"Nismo mi ti koji uspijevamo u svojoj smrti, ona se sama za nas pobrine. Međutim, na nama je da se i mi pobrinemo za nju. Što znači uspjeti u smrti? Zanosno, s puno humora i zaigranosti, ali i sasvim istinito i iskreno, Fabrice Hadjadj poziva nas da prijeđemo iz udobnosti u borbu, da odaberemo život usprkos tome što umiremo i da umiremo kako bismo uistinu živjeli. Želiš li uspjeti u životu? Jao! Ako bi i uspio, teži bi bio kraj: posljednji bi te sat otrgao od toga tako dragog stečenog položaja. Međutim, ispitaj svoje srce, dozovi svoje dječje snove... Nije to utjeha koju tražiš, već junačka egzistencija: biti vitez, umrijeti za pravdu, dati život za druge! Pozor! Ova knjiga želi probuditi upravo tvoj prvotni poziv! Za razliku od priručnika samopomoći koji postojanje svode na recepte za uspjeh, autor nudi antimetodu kojom možemo prihvatiti i neuspjeh i strah te se otvoriti onomu što nas nadilazi. Jer, paradoksalno, društvo koje bježi od smrti može stvoriti samo kulturu smrti dok društvo koje ju prihvaća stvara kulturu života. Moramo odabrati između obične, otužne i neizbježne smrti i radosna i ispunjena života. Nema druge alternative: umrijeti ili dati svoj život za ono što vrijedi. Oštar, provokativan i dubok, Fabrice Hadjadj, poznati francuski filozof i intelektualac, ovom knjigom progovorio je o smrti kao o životnoj prilici za svakoga od nas."
French writer and philosopher. Born in 1971 to Jewish parents of Tunisian heritage. Atheist and anarchist during his teens, he maintained a nihilistic attitude for most of his twenties until in 1998 he converted to Catholicism. His book "Réussir sa mort: Anti-méthode pour vivre" won the Grand Prix catholique de littérature in 2006. Currently he teaches philosophy and literature in Toulon.
Un libro al estilo de Hadjadj que trata el tema de la escatología con un sentido de humor inusitado y bajando a lo cotidiano. Como dice la contraportada: "al contrario que esas guías que proponen recetas para el éxito, Hadjadj ofrece un anti-método para acoger el fracaso y el miedo y para abrirnos a lo que nos supera. Porque una sociedad que huye ante la muerte sólo puede generar una cultura de la muerte". Hay que optar: darse la muerte o dar la vida, ésto último vale la pena. El que quiera ganar su vida la perderá, pero quien la pierde por Mi, la ganará.
No había leído nunca antes a Hadjadj y, gracias a este regalo de Juanjo, he podido descubrir lo bien que escribe; con su humor ácido (quizá, a veces, un poco agrio de más para mí, eso sí) consigue que estas 430 páginas de ensayo se hagan amenas y agradables de leer.
En el centro de esta obra está una intención no explicitada de explicar la escatología cristiana católica en un formato que podría definirse como anti libro de autoayuda. El autor nos propone que debemos alejarnos de dos tentaciones respecto a nuestra muerte: por un lado, desterrarla completamente de la vida, como si no fuera parte de ella; por el otro, creer que la tenemos dominada y conocemos todos sus rincones. La mejor relación con la propia muerte, sugiere, es acogerla como un misterio, el misterio que orienta la vida y la hace tener o no sentido.
Como punto crítico, creo que Hadjadj cojea cuando sus planteamientos se entrelazan con la ciencia, mostrando algunas confusiones importantes que restan peso a lo que dice: la incomprensión de los cuidados paliativos (identificando la morfina con la eutanasia o cualquier muerte en el hospital como una muerte impropia), el rechazo de la teoría de la evolución (asociando de forma injusta el darwinismo al uso que hicieron de él los totalitarismos como el nazismo)...
Je considère la lecture de ce livre comme essentielle pour quiconque cherche un sens à la vie humaine qui est inévitablement marquée par la mort. Le déni de notre finitude ne peut que générer un vie orientée vers une fuite vers l'avant, une fuite dans un absurde mortifère. Nier sa mort, c'est détruire sa vie.
Knjiga kojoj se treba vraćati. Knjiga za iščitavanje. Knjiga koju je potrebno čitati. Odložiti. Živjeti. Pa opet čitati i živjeti još bolje. I tako... u nizovima.
To knjigo sem bral skoraj leto dni. Pa ne, ker bi bila dolgočasna, temveč ker je bila tako bogata, da bi bilo škoda hiteti in sem jo bral pomalem, vsak dan. Jemal sem jo s seboj v šolo in ko sem sedel (ali stal) na metroju, sem jo vzel iz torbe in okušal. In razmišljal. V tem je njena največja dragocenost. Ker razgalja mojo vsakdanjost in poglede, za katere sem mislil, da so dokončni in nespremenljivi, in me sili k razmisleku.
Fabrice Hadjadj (Hadžadž) je francoski filozof arabskega izvora in judovske vere, ki se je spreobrnil v krščanstvo. Že po njegovi življenjski poti je jasno, da je to globok mislec, ki je preizkusil že malodane vse pomembne kulture našega časa. Pa tudi če jih ne bi: kakor s pinceto trže plast za plastjo naše zahodne civilizacije in nas sprašuje, če je res dobro to, kar nam je ponujeno kot dobro in če je res slabo to, česar bi se po mnenju našega sveta morali bati.
Njegova temeljna predpostavka je odnos do smrti. Pravi, da ne moremo dobro živeti, če nimamo v svojem obzorju smrti, če pripravljenost na smrt ne določa naših vrednot. Če si želite na potovanje v koščke sebe, kjer še niste bili, morda tudi v svoje skrite želje in strahove, če želite spremeniti in prenoviti svoje krščanstvo, je to knjiga za vas. In žvečite jo počasi. Na trenutke je (pre)težka. A zato nič manj hranljiva.
I first saw it at les Bernardins...gift from Solange while my 90+ year old parents were here visiting France for 2 weeks. L'anti méthode pour vivre...my parents are my first teachers and the lessons aren't easy...but we all are free to find our anti-méthode!
Yesterday I offered this book to Guyguy before I started reading about the dark side of suicide and euthanasie.