Тя е на петнайсет, но завършва гимназия със седемнайсетгодишните, защото е започнала училище направо в трети клас. Тя има манекенски мерки и е звездата на баскетболния клуб. Тя е първа по успех в класа и мечтае да напише роман. Но тя не е намерила своето място в света на големите, защото този свят я отблъсква с все нови и нови антигерои и я разочароват дори идеалите ѝ от детството. Самонадеяни клюкарки, неадекватни учители, конформисти, лицемери... И училището не предлага кой знае каква алтернатива на света на големите.
Застанала пред прага на този свят, 15-годишната зрелостничка премисля живота от въпроса за секса през ролята на семейството, та до политиката на Америка, и крои своя „таен план за бъдещето“. А в този план основно място заема високото момче с очилата от другата смяна, момчето, което знае толкова много и което я разбира. Игор.
Една невероятна книга за съзряването, написана от името на героинята с дълбоко разбиране и на места с тънкия хумор на себеосмиването, на което е способен само интелигентният човек. Авторката Нада Михелчич е едно от големите имена на хърватската литература за млада публика, а романът „Една гимназистка разказва“ е включен в програмата по литература на хърватското училище.
Hrvatska književnica za djecu i mlade. U Zagrebu je završila gimnaziju, apsolvirala na FPN, paralelno upisala studij filozofije i indologije na FF i pohađala predavanja na pravnom fakultetu, trudeći se dobiti što šire obrazovanje, a onda je sve napustila i odlučila putovati. Dugo godina se bavila astronomijom, alpinizmom, te prodavala američke građevinsku i brodograđevnu opremu diljem Europe. Počinje pisati tek u zreloj dobi.
Ajme meni. Počelo je dobro, ali vrlo brzo je to prestalo biti. :( Bilješke jedne gimnazijalke doživjela sam kao bilješke jedne bake koja se pravi da je gimnazijalka pretjerujući s upotrebom riječi koje bi trebale valjda predstavljati mladenačku, jel, 'spiku'. Ne pomaže ni činjenica da je glavna junakinja, opisana kao 'nadarena djevojčica' zapravo prilično glupava pametnjakovićka koja voli raspredati bez kraja i konca o stvarima o kojima nema blage veze, pri čemu je nerijetko i pravi snob. Također, gledajući prema tome kako se ponaša, nikad ne bih rekla da se radi o gimnazijalki, prije bih rekla da se radi o devetogodišnjakinji. Kako je ova knjiga završila na listi izborne lektire za 8. razred osnovne škole (i još među popularnim lektirnim nasovima), meni je misterij. Ne bi mi se svidjela ova knjiga ni da imam 15, a niti 9, ništa više no sad. Razmišljala sam o dvije zvjezdice, ali realno, onih desetak zabavnih stranica od njih 300 za to jednostavno nisu dovoljne.
Nije loša priča. Mislim da djecu koja su sličnih godina kao i junakinja pogađa u žicu. Opisuje sve one probleme koji muče četrnaestogodišnjake, petnaestogodišnjake, šesnaestogodišnjake... sve ono što oni propituju, što ih muči - izgled, cure/dečki, škola, neshvaćenost, odrasli... Ono što mi se nije svidjelo bili su filozofski unutarnji monolozi glavne junakinje koji su trajali i trajali, komplicirane digresije koje su prekidale radnju i po meni su njihova širina i dubina bile pretjerane. Zanimalo me što će se dalje dogoditi u priči, a ona razvezla o Michaelu Jacksonu ili o svemiru. Iskreno, ja bih jedan dio toga izbacila da knjiga dobije na dinamičnosti. Zbog toga ocjena 3,5. E da, i jeli moguće da može proći godina dana, a da nitko u školi (ravnatelj, profesori, pedagog) ne sazna da su njoj umrli roditelji i da živi sama???
Ova knjiga je urnebesno smiješna i ne mogu vjerovati da ju nisam ranije pročitala. Svakom koji dođe u priliku da pročita ovu knjigu, toplo preporučujem.
Odlična knjiga za srednjoškolsku dob. Autorica me nebrojeno puta nasmijala usporedno s proživljavanjem nekoliko stvarno potresnih događaja. Knjiga ima neke nedostatke koji me nisu toliko smetali sve do zanjih desetak stranica i "zapleta" kojeg su riješili bez ikakvih problema i posljedica. Mislim da se kraj mogao puno bolje napisati.
jesam li ovu knjigu procitala u jedno popodne? Da, jesam. Oovako, ova knjiga je bila jako slatka, brza i kratka. brzo sam ju procitala (stvarno se ne da zakljuciti iz tog jednog popodneva sto mi je trebalo da ju procitam). svidjelo mi se sto je dobro prikazala tinejdjere, makar je odrasla osoba pisala knjigu. Luka je najbolji lik u ovoj knjizi bez obzira na ono sto je *skoro* napravio.💕
Maloprije se sjetih ovog romana pročitanog prije dosta godina... Divan roman za mlade koji opisuje borbu djevojčice čiji roditelji stradaju u prometnoj nesreći, nakon čega ona nastavlja preživljavati sama uz povremenu pomoć udaljenog brata. Nastavlja se školovati, te se suočava se sa samačkim životom.. stvarno predivno, preporuka za sve da ovaj roman nikako ne propuste! Nešto što se ne zaboravlja.
Odlična knjiga. Ne čitam često knjige domaćih autora tako da nisam s velikim očekivanjima počela čitati ovu, no ostala sam oduševljena. Kao gimnazijalki i maturantici, nije mi bilo teško udubiti se u knjigu i poistovjetiti se s glavnom junakinjom. Knjiga, po mom mišljenju, baš odiše gimnazijskim duhom i zbog toga mi se još više svidjela. Mogu reći da mi je sada jedna od najdražih knjiga i vrijedna je ponovnog čitanja. :D
Znači, nemam puno toga dobrog za reć. Shvaćam zašto se knjiga zove "Bilješke jedne gimnazijalke" - zato što ona melje ti ga i melje. Taj njen monolog je bio jako dosadan. Samo o glupostima.
Preći ću na tih malo dobrih stvari: Luka. Luka je iskreno najbolji lik, dobar brat. " Trebali smo se ženiti sljedeće nedjelje, a sad me ostavlja zbog nekog Igora iz lu naparka!" - On mi je jedini bio zanimljiv. I kod njega su me neke stari nervirale. I bilo je nekoliko zabavnih djelova, pa eto dvije zvjezdice.
E sad, Alma. Nekako mi se čini jako glupa, dosadna je. Državno dvi strane pune njenih misli, monologa, o tv kanalima.
I bilo je jako cringe momenata. Kao, na primjer, kada je Elena napravila špagu i šta već još. Zamisli u 30-ima si, 40-tima, i tako se ponašaš.
Jako dosadna lektira i knjiga. Tolko strana o ničemu.
Donekle sam se mogla poistovjetiti s glavnom junakinjom, ali ima jako malo radnje i previše njezinih propovijedi. Također me je i ponekad živcirala. Ali dobro, po meni je dovoljno dobra lektira za osmi razred.
Lektira po slobodnom izboru. Stvarno jedna zanimljiva i zrela knjiga. Luka njezin brat stvarno jedna divna osoba. Svima želim jednog takvog Luku u životu.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Nisam završila. Ovo mi je bila najdraža knjiga u 7. razredu i kad sam je vidila u 5. izdanju, nisam mogla ne kupiti.
Odustala sam nakon 50ak stranica jer mi je naprosto neuvjerljivo sve to što autorica piše; kroz lik 16-godišnje (ne)obične tinejdžerice potpuno neskriveno progovara netko puno stariji, pun frustracija i osude...
Mislim da mi je sa tadašnjih 12,13 godina zanimljiva bila ideja cure koja je ostala bez roditelja i živi sama s psom i više ili manje uspješno navigira kroz svakodnevicu gimnazije. Sve drugo, njene digresije i unutarnji monolozi, stav o baš svemu na ovom svijetu, pa čak i jezik koji je neuvjerljiv za 16-godišnjakinju 2001., sve me to nagnalo da prestanem čitati, nikad joj se više ne vratim i ostavim je negdje u povijesti uz malu mene u 7. osnovne.
Iskreno jedna od najboljih knjiga koje sam ikad pročitala. Bilješke jedne gimnazijalke roman je o odrastanju obavijen društvenim problemima i čovjekovom željom za spoznajom o identitetu, naivno ukomponiranih u svakidašnjicu i ljubavnu priču petnaestogodišnjakinje. Ovo je priča o izuzetnoj djevojci koju život pokušava pregaziti, no ona je dovoljno snažna da iznova i iznova nastavi dalje. Nada Mihelčić napisala je izvrstan roman i savršeno jasno prenijela poruku. Ne dajte da vam društvo diktira tko ste i što možete i ne možete, nemojte dići ruke od sebe i svijeta kad stvari postanu teške i najvažnije od svega - vjerujte u sebe. Da sam pročitala ovu knjigu prije nekoliko godina, možda bih ranije shvatila neke stvari.
Obavezno štivo za tinejdžere, nije samo još jedna bezvezna pubertetska jadikovka već pametno napisan roman o mladenačkim razmišljanjima o životu i svemu što nam on donosi.
Prvi sam put ovu knjigu pročitala u osnovnoj školi. Bila mi je pomalo dosadna s previše digresija.
Sada sam srednjoškolka i više mi se svidjela. Čitala sam su sa smiješkom (jer je Nada Mihelčić kraljica humora i ironije) i sjetom (jer znam da nikad neću pisati tako dobro). I danas su me digresije pomalo zbunjivale, no znam da su potrebne da bi čitatelj shvatio način razmišljanja protagonistice.