Dubrovačka Republika ukinula je trgovinu robljem već 1416. godine. Tom odlukom svrstala se među prve države svijeta koje su zaustavile ovu nehumanu praksu. Donošenje odredbe ipak nije značilo i konačni prestanak ropstva pa će se ono u nešto blažem obliku zadržati još gotovo cijelo stoljeće. U međuvremenu, do njegova potpunog nestanka, pojedini su robovi dobivali dokument o oslobođenju, tj. Chartu libertatis. Tim dokumentom priznavalo ih se kao slobodne ljude iako su i dalje imali određene dužnosti prema bivšem gospodaru. Roman Treći ključ govori o postojanju još jedne Charte libertatis te otkriva oblik ropstva koji se zadržao do današnjih dana. Dok su u povijesnom dijelu romana glavni likovi svjedoci najtragičnijeg događaja u povijesti Dubrovačke Republike – Velike trešnje iz 1667. godine, suvremeni dio donosi priču o dvoje mladih ljudi koji kroz svoju kratku ljetnu avanturu otkrivaju zaboravljeni dokument i na zanimljiv i neobičan način povezuju oba dijela romana u jedinstvenu cjelinu.
Povijest pamti Dubrovačku Republiku po stoljećima uspješnog političkog, društvenog i trgovačkog uređenja. Mezei nas kroz ovaj roman vodi kroz njenu najveću traumu, Veliku trešnju, i približava nam trenutke koji joj prethode te koji je slijede. Roman prati i drugu priču, onu suvremenu, u kojoj vidimo nasljeđe Republike kroz koje nas vodi dvoje mladih ljudi, Dubrovkinja Cvijeta kao vodič te John kao stranac kojemu je dubrovačka bogata prošlost nepoznata. Ovakvom strukturom romana Mezei čini ovo štivo zanimljivo ne samo onima dobro upoznatima s dubrovačkom prošlošću, već i onima koji u Grad nisu nikada kročili.
U povijesnom dijelu romana pratimo teške životne sudbine naših junaka koje su obavijeni nepravdom srednjovjekovnog nasljeđa u kojem su niži društveni slojevi, a pogotovo žene, bili u nepovoljnom položaju pred zakonom i u očima javnosti. Lucija i Petar, čije je upoznavanje čista slučajnost, uspijevaju u najtamnijim trenucima vidjeti što je ono bitno i mogli bismo reći da jedan u drugome i u svojem neobičnom poznanstvu pronalaze svoj ključ do oslobođenja. Životi naših suvremenih junaka, Cvijete i Johna, mnogo su lagodniji, no Mezei nam pokazuje da objektivno „lakši“ život ne znači nužno sreću. Poslovni problemi suvremenog života ponekad nam se čine izuzetno veliki i važni, toliko da se iz fokusa gubi osjećaj za druge osobe. No John, u konačnici uspijeva uskladiti poslovno i privatno, a rješenje za svoj problem pronalazi upravo u onoj Charti libertatis koju upoznajemo u povijesnom dijelu romana.
Dok su likovi iz dviju priča različiti ne samo po svojim životnim putevima i razdoblju u kojem žive, veže ih i nešto zajedničko, a to je ona iskonska želja za pravom slobodom. Kroz povijesnu priču saznajemo za alternativnu Chartu libertatis koja, za razliku od one službene (priznanje robova kao slobodnih ljudi), govori o oslobođenju uma. Kako bismo postigli ovaj najviši oblik slobode, moramo uskladiti tri osnovna elementa ljudskog bića – tijelo, um i dušu. Onima kojima je povijest Dubrovnika poznata, prepoznat će u ovome analogiju čuvanja riznice Katedrale u Dubrovačkoj Republici za čije je otvaranje bilo potrebno tri ključa. Baš kao što su se tada nadbiskup, rektor Katedrale i tajnik Republike trebali zajedno sa svojim ključevima pristupiti riznici, tako čovjek treba ujediniti svoje tijelo, um i dušu kako bi dopro do svog najvećeg blaga – slobode.
"Ali mislim da je besmisleno uvjeravati druge u istinu koju nosiš u svom srcu."
Ova knjiga je skoro godinu dana stajala na polici i sakupljala prašinu. Dobila sam je i činila mi se tako dosadna i naporna za čitanje... Međutim, doživjela sam totalni kontraefekt. Knjiga je odlična! Zanimljivo je svakako što pratimo dvije različite priče istovremeno. Jednu u dalekoj prošlosti, a drugu u današnjici. Autor je odlično na samome kraju našao način kako ispreplesti te dvije priče i sve učinio još zanimljivijim. Osim toga priča iz prošlosti mi je bila puno zanimljivija od suvremene. Opisi ulica, okoliša, način govora, društvo... Sve je bilo opisano toliko TAMAN da te nije hvatao san dok čitaš. Osim što je zanimljiva fabulom, kroz cijelu knjigu proteže se more informacija o povjesti, a svakako i nosi snažnu poruku koju svakako vrijedi primjeniti u danšnjem životu.
Iako mi kao društvo mislimo da smo krenuli naprijed, možda se ipak moramo vratiti par koraka unatrag :)
Two great parallel stories, and great storytelling, loved it and thoroughly enjoyed all of it (I would probably do a different and more likely ending, however...). It is fun and beautifully written, but it is at the same time very informative. It is definitely not a travel book, but I would definitely recommend it to anyone who visits Dubrovnik and aim to discover something off-the-beaten-track...
If you enjoy historical fiction and are interested in learning about Dubrovnik, Croatia, do not skip this book. It's well crafted as it weaves two engaging story lines. Fun, informative and very transportive - more than just a travel book.
Knjiga pročitana u jednom dahu. Kao što je i gđa Lidija Crnčević napisala: "Ovo je roman koji se ne ispušta iz ruku dok ga ne pročitate do kraja". Djelo nakon kojeg stvarno "poželite biti bolji ljudi". Bravo Vedran Mezei👏❤️
Drago mi je da postoji baš ovakva knjiga o Gradu. Treba nam više takvih knjiga ,koje inspiraciju nalaze u misterijima i neiscrpnoj riznici dubrovačke povijesti.❤