Maratonac

by Nebojša Lujanović

Genres: Nonfiction, Autobiography

155 pages, Hardcover

Published January 1, 2020

About the author

Born in 1981 in Novi Travnik, Bosnia and Herzegovina. He studied political science and comparative study of literature. His PhD thesis focussed on contemporary Croatian literature, cultural studies, and identity theory. Lujanović writes stories, reviews, essays, and travelogues. He is the author of three novels (Stakleno oko, Godina svinje and Orgulje iz Waldsassena), and a collection of short stories (S pogrebnom povorkom nizbrdo). Lujanović lives in Split, Croatia.

Reviews

[Jelena Kastaneti · Rating 5 out of 5]

"Objavljena knjiga i istrčan maraton. To su dvije velike pobjede.
Nakon kojih se ne mijenja apsolutno ništa."

Nikada nisam istrčala maraton. A želim.
Zato sam istrčala nekoliko polumaratona i ispisala sedam knjiga do sada i te sam knjige i te utrke iznova u glavi proživljavala čitajući ovu knjigu.

"Maratonac" zagrebe tamo gdje misliš da si se sakrio, tamo gdje je mrak i gdje ti se čini da nitko ne može dosegnuti. Tamo gdje su neke borbe, strahovi i stotinu puta postavljena pitanja. "Maratonac" te, pogotovo kad si autor koji voli (?) trčati, ogoli već u prologu.

Nije meni strano plakanje ni kod čitanja, a ni kod pisanja. Ali da mi je netko nekada rekao da ću toliko puta zaplakati uz knjigu o trčanju, to ni ja ne bih povjerovala.
No dobro, taj netko ionako ne bi znao da je "Maratonac" zapravo toliko više.

Hvala, Nebojša, na maestralnom pisanju o trčanju i pisanju o pisanju i pisanju o životu.

Ova je knjiga najbolji prijatelj koji zagrli i zna, sve zna, iako nikada nisi rekao što je problem i iako nikada nećeš priznati gdje boli.

[Franko · Rating 1 out of 5]

It was just not for me. Ponekad mi je i samo čitanje djelovalo kao maraton kojem se ne nazire kraj, a jedva čekaš doći do cilja jer ti je mozak premoren. Na tren mi je djelovalo i kao da čitam literaturu iz popularne psihologije which is a big no-no for me. Sorry.

"Ništa značajno ne posjeduješ, a opet, vlasnik si najskupljeg luksuza. I plaćaš ga jer jedino u njemu istinski uživaš. Jedino si u njemu svoj. A to je samoća...I taj te luksuz košta."

[Foxwiththebooks · Rating 5 out of 5]

Knjiga koja ogolijeva dušu,prožima do najskrivenijeg tvojeg ja.
"Maraton je poligon za vježbanje života. A život jedna neglamurozna periferijska utrka bez publike i nagradog fonda."
"Bliski ljudi,obitelj,pa čak ni osoba s kojom djeliš krevet - nitko ne može preuzeti teret promašenog života ili besmisla koji te hvata."

[Ivana Lulic · Rating 5 out of 5]

Pročitala sam roman i odmah sam otišla napraviti krug oko jezera!

[Adrijan · Rating 3 out of 5]

Život je (kao) maraton. Eto.

[Mateja Vukmir · Rating 4 out of 5]

Čitala sam "Maratonca" u dubokoj šumi, sama sa sobom, kako najviše volim, zahvalna autoru što mi je dopustio da prisluškujem njegov intimni razgovor sa samim sobom. Roman je, naime, pisan u drugom licu, iskreno i ogoljeno. Osim Marinkovićevog "Zagrljaja", ne pada mi napamet tekst u hrvatskoj književnosti koji je pisan u tom zanemarenom licu. Hej, ti. Stisni. Kreni. Izdrži. Bori se. Ponovi. Cijelog života mora čovjek sam sebe bodriti, čak i kad radi ono što voli. Ponekad, osobito kad radi ono što voli.

Više na:
http://ggirrrl.blogspot.com/2021/07/m...

