Nevidljivo pismo

by Pavao Pavličić

U romanu „Nevidljivo pismo“ Pavličić se vraća u svoj rodni grad i u svoju mladost. Riječ je o onom fatalnom ljetu između mature i upisa na fakultet kad se mnogim mladim ljudima događaju velike stvari (na primjer, prva ljubav). Junak Pavličićeva romana doživljava i veliku poplavu u svom gradu. U stvari, moglo bi se reći da je glavni junak romana – Dunav. I grad Vukovar.

325 pages, Paperback

First published January 1, 1993

About the author

Pavao Pavličić rođen je 16. kolovoza 1946. godine u Vukovaru gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je poredbenu književnost i talijanski jezik, a doktorirao je 1974. tezom iz područja metrike (Sesta rima u hrvatskoj književnosti).
Od 1970. g. zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i danas redoviti profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Književni i znanstveni interesi kod njega su podjednako zastupljeni i isprepliću se. Kao znanstvenika, Pavličića zaokupljaju teme iz starije hrvatske književnosti i literarne teorije. Iz tog područja objavio je veći broj rasprava i nekoliko knjiga: Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti, 1979, Književna genologija, 1983, Stih u drami, drama u stihu, 1985, Sedam interpretacija, 1986, Poetika manirizma, 1988, Stih i značenje, 1993, Barokni stih u Dubrovniku, 1995.
Književnu karijeru započeo je kao novelist i izdao je tri knjige pripovijedaka:Lađa od vode, 1972, Vilinski vatrogasci, 1975, Dobri duh Zagreba, 1976, te dvadesetak romana: Plava ruža, 1977, Stroj za maglu, 1978, Umjetni orao, 1979, Večernji akt, 1981, Slobodni pad, 1982, Trg slobode, 1986, Rakova djeca, 1988, Koraljna vrata, Diksilend, Kruh i mast,1996...
Neraskidiva veza Pavličićeva znanstvenog i književnog interesa može se i "pročitati" iz njegovih romana. Naime, gotovo svi njegovi glavni junaci imaju nekakve veze s njegovim zvanjem. Tako u romanu Koraljna vrata filolog odlazi na Lastovo pregledati stare spise među kojima će pronaći dva izgubljena pjevanja Gundulićeva Osmana. U Rupi na nebu glavni lik je prevoditelj (Pavličić je prevodio talijanske dolcestilnoviste) koji otkriva zagrebačke gornjogradske podzemne hodnike, a u njegovom posljednjem romanu Numerus clausus u središtu pozornosti je student književnosti kao pripovjedač i njegov prijatelj, student medicine.
Već u Pavličićevoj novelističkoj fazi (treća zbirka pripovjedaka Dobri duh Zagreba) primijećena je stanovita promjena u njegovom pisanju koja je postala njegova trajna odlika: miješanje fantastike i postupaka karakterističnih za kriminalistički roman. Naime, u osnovi većine Pavličićevih romana je struktura enigme, a fantastične elemente koristi pri stvaranju zapleta. Osim strukture enigme i fantastičnih elemenata, u njegovim romanima uočljivi su i postupci karakteristični za tzv. zabavnu književnost: dinamična fabula (puna neočekivanih obrata), jednostavan izraz, plošni likovi, odnosno likovi svedeni na funkcije koje imaju u strukturi zapleta.

Reviews

[Bojan Lazić · Rating 5 out of 5]

Roman Nevidljivo pismo radnjom je smješten potkraj radnje romana Dunav istoga autora. Vrijeme radnje su dani netom pred veliku poplavu u Vukovaru 1965. godine. No, premda se izrekom nigde kao mesto radnje ne navodi Vukovar, po opisima događaja vrlo lako je zaključiti da se radnja odvija upravo ovde. U romanu se na mnogo mesta naziru motivi koji su već viđ(e)ani u Pavličićevim delima, kao i alegorični prikaz prošlosti, ali i sadašnjosti grada Vukovara. Motiv spasavanja prošlosti pčelarskog društva koju bar popisom stvari pronađenoj u pčelarskoj kolibi pokušava da očuva mladić na rubu zrelosti suprotstavljen je motivima razičitih grupacija ljudi koji su iz različitih razloga zainteresovani upravo da pčelarskom društvu i njihovoj kolibi nestane svaki trag, čemu doprinosi sama priroda – Dunav nagriza brdo na kom se koliba nalazi i celom brdu preti urušavanje. Posebno zanimljiv je pomalo neočekivani, a opet tipično Pavličićevski završetak romana iz kog se ne da naslutiti niti konačna sudbina glavnog lika i njegovog zadnjeg podviga, a niti samog brda čije urušavanje kao motiv se proteže čitavim romanom.
Romanu u ovom izdanju veliki značaj daju dodatak koji je, ustvari, poglavlje jednog drugog Pavličićevog dela koje se sadržajem savršeno uklapa u ovu priču (opis istorijskog romana), a nadasve najbolji pečat celoj priči daje pogovor iz pera Julijane Matanović.
Roman se lako čita, što zbog zanimljive priče što zbog fizički vidljive, premda neoznačene podele na kraća poglavlja.