What do you think?
Rate this book
Da se ne baci
Kaže se da svatko ima svoj jezik ljubavi. Kako razumjeti kojim jezikom ljubavi netko govori i zašto najteže razumijemo jezik onih koji su nam najbliži? Ovo je roman o sadašnjim i prošlim nepravdama, o odrastanjima i nedoraslostima, o zagrljajima koje smo dali, onima koje smo primili i onima koje smo samo sanjali.
- GenresFiction
167 pages, Paperback
Published December 1, 2020
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 14 of 14 reviews
January 9, 2021
Cijeli dan razmišljam što napisati o ovoj knjizi i kad pomislim da sam našao pravi opis, iz primozga me dočeka rečenica kojom je Darko Macan davnih dana opisao jednu moju knjigu. Njezin naslov neću spominjati zato što tu nije riječ o mojem već o Bobinom pisanju, a Darkova rečenica koja je sve ove godine preživjela u mom sjećanju glasi: "Ova knjiga je u svome srcu tužna kao najbolji vic i smiješna kao život." Ne mogu bolje opisati Bobinu knjigu.
February 25, 2021
Želim čitati Bobu svaki dan. Želim čitati o njenoj Materi, njenom Bratu i Malome svaki dan. Zapravo šta van želin reć, ja želin bit Big Brother u Bobinon životu, ali to mi je ka' prestalkerski pa ću se suzdržat. Još Boba, još!
August 22, 2021
Uhhh, kako ovo napisati. Nije ovo ono što sam očekivao od Bobe, zapravo vjerujem da nitko nije očekivao jer je Boba velemajstor u facezapisima koji izvlače osmijeh na lica i zbog kojih se možete smijati cijeli dan.
"Da se ne baci" je svjedok vremena Korone, i "zadnjeg" i "predzadnjeg" rata, Bobina djelomična autobiografija u kojoj je ona poput Charlie Chaplina, skitnica (spisateljica) tužna lica čijim se gegovima na faceu besplatno smijemo i njene probleme ne želimo ozbiljno shvaćati.
Uostalom, zar nam je to za zamjeriti?
Ovaj put nam Boba ne dozvoljava da razvučemo osmijeh, na svaku čašu meda je dodana čaša žuči, i koliko god duhovitih dijaloga ili razmišljanja napisala, na svakom je "ali" ... koji tjera na razmišljanje, skoro i suze.
U konačnici je cijela knjiga otišla u patetiku koje se ne bi postidjele najveće svjetske melodrame uz koje vam treba paket XXL maramica.
Pa je li to negativno?
Ni u kom slučaju, samo to nije ono što sam od Bobe očekivao.
A tko sam ja da bi ona radila ono što ja očekujem?
Pa ... uzmimo da jako sličim njenom bratu u romanu i da bih je samo zagrlio i rekao - "A dobro, šta sad."
OK, i u konačnici zašto sam joj dao "četvorku" (I really liked it), kad je dovoljna "trica" (I liked it)?
Bobu sam počeo pratiti na Faceu, a onda je nakon par mjeseci netko radio srednješkolsku razrednu grupu, dodao mene ali i nju. Nakon što sam pitao što ona radi tu, ispostavilo se da smo bili razredni kolege :)
Prije par mjeseci sam šetao kvartom i ugledao je u prolazu. Baš sam se obradovao i pitao što je dovodi u moj kvart, ispostavilo se da već mjesecima tu živi kao podstanar :)) .
Dakle, naši se životni putevi na neki način stalno križaju.
Peticu može dobiti za ljubav koja pršti kroz roman, za rečenice, opise, a jedan zbog toga što ovakvu biografiju i teškoće s kojima se još uvijek nosi nitko ne može Likeat, a i lijepo je to izgovorio Nele Karajlić u "Ibro Dirka" kad je prepričavao Ibrin problem s menadžerima:
"Ne daju mu da sevdah svira, tko će slušat tuđu muku".