[Life Couch · Rating 3 out of 5]

3.5. bit dark but lyrical

[Mika · Rating 4 out of 5]

Nebojšu Lujanovića upoznala sam na Festivalu svjetske književnosti 2019. Južine su kao svojevrsna kritika društva na meni ostavile trag koji nije nestajao tjednima nakon. Nad mene se nadvio i Oblak boje kože koji je došao i prošao. Dobra je to knjiga, opet o društvu. Očekivala sam nešto snažnije i direktnije. Daleko poslije u izlogu me našla naslovnica Maratonca. Pa emotivna reakcija Bibliovce. Sa strahopoštovanjem sam promatrala knjigu, ali nisam je uzela u ruke. Između knjiga počela je moja priča o trčanju, gubljenje snage i fokusa. Odustajanje. „Odavno imaš oko za amatere i one koji znaju što rade. Amateri dišu duboko, rasipaju snagu, pljuju, imaju neujednačene pokrete. Imaju višak odjeće, obavezno crne boje. Ne znaju da time ne gube masti i kilažu. Gube vodu. Što su uporniji to su opasniji.” Bila sam ili bezopasan ili preopasan amater. Sa sigurnošću tvrdim da u mojoj glavi prva rečenica knjige vrijedi barem jednu četvrtinu ukupnog dojma. Zgrabila me da satima ostanem uz nju i odjednom očima spojim korice knjige. Nošena hukom tišine Maratonaca prolazila kroz emocije svih nijansi. Uhvatila me mučna želja za pobjedom. Poželjet ćete pobijediti bez gledanja u druge koji su kao Zdrave i Pave na krajevima staze. Živjet ćete život odvojen od ostalih vaših života. Paralelom o trčanju i čitanju, uhvatit ćete se kako u kasne noćne sate imate potrebu napisati nešto o baš ovoj knjizi i osjećajima satkanim u stranice. Pišem ovo u pola tri da emocije ne okopne jutrom. Maratonac grize koliko mu dozvolite, jer dobit ćete tek koliko se date. Pobjediti sebe u konačnici sutra ne znači ništa izvanjsko.

[Ema · Rating 5 out of 5]

Prekrasno štivo koje se čita u jednom dahu. Čitatelja potpuno uvlači u stanje svijesti jednog trkača. Ujedno i simbolički prikaz utrke zvane život.

[Iva · Rating 5 out of 5]

“Tek kad se lomi, kada pada, kada se raspada na dijelove, čovjek shvati da je - sila.
Samo rijetki imaju to prokletstvo i tu blagodat da to osjete.”

[Ivica · Rating 5 out of 5]

Amazing book.
If you are expecting to read a book just about running, this is not a book for you. This book is about emotions, pain and sacrificing needed for marathon preparation and marathon run. But here is a lot of metaphors with real life and with real people. Author is focused to compare his writing passion with marathon run and his whole life. But as well he is comparing other people emotions as well. Their rises and falls. I found lot of similarities with my personal emotions i had during my marathons. And my life as well.

[Goran K · Rating 4 out of 5]

Pomalo o životu i maratonima. Uz opis motivacije za trčanjem imamo uvid i u autorov osobni život, osjećaj osamljenosti i nepripadanja, te cjeloživotne borbe sa prilikama i samim sobom.
Zanimljivo koncipirana knjiga koja opisuje iskustvo 6 maratona koje je autor istrčao, uz crtice iz njegovog života u tim periodima.
Kao bonus, maratonska utrka je podijeljena na šest "etapa" kroz koje autor opisuje kako se trkač osjeća.

Iskreno, ogoljeno, pa i pomalo depresivno. Zanimljivo i drugačije štivo.

[Frane · Rating 5 out of 5]

Genijalna knjiga u kojoj autor opisuje svoje trčanje, ogoljava se do kosti pred čitateljem...
Knjiga napisana u "formi" maratona, po fazama i, nakon što si barem jednom iskusio maraton, znaš o čemu čovjek priča i ponovo proživljavaš iste emocije...neopisivo. Također, u knjizi spominje i ljude koje poznaješ i kojima se, nakon svega pročitanog, najiskrenije diviš...Apsolutna preporuka svima koji vole trčanje :)

[Anya · Rating 4 out of 5]

Autobiografska proza o ne odustajanju je inspirirajuća, kako za sadašnje i/ili buduće trkače, no "maraton je metafora života" pa može djelovati inspirativno i na život općenito.

[Tiana Ferenčić · Rating 5 out of 5]

Vrlo inspirativna knjiga unutar koje nas pripovjedač u prvome licu vodi kroz vlastite (ne)uspjehe, prikazujući pritom život koji živi, maratone koje trči i spisateljsko zanimanje. Namjerno kažem pripovjedač, iako kada autor živi i stvara u Hrvatskoj, imamo mogućnost zaviriti u njegovu biografiju i možemo povući paralele s njegovim životom i pripovjedačem unutar djela; ipak, smatram da ovaj roman nije samo autobiografski roman, već roman koji bi trebalo promatrati odvajajući ga od njegova autora. Biram stoga govoriti o glavnome junaku kao o pripovjedaču, što je u književnoj teoriji jedino ispravno, a ne kao o autoru.

Dakle, pripovjedač nam prikazuje ponajprije svoj život maratonca, no ovo svakako nije tek obična knjiga o trčanju. Život je maraton, sastoji se od uzdbrdica i nizbrdica, uspona i padova i upravo nas tome ova knjiga uči. Na tom putu, koji zapravo retrospekcijom zadire i u dijelove pripovjedačeva djetinjstva, studija, a kasnije, u sadašnjem vremenu prikazuje se i borba s poslom te brakom i djecom, upoznajemo nekolicinu junaka koji s pripovjedačem trče i putuju na maratone. Daje nam se uvid u nekoliko lokacija na kojima se trče maratoni pa je tako na mene najveći utisak ostavio opis rimskog maratona, a objašnjava nam se i šest etapa koji svaki maraton ima. Te bismo etape lako mogli i usporediti sa životom.

Smatram da bi ovu knjigu svatko trebao pročitati i to u različitim etapama svoga života. Upravo ću je zato kupiti kako bi krasila moje police i kako bih joj se, s vremena na vrijeme, mogla vraćati. Moguće ju je čitati u različitim razdobljima života jer će nas, sigurna sam, uvijek nešto novo naučiti.
Ja sam je čitala u teškom periodu svoga života i pronalazila se u mnogim dijelovima stoga bih mogla reći da bismo je žanrovski mogli smjestiti i u "self-help" literaturu.

Na samome kraju, ostavljam nekoliko citata koje smatram vrlo inspirativnima i pogodnima za daljnja promišljanja:

"Za svaki neuspjeh postoji jednostavno objašnjenje: nisi dovoljno uložio. Kao što i za svaki ulog postoji nedvosmislena činjenica da će se to vratiti. Koliko daš, toliko dobiješ. To je najmanje što od života očekuješ. Ili, izgleda, najviše." (21)

"Jedna pobjeda je ništa. Možda drugima. Ali tebe samo konstantne pobjede mogu držati na životu. Ti si rob u areni koji je prisiljen pobjeđivati. Jednom kada padneš, gotovo je. Živ si dok si na nogama i dok pobjeđuješ." (87)

"Bliski ljudi, obitelj, pa čak ni osoba s kojom dijeliš krevet - nitko ne može preuzeti teret promašenog života ili besmisla koji te hvata." (94)

"To je bila tvoja najčešća noćna mora. Da ćeš zakasniti na cilj. Da ćeš zakasniti biti na pravom mjestu. Da ćeš zakasniti na prilike u životu koje ionako dobivaš na kapaljku. Da ćeš zakasniti reći pravu riječ. Da ćeš zakasniti na sve. Ako već nisi..." (131)

[Helena · Rating 2 out of 5]

Maraton, kao i sam život, je borba i ne postaje lakše, ali ne odustaješ.

"Danas, nakon toliko utrka, nije ostao nitko drugi da mu slažeš osim samom sebi. I slatka je ta laž. Kao i pisanje. Lijepo se u njoj, na jedno vrijeme, praviti da je sve kako treba.
Na jednu laž svatko ima pravo. Dvije su već sigurna karta za propast."

"Put može biti pogrešan. Ustvari, sigurno jest. Ali je tvoj."

"Uvijek se isplati boriti. Pa i kada znaš da ćeš izgubiti."

"Negdje u toj masi, Pero Pitur stoji, ne čudi se i ne boji, prihvaća jednostavno trku kao piturski zadatak, kao otvaranje limenki u autobusu prema Beču, kao viceve koje nikad ne prepriča do kraja gušeći se u smijehu, kao život što ga živi između dvije faturete po splitskim predgrađima, jer u čistim jednostavnim stvarima čiste su i emocije, nepomućene, kao svježe otvorena kanta piture..."

"Objavljena knjiga i istrčan maraton. To su dvije velike pobjede. Nakon kojih se ne mijenja apsolutno ništa."

[Katarina Jozinović · Rating 5 out of 5]

Prekrasna knjiga koja potiče na razmišljanje i kojoj se vrijedi vratiti ♡

"...oboje je ispitivanje vlastitih mogućnosti. Nitko nije prepreka, nitko nije neprijatelj, ne natječeš se ni s kim drugim. Sam sebi najveća si prepreka koju treba svladati. Jedini neprijatelj na tom putu si sam sebi; onaj tvoj glas koji te nagovara da odustaneš ili odabereš prečac.
I ništa ne znači što si bolji od drugih pored sebe ako nisi dao sve od sebe; sve i da si prvi, poražen si ako na kraju shvatiš da je postojao i najmanji atom snage ili ideje koji nisi iskoristio. Nema većeg poraza od toga."

[Gabriela Bracic · Rating 4 out of 5]

Interesantna i pomalo drugacija. Uvodi nas u svijet maratona i detaljno opisuje kroz sta prolazi jedan maratonac. Od uspona do padova, poraza i pobjeda. Roman rasclanjen na etape maratona. Trcimo s piscem nekoliko maratona i pratimo njegove male pobjede, nekolicinu njegovij prijatelja i borbu za skladan j uravnotezen zivot.

[Karla Cikojević · Rating 4 out of 5]

"Kad je intenzitet emocija na vrhuncu, a tjelesna aktivnost na dnu, negdje u dubini rudnika urušenog od dnevnih napora titra maleni uređaj i šifriranim porukama šalje posljednje poruke. To je ono što vrijedi zabilježiti."

[Marijana · Rating 5 out of 5]

Predivna knjiga o životu i ljudskoj ranjivosti prikazano kroz metaforu maratona.

Odlično štivo prilikom dugog oporavljanja od ozljede. U trenutku kada čovjeku najviše treba služi kao podsjetnik da je "sazdan od sile" i istovremeno nevjerojatno krhak.

Pročitati ću ju sigurno još par puta.

[Antonia · Rating 5 out of 5]

Knjiga koja isprepleće maraton i život. Pogodno za trkače, ali ne moraš voljet trčanje da bi pročitao knjigu. “Dokolica ili nužnost, užitak ili krvav rad? Što je od toga život?”

[Darko Kovac · Rating 4 out of 5]

Zanimljivo štivo za one koji trče ili tek žele krenuti.

[Sanja · Rating 4 out of 5]

Nastavno na Murakamijevu (O čemu govorimo kad govorimo o trčanju) sam dosla do ove knjige.
Korektno napisano. Korektno pročitano. Hvala.

[Ana Jembrek · Rating 5 out of 5]

“Objavljena knjiga i istrčan maraton.
To su dvije velike pobjede.
Nakon koje se ne mijenja apsolutno ništa.”

O “Maratoncu” sam napisala i recenziju na blogu Knjige su moj svijet, ako se to uopće može nazivati recenzijom. Pod silnim dojmom pročitanog nisam uspjela opisati išta o samoj knjizi osim vlastitih, duboko osobnih, dojmova.

Ovu je knjigu teško svrstati. Igdje. I sam autor ju je pisao duboko osobno, i zapravo je autobiografskog karaktera. To ga nije spriječilo da tekst stilski i umjetnički obogati do granica pucanja. A i Nebojša na tim stranicama puca i pušta nas duboko u svijest osobe koja piše, i trči, i živi beskompromisno na svoj način.

Knjiga kroz doživljaje nekoliko otrčanih maratona i kroz opise svih nevjerojatno kontrastnih etapa samih kilometara opisuje i život, unutarnji i vanjski. Zahvalna sam mu na svakoj stranici, kao što sam mu zahvalna na svakoj kojoj nije dodao. Ovo je kratka, ali visceralna knjiga, taman dozirana da ubode, zamisli i mijenja čitatelja.

“Sve je protiv tebe. I ovo vrijeme. Jer si čekao priliku koja nikad nije došla. I ovi ljudi. Jer si je počeo sam tražiti.
Trebao bi nešto uništiti, tada bi možda bilo lakše. Ali, to je protiv tvoje religije. Ona se sastoji samo od jednog. Čovjek je stvoren da stvara. Dane su mu ruke. Da njima čini čuda. Zato smo ovdje. Uvijek, svaki tren, svaki raspoloživi atom snage, koristiti da nešto stvoriš. U toj religiji postoji samo jedan grijeh. Nerad. Čovjek koji ne stvara.”

[Ivana Vladilo · Rating 5 out of 5]

S autorom prolazimo sve etape nekoliko najpoznatijih maratona. S pripovjedačem prolazimo, doduše samo u naznakama, i etape njegove životne svakodnevice, opet nedjeljive od trčanja.
"Što te, onda, goni?
Ne ideš na put ako ne znaš imaš li goriva. Ne ideš na stazu ako ne znaš odakle iščupati motiv kad zagusti. Ako si pogodio svoju zlatnu žilu, imaš pogona za nekoliko maratona.
A jesi.
Bijes." (13)

Bijes kao konstanta, izazvan teškim, napornim radom ispunjenim izbjegličkim životom, napuštanjem svake iluzije kako će sutra donijeti zasluženi preokret i potreba izbjegavanja banalne pasivne autodestrukcije smislenim kanaliziranjem tog bijesa.

"Našao si jedinstven način da se boriš protiv života, koji ti na sve moguće načine želi otežati. Otežat ćeš sam sebi. Na puno gori i maštovitiji način. Tu si na svom terenu."

Druga konstanta - samoća!
"U Split si otišao za budućom ženom. Samo, nju je čekalo sve, tebe ništa. I u tom traženju...i u pisanju...i u maratonu. Sve su to stvari u kojima je čovjek sam. Jedino si tako naučio funkcionirati. U ljubavi - da te netko pusti da budeš sam pored njega. U poslu - da te puste da sam obaviš sve do kraja. U zabavi - da te puste da u nju utoneš sam.
...Ni u pisanju ni u maratonu nitko ti ne može pomoći." (35)

Treća konstanta - ritam!
Općenito, ritam je korijen, poznavanje osobnog i mogućnost slijediti ga, gotovo je garancija ostvarenja sebe kao osobe. U maratonu, ritam je presudan i naš, u životu često ometen vanjskim faktorima.

Četvrta konstanta - jedina vidljiva promjena - tijelo (ima svoje zakone)

I konačno, savjest kucka, život pretočen u maraton traži ispriku jer osjeća urušavanje i otuđenje. No: "Vratit ćeš se bolji.
Potrebno ti je vrijeme koje će proći i u kojem ćeš se potrošiti. Sve što je u tebi, štetno je, skuplja se, a ne smije van. Neugledno je. Kvari idilična jutra, mirne šetnje, bezbrižne trenutke smijeha. Razbija ih kao atome sreće.
Vratit ćeš se bolji.
Nakon devedesetominutnog trčanja. Nakon desetogodišnje potrage za svojim mjestom pod suncem. Nakon cjeloživotne potrage za životom bez tjeskobe i nesigurnosti.
Jednog dana. Tada ćeš pružiti sve što dosad nisi. Dotad treba potrošiti vrijeme...
Vratit ćeš se bolji.
To je jedino obećanje koje možeš dati i koje vas drži na okupu." (95)

No, postoji li uopće takav povratak? I na postavljeno pitanje: "Trčanje kao pokora ili iskupljenje?" osobno bih odgovorila: Da, trčanje kao pokora, ali ne onakva kakva donosi stvarno životno iskupljenje...