Pristanište

by Darko Šeparović

143 pages, Hardcover

Published January 1, 2020

Reviews

[Petra Miocic Mandic · Rating 2 out of 5]

"Pristanište" je kao kratka priča koja je izmakla autorskoj kontroli, kao bizaran spoj "Vegetarijanke", dječje pjesmice o ljubavi prema drveću i romana o otoku s ljubavnim podtekstom. Šteta jer Darko Šeparović pisati neupitno zna, čini to s pjesničkom neopterećenošću i lakoćom, no možda ga baš to, gotovo bestežinsko, stanje gura u sfere suviše teško povezive narativnim linijama.

[Srđan Strajnić · Rating 5 out of 5]

To je jedna od onih knjiga koju vam razjasni poslednja rečenica. Nemojte samo pomisliti da je dovoljno samo nju pročitati jer bez prethodnih 146 strana ona ne znači ništa. Roman koji je napisao pesnik!

[Luka Pajković · Rating 5 out of 5]

Čitanje koje mi se osobno jako odužilo iako je knjiga izuzetno pitka i zanimljiva, a samim tim morat ću rereadat prije ili kasnije jer ima niz detaljčića i misli koje nisam dovoljno dobro procesirao. Ukratko, ovo je poezija u prozi koja prati neimenovanog (anti)junaka koji, nakon što ga djevojka ostavi, krene od drvenih greda u svojoj kući graditi brod. Cijeli roman je fizički ograničen na pristanište, dio rive i željezariju, ali kako se mijenja interijer kuće, kroz cilu priču je zapravo i kuća jedno konstantno mjenjajuće mjesto radnje. Glavni lik razmišlja u detaljima: od postupka otključavanja vrata (okretanje ključa, mehanizam koji okreće zub, otvaranje vrata) do nez, postavljanja spužve na pod prostorije,,, ali baš to detaljiziranje banalnih svakodnevnih stvari ima šarm; detaljiziranje i gradnja broda su glavnom liku jedini načini za copeat se s odlaskom ženske. A i ono, kad pogledaš, cili koncept gradnje broda od drvenih dasaka je totalno bizaran, ali opet toliko metaforičan da se može protumačiti na više načina. Nez, ovome baš treba dat priliku (moja keva odustala nakon 40 stranica) jer iako nekad djeluje mundane i izgubljeno, što se više knjiga približava kraju stvari imaju smisla i nijedna stranica nije suvišna. Kraj je pak priča za sebe, ne sjećam se kad sam se zadnji put naježio i skoro rasplakao od jebene knjige, ali tako je nekako neočekivano udarilo i ono, nez, wow jebate. Definitivno masterpis, a sad, kolko će ljudi to pročitat, to je tema za neki drugi put.

[Marko Mravunac · Rating 3 out of 5]

3.5

a qucik read in one sitting on a cloudy day in a café that's too poorly lit for reading. very lyrical and poetic without much substance, but the author is clearly talented and i'm interested to see what else they do.

[Lucija L. · Rating 5 out of 5]

Ovo je čista poezija u proznom obliku. Kraj je fantastičan, toliko neočekivan, maglovit, istovremeno i raspliće i zapliće priču i zbog njega zaboravljam depresiju i nervozu koja me povremeno obuzimala dok sam mislila da čitam samo još jedan roman u nizu s ludim protagonistom...
Naslovnica je lijepa, kao i gotovo sve Frakturine naslovnice, ali zašto su na njoj stolice iz Kinoteke, nemam pojma :-)

[Mina · Rating 3 out of 5]

Skroz neobično i pomaknuto pripovjedanje koje isprva nagovještava nešto blistavo, ali se u jednom trenutku pretvori u nešto mračno. Povremeno sam pomišljala da je čovjek skroz mahnit i lud. Na mahove da je ubojica. Da se izgubio u unutrašnjem svijetu koji ne uspjeva spojiti sa stvarnošću. Tek sam kraj otkriva skriveni smisao i otvara prostor za nadu.

[Čitaj, Selma · Rating 5 out of 5]

volim način na koji Separovic slaže priču i radnju i likove i monologe i kako na malo stranica kaže puno toga. a zanimljivo je i kako priča na početku može izgledati nebuloznom ali se onda na kraju rasplete sve, kao sto bi možda i trebalo ili bilo normlano. ili ne normlano. nema veze. volim ovu!

[Anja · Rating 4 out of 5]

Na momente ok, na momente dosadno. 4 za trud.

[Vid Baric · Rating 5 out of 5]

https://www.jutarnji.hr/kultura/knjiz...