dušom. Zdrobiće je na sitne komade. Nećeš moći da se sastaviš. Navućiće te na sebe kao na drogu. Postaješ zavistan. Moraš a ne možeš bez nje. Niko nju ne ispraća. Ona ispraća širom otvorenih vrata. Ali vraćaćeš se. Lupaćeš i grebaćeš ta ista vrata. A ne znaš da baš to želi. Igraće se. Sladiće se. Pati. Ridaj. Plači. Na kolenima. Ne dotiče je. Ledeni breg. Santa leda. Operisana od savesti. Operisana od emocija. To je ona. Ali odglumiće. Čita te kao knjigu. Poznaje te bolje nego ti sam sebe. Nju niko nema. Ona ima svakoga. Mrzim je. Volim je. Pravdam je. Ali ne želim. Elokventnije ne mogu. Rolerkoster spakovan u tri dana. Šta ova Kučanka uradi u 500 strana to ne može niko. Toliko.
Ja zaista ne znam šta da mislim o ovome. Stil pisanja je à la Ljubav u doba kokaina, a ista je i količina fake deep mudrosti. Kad bi se izbacili svi momenti gde likovi pričaju kao da čitaju papiriće iz kolačića sudbine, knjiga bi imala jedva sto strana. Svi likovi su jako površno razrađeni i deluju kao karikature. Mislila sam da će makar priča da me oduva, kad već stil pisanja nije, ali kraj je krajnje predvidiv i mlak. Nisam sigurna da li ćemo se Tamara Kučan i ja ponovo družiti, ali možda dam još jednu šansu.
Razmišljao sam kako da koncipiram ovu recenziju, a da vam o radnji minimalno i ništa ne napišem jer je svaki njen element van sinopsisa preteći spojler, tako da sam odlučio da ne pišem svoj sinopsis i da se držim van tumačenja konkretnih događaja, a da fokus usmerim na poruke koje roman nosi, na analizu pojedinih likova i to kako sam ih ja doživeo, kao i da napravim osvrt na Tamarin stil pisanja.
Nisam ni najmanje sumnjao da ću posle Oflajna ostati bez teksta, prepušten sebi i sastavljanju svojih pokidanih neurona, stabilizaciji vrtoglavice posle turbulentnog rolerkostera sa njegovim junacima, oporavku posle nervnih slomova zbog bure emocija koje sam sa njima delio... očekivao sam to, jer drugačije sa Tamarinim romanima ne ide. Međutim, nisam se nadao liku kao što je Iris, nekom prema kome ću u jednom istom trenutku osećati dijametralno suprotne emocije, što je, automatski, odgovorno tvrdim, ubraja među najkompleksnije likove koje je Tamara do sada stvorila.
Još pre čitanja Oflajna, s obzirom da sve u romanu počinje jednim zločinom, logično sam se pitao ko će ovde biti žrtva, a ko zločinac, i da li će pravda na kraju romana biti zadovoljena. Pravda jeste zadovoljena (na neki način) uz mnogo okrivljenih, krivih i nevinih, uz mnogo stradalih, onih koji su zaslužili i onih nedužnih... uz mali broj ljudi koji su status ‘’žrtve’’ izbegli, slučajno ili planirano. Jedno je sigurno – u ovoj knjizi nema heroja, nema pobednika. Svi su nešto izgubili, neki više ili manje, neki druge ili sebe... i onlajn i oflajn. Upravo zato, Oflajn je roman koji budi, golica, tiska i mori savest jer upozorava na ono što, u svetu sve veće zavisnosti od onlajna i njegovog pogrešnog korišćenja, često zaboravimo – da povremeno izgubimo kompas, balans na vagi gde su na tasovima život na internetu i život uživo. Koliko nas onlajn svet navodi na pogrešne i loše postupke u ostvarenju ciljeva koji ‘’opravdaju sva sredstva’’? Kada se gubi moralni kompas i vredan li je uspeha, glamura i materijalnog bogatstva? Može li dostizanje vrha u onlajn svetu kompenzovati dotaknuti bezdan u oflajnu? Iris je svojevrsni antiheroj romana i apropo toga, lik kog istovremeno i volite i mrzite, i bodrite i kritikujete, divite joj se i gadi vam se. Pored toga, Iris je i žrtva, ali ne zločinca od krvi i mesa, već svog odraza u ogledalu, svoje megalomanije i prevelikih ambicija. Ne onlajna kao takvog kakav postoji, već onakvog kako ga je koristila, žrtva sveta kakvog je u njemu stvorila. Iris je možda prvi Tamarin protagonista kog nećete nužno voleti i glorifikofati, žaliti zbog njenih boli i patnji, pravdati njene greške i prestupe, ali jeste lik kome ćete se, hteli ne hteli, diviti jer je snalažljiva, uporna i istrajna. Promišljena, mudra i vrlo inteligentna. Možda je nećete bodriti, ali ćete joj aplaudirati, možda je nećete sažaljevati, ali ćete je razumeti. Jedno je sigurno – Iris ne ostavlja ravnodušnim. Pored Iris, izdvajam i inspektora Vladimira, upornog i neumornog istražitelja koji pokreće istragu oko ubistva Iris. Tragičan lik, čovek koji je izgubio ženu koju voli, čovek koji nakon ubistva Iris gubi jedinu sponu sa ćerkom Kaćom, inače vatrenim fanom poznate influenserke , čije su videe otac i ona zajedno pratili i proučavali. Tu je i Ljubomir, otac Iris, možda i najtragičniji lik u romanu, žrtva teškog bremena koje nosi iz prošlosti i žrtva društva koje ne prihvata drugačije ljude. Na kraju svega, žrtva osobe kojoj je život posvetio i više od svega voleo. Vlada i Ljuba su, za moju dušu, dve najsvetlije tačke romana jer su sinonimi borbe... za pravdu, za ljubav, za voljene. Čak i ako nisu u borbi istrajali, nepokolebljivo su trajali, do poslednjeg atoma snage, do granice svoje tolerancije, do ivice gde se razum i srce susreću. Mali osvrt na stil pisanja. Dopada mi se što Tamara dobro balansira u upotrebi adekvatnog koncepta rečenica u delovima radnje kada se nešto dešava, kada dominiraju malo duže rečenice, sadržajnije, i u onim delovima kada su monolozi ili dugi dijalozi, gde koristi sebi već svojstvene kratke, gradacijske rečenice. Još jednom je pokazala da odlično pliva u krimi triler žanru, prožimajući ga dramskim elementima koji mu daju poseban šmek i vrlo efektno povezivanje sa likovima. Oflajn je, kako i sinopsis kaže, pravi zapis današnjice i svedočanstvo tekućih i nadolazećih generacija, kada svakodnevnicom sve više dominira onlajn, dok oflajn pada u zasenak. Gubimo li sebe u realnom životu ako se previše dajemo i popularišemo na internetu? Znamo li da postavimo sebi granicu između privatnog i javnog? Postoji li alarm koji upozorava kada je granica pređena, balans narušen i previše sebe i bližnjih izgubljeno? Iris se alarm pokvario, ili nije postojao... i šta se desilo? Pročitajte... saznaćete.
Poslednja pročitana knjiga u 2021. godini. Dosad sam od Tamare pročitala 3 knjige. Iz serijala o Marini. Tamara nas kroz svoje knjige upoznaje sa raznim psihičkim poremećajima. U ovoj knjizi ide korak dalje. Šta se dešava kada se spoje internet i psihopatski poremećaj? Sviđa mi se kako su isprezentovana osećanja popularnog pojedinca. Knjiga me je navela na razmišljanje o internetu kao alternativnoj stvarnosti. On nam prikazuje živote ljudi na način na koji kreatori to žele. Dajući nam samo fasadu i praveći se da ne stoji ništa iza nje. Kraj me oduševio i na sekund naveo me na razmišljanje o gašenju socijalnih mreža… ali samo na sekund 😉
Vrlo zanimljivo. Na momente me je nerviralo gomilanje prevelikih reči, prepoetskih i motivacionih fraza koje izgovaraju likovi koji realno to ne bi nikad izgovorili. Možda je to Tamarin stil, ne bih znala, ipak mi je ovo njena prva knjiga ali definitivno ne i poslednja! Obožavala sam što imamo tri naratora. Likovi - interestantni, jako. Predvidela kraj jesam, ali dolazak do njega je bila zanimljiva i luda vožnja tako da ne žalim se. Radujem se čitanju drugog dela, jej!
“Život se samo oflajn dešava.” Vau… volela bih da mogu da dočaram osobi koja nije pročitala ovu knjigu moje trenutno stanje. Toliko me je dodirnula knjiga na svakom polju da sam na kraju plakala, što od šoka, što zbog toga što sam je završila. Toliko sam uživala, u svakoj stranici, prosto nisam želela da je pročitam tako brzo, ali ona vas prosto tera, list po list - drama za dramom. Toliko sam se povezala sa svakim likom, Tamara ih je do najsitnijih detalja obradila. Najveći utisak na mene ostavio je Ljubomir, ali i Iris, kao glavni lik u ulozi negativca, manipulatorke, a tako fatalne žene. Fascinirala me je kao lik, njena opsesija slavom, pregledima i uspehom, prikaz je današnje realnosti. Tamara je sjajno prikazala kako internet može da utiče na ljude, kako često stvaramo iluzije o ljudima na osnovu njihovih slika sa Instagrama, videa, reklama, mislimo da su njihovi životi tako dobri i spokojni, jer imaju novac, lepotu i pratioce. Ljude koji ih gledaju i dive im se. A često su prazni. Tužni i lažni. Bez iskrenih ljudi pored sebe. Spremnost Iris da uništi sve i svakog zbog slave, čak i one koje voli, naterala me je da se zapitam koliko je ljudi zapravo ovo uradilo u svetu poznatih. Strašno je što je ovo prikaz realnosti, a ne fikcija. Od mene čistih 5 ⭐️
Moram priznati da smo Tamara i ja dugo bile na tankom ledu. Iako se brzo čita i dinamična je, nisam doživela wow momenat koji bi me oduvao da bih dala 5 zvezdica (sem jednog!). Pored toga, jako mi je žao kako je Ljubomir kao lik završio.
“Svako ima svoju Valeriju. Moja se zvala Iris. Uzela nam je sve. Ništa nije tražila. Osim duše. Kad je naše duše dobila… Tada je otišla, kao da nas nikad nije poznavala”🤍
znaci toliko sam sretna sta sam otkrila Tamaru i njene knjige. 🖤 Ova zena je cudo a tek njene knjige svaka bolja od prehodne, definitivno kupujem i ostale.🖤
This entire review has been hidden because of spoilers.
Prva Tamarija knjiga koju sam pročitala, ali definitivno ne i poslednja. U pojedinim momentima, kojih je bilo malo, me je količina teksta iz njihovih dijaloga malo umarala, ali ništa strašno.
Kraj jesam predvidela, ali mi to nije umanjilo dojam sa celom knjigom. Likovi su zaista složeni i u ovoj knjizi nema pobednika, čak šta više svi su gubitnici. Neki su izgubili manje neki više, neki drage ljude, a neki sebe. Izgradiš mišljenje o nekom liku, a onda se kroz tri stranice čitavo mišljenje sruši i počinješ da gradiš novo. Moj omiljeni lik je definitivno Vladimir, i svašta bih za njega rekla, ali mi je žao da napišem spojler. Jer verujte da svaka sitnica koju bih mogla da kažem je automatski spojler.
Ako uzimate da je čitate možda ćete kao ja morati da pregrmite prvih 20 stranica, budući da mi tad baš nije legla (ali možda je bilo do mene taj dan). No ostatak je zagarantovano ludilo, bukvalno!
Celokupno, jako lepa poruka da se život dešava oflajn, a ne onlajn
Prva Tamarina knjiga koju čitam. Poigrala se sa mojim mozgom, a istovremeno i provukla vrlo bitne teme o kojima se definitivno ne govori dovoljno, bar ne na pristupačan način. Opisi toliko detaljni i likovi savršeno razradjeni da sumnjam da je moguće ne saosetiti se barem jednom sa nekim tokom čitanja. Definitivno nastavljam sa romanima iste autorke.
Premda nisam još pročitala sve Tamarine knjige, mislim da joj je ova najbolja do sada!😍 Drago mi je što smo dobili neke nove likove koji su pravo osveženje, a opet sa druge strane imaju tu sličnu nitnu sa ostalim likovima iz drugih Tamarinih romana. Uživala sam!😀
Ova knjiga je dokaz da mlade generacije danas žive dva odvojena života- online i offline. Odnosno savršen život ispred kamere i stvaran život iza kamere... Pravi problem nastaje kada zanemarimo stvaran život koji nam se dešava i dozvolimo da nas proguta (bukvalno proguta) život na internetu- koji je pun zavisti, lažnog uspeha, lažnih ljubavi i prijateljstava i (možda i ono najvažnije) lažnih osmeha.
Da li je moguće da sve manje zaista poznajemo jedni druge? Iris Marković je glavni lik romana i jedan primer žrtve 21 veka i društvenih mreža. Priča romana počinje kada nađu bezživotno telo mlade influenserke (zanimanje modernog doba) u ogromnoj vili.
Neću vam prepričavati roman, samo ću ga preporučiti. Na kraju romana su se mnogi likovi pitali da li Iris psihopata ili sociopata..ja mislim da ona nije ni jedno ni drugo. Jer ako je zaista tako, onda više od pola planete boluje od tih bolesti.
Sviđa mi se forma romana. Poglavlja o njenim počecima, gde možemo videti da je ona bila kao i svaka druga devojka, željna pažnje i uspeha i poglavlja u sadašnjosti, gde inpektor Vlada pokušava da sazna KO JE ZAPRAVO BILA IRIS.. a to mu veoma teško ide...
PS. Idalje mi je favorit Pikova Dama ali i Oflajn me je osvojio! :)