Zbog patetike sam umalo smanjo na tri, ali "sve što je spli'sko, meni je blisko" je reklo:
A šta me košta podić rejting, pa nek ljudi odluče. Obavezno pročitajte. ♥
"Da se ne baci" je svjedok vremena Korone, i "zadnjeg" i "predzadnjeg" rata, Bobina djelomična autobiografija u kojoj je ona poput Charlie Chaplina, skitnica (spisateljica) tužna lica čijim se gegovima na faceu besplatno smijemo i njene probleme ne želimo ozbiljno shvaćati.
Uostalom, zar nam je to za zamjeriti?
Ovaj put nam Boba ne dozvoljava da razvučemo osmijeh, na svaku čašu meda je dodana čaša žuči, i koliko god duhovitih dijaloga ili razmišljanja napisala, na svakom je "ali" ... koji tjera na razmišljanje, skoro i suze.
U konačnici je cijela knjiga otišla u patetiku koje se ne bi postidjele najveće svjetske melodrame uz koje vam treba paket XXL maramica.
Pa je li to negativno?
Ni u kom slučaju, samo to nije ono što sam od Bobe očekivao.
A tko sam ja da bi ona radila ono što ja očekujem?
Pa ... uzmimo da jako sličim njenom bratu u romanu i da bih je samo zagrlio i rekao - "A dobro, šta sad."
OK, i u konačnici zašto sam joj dao "četvorku" (I really liked it), kad je dovoljna "trica" (I liked it)?
Bobu sam počeo pratiti na Faceu, a onda je nakon par mjeseci netko radio srednješkolsku razrednu grupu, dodao mene ali i nju. Nakon što sam pitao što ona radi tu, ispostavilo se da smo bili razredni kolege :)
Prije par mjeseci sam šetao kvartom i ugledao je u prolazu. Baš sam se obradovao i pitao što je dovodi u moj kvart, ispostavilo se da već mjesecima tu živi kao podstanar :)) .
Dakle, naši se životni putevi na neki način stalno križaju.
Peticu može dobiti za ljubav koja pršti kroz roman, za rečenice, opise, a jedan zbog toga što ovakvu biografiju i teškoće s kojima se još uvijek nosi nitko ne može Likeat, a i lijepo je to izgovorio Nele Karajlić u "Ibro Dirka" kad je prepričavao Ibrin problem s menadžerima:
"Ne daju mu da sevdah svira, tko će slušat tuđu muku".
Zbog patetike sam umalo smanjo na tri, ali "sve što je spli'sko, meni je blisko" je reklo:
A šta me košta podić rejting, pa nek ljudi odluče. Obavezno pročitajte. ♥
April 15, 2021
sad me više nije strah što ne znam pisati jer je netko zapisao moje misli umjesto mene. za sve dalmatinske ćeri, odlična knjiga, šest jezika govori!!!
October 9, 2021
Razmišljala sam sinoć, nakon što sam završila s čitanjem Bobine knjige, kako su neki ljudi zaista neiscrpni izvor... svega. U njima je uvijek iznova ljubav, uvijek iznova zanimljive priče, događaji, sjećanja (koja također nikad ne presuše). Drugi ljudi nisu takvi.
Boba, naravno, jest.
Njezino pisanje, a time, volim vjerovati, prilično dobro i nju, poznajem već godinama. Na Facebooku me svojim statusima, razmišljanjima - čak i kad su nam se razilazila - kupila odmah. Kad sam pročitala knjigu "Zovem u vezi posla" još više. Ali sada...
... rekla sam - ne jednom - da postoje knjige koje su zaslužile da ih se zagrli. Evo, "Da se ne baci" jedna je od takvih knjiga. Svi dijelovi - i oni pisani standardnim hrvatskim, i oni drugi, pisani čakavskim narječjem, dalmatinskim dijalektom (mada bi me neki ovdje vjerojatno ispravili, ali vjerujem da se razumijemo) - izvanredan su odraz Bobine duše. Upravo u ovom vremenu, vremenu korone, Boba jest ovdje, ali je ipak i dalje često u svojoj prošlosti (i ja sam, zato to volim, i zato to razumijem), koja ju je oblikovala i, imam osjećaj, sada joj je bliskija nego kad je bila mlađa.
Izuzetno dobro i mudro pisanje (žao mi je da ima nekih neispravljenih tipfelera), s "taman dozom" humora, nježnosti (uzalud joj što govori kako nije naučila pokazati je; hvata vas sa svih strana) i dobrote. Svakako pročitajte.
Boba, naravno, jest.
Njezino pisanje, a time, volim vjerovati, prilično dobro i nju, poznajem već godinama. Na Facebooku me svojim statusima, razmišljanjima - čak i kad su nam se razilazila - kupila odmah. Kad sam pročitala knjigu "Zovem u vezi posla" još više. Ali sada...
... rekla sam - ne jednom - da postoje knjige koje su zaslužile da ih se zagrli. Evo, "Da se ne baci" jedna je od takvih knjiga. Svi dijelovi - i oni pisani standardnim hrvatskim, i oni drugi, pisani čakavskim narječjem, dalmatinskim dijalektom (mada bi me neki ovdje vjerojatno ispravili, ali vjerujem da se razumijemo) - izvanredan su odraz Bobine duše. Upravo u ovom vremenu, vremenu korone, Boba jest ovdje, ali je ipak i dalje često u svojoj prošlosti (i ja sam, zato to volim, i zato to razumijem), koja ju je oblikovala i, imam osjećaj, sada joj je bliskija nego kad je bila mlađa.
Izuzetno dobro i mudro pisanje (žao mi je da ima nekih neispravljenih tipfelera), s "taman dozom" humora, nježnosti (uzalud joj što govori kako nije naučila pokazati je; hvata vas sa svih strana) i dobrote. Svakako pročitajte.
March 27, 2021
Boba ovo... Boba ono... I tako da ne ispadnem posljednja tuka na ovim prostorima koja nije ništa njezino čitala (2x kolumnu na RTL-u), uzmem u knjižnici ovu knjižicu. U dva, tri sata (čitaj dvi, tri ure) nakon čitanja osjećala sam se kao kad ti frend iz razreda onako iz zezancije zalijepi trisku (šamar, ćušku, pljusku) - smiješ se ko lud, jer je kao zezancija, a najradije bi zaplakao jer boli.
December 11, 2025
DNF 55/167
Iako volim ovakav tip knjige, meni jednostavno nije odgovarala. Ne volim kada se traži uvijek ogromno sažaljevanje za sve moguće situacije. Naziv knjige bi mogao biti “Jadna ja”
Iako volim ovakav tip knjige, meni jednostavno nije odgovarala. Ne volim kada se traži uvijek ogromno sažaljevanje za sve moguće situacije. Naziv knjige bi mogao biti “Jadna ja”
September 17, 2021
“Možda zato tako često odlazim do mora. Samo ono djeluje kao da se u svojoj samoći proteže i širi moćno i zadovoljni kao mačka. I baš kao i mačka, nema ništa protiv malo druženja i igre, ali kad odete od njega, kad ga napustite, znate da neće od tuge presušiti, da će se već nečim zabaviti, lickati samo sebe, a onda vam se, pri sljedećem susretu, bez prigovora opet razveseliti.”
More bit da i more govori šest jezika!
More bit da i more govori šest jezika!
July 14, 2022
Definitivno odlična knjiga, da se razumimo. Nije ovo Boba Đuderija na koju sam navikao čitajući njene fejzbučne statuse i valjajući se po podu od smijeha, nije ni nalik tome. Ovo je osobna ispovijed osobe koja je bila na rubu...Odlično ispričana potištenost, tuga, melankolija kroz koju osoba prolazi u kriznim vremenima...
Preporuka!
Preporuka!
July 29, 2023
Međugenarcijski odnosi prožeti surovošću života uz dodatak humora. Prekrasni unutarnji monolozi žene srednjih godina koja se bori sa svojom prošlošću a samim time i neizvjesnom budućnosti.
November 26, 2022
E, Bobe moja....
Uzela ja knjigu u ruke, ka ono, ide vikend, taman fino za malo se opustit, nasmijat, lipo se ušuškat prije spavanja.... Ma koje crno spavanje, moja ti, nisan oka sklopila dok nisan pročitala do kraja, isplakala se sto puta, nasmijala svaku toliko, i cilo vrime mislila - alo manita ženo, makni se iz moje glave, iz mojih misli, iz mog života, pa ne moš tako svaku stvar ogolit, pokazat crno na bilo, reć je naglas tako da postanemo svjesni šta je to i ne zatvaramo oči pred njom... Deboto ka kad ti dođe neka rospija u vižite pa potegne prstom po nekom zaboravljenom kantunu i onu prašinu ti gura pod nos dok govori, A jeli molinte, šta je ovo? Saćemo se ka pravit da ne postoji?
A ja tuka kupila knjigu za poklon (pa ću je pročitat da vidin jesu li sve stranice i da nije koja greška, za ne falit) i evo sad, moran poć kupit novi dar. E lipo si me, moja Bobe, lipo si me....
(na kraju sad dolazi zagrljaj jer znan da ne voliš :))))))))
Uzela ja knjigu u ruke, ka ono, ide vikend, taman fino za malo se opustit, nasmijat, lipo se ušuškat prije spavanja.... Ma koje crno spavanje, moja ti, nisan oka sklopila dok nisan pročitala do kraja, isplakala se sto puta, nasmijala svaku toliko, i cilo vrime mislila - alo manita ženo, makni se iz moje glave, iz mojih misli, iz mog života, pa ne moš tako svaku stvar ogolit, pokazat crno na bilo, reć je naglas tako da postanemo svjesni šta je to i ne zatvaramo oči pred njom... Deboto ka kad ti dođe neka rospija u vižite pa potegne prstom po nekom zaboravljenom kantunu i onu prašinu ti gura pod nos dok govori, A jeli molinte, šta je ovo? Saćemo se ka pravit da ne postoji?
A ja tuka kupila knjigu za poklon (pa ću je pročitat da vidin jesu li sve stranice i da nije koja greška, za ne falit) i evo sad, moran poć kupit novi dar. E lipo si me, moja Bobe, lipo si me....
(na kraju sad dolazi zagrljaj jer znan da ne voliš :))))))))
March 29, 2026
"Vodom sam prskala pomidore, a njihov miris me omamljivao. Zabavljala sam se prstom regulirajući jačinu i oblik mlaza vode, na momente snažno zalijevajući, a onda sam samo škropeći različite dijelove vrata i osjećala sam se kao gospodarica svemira. Bila sam sva važna i neizmjerno ponosna s tim gumenim crijevom u rukama, nije to bila mala stvar, da ti Baba povjeri brigu nad svojim vrtom. Cvrčci su sinkronizirano cvrčali prateći šum vode, a ja sam bila sretna."
"Otresla sam se na nju iziritirana ne zbog stvari koje smo rekle, nego zbog onih koje smo primučale. Mi smo i inače komunicirale na takav način - riči koje smo izgovarale služile su samo kao zvučna kulisa neizgovorenim optužbama koje smo kontrolirale bojeći se raspada sistema."
"I zapamti, šta manje daš ljudima da te razvlače, to ih moš lipše volit. Daš li in sve, počet ćeš ih mrzit."
"Otresla sam se na nju iziritirana ne zbog stvari koje smo rekle, nego zbog onih koje smo primučale. Mi smo i inače komunicirale na takav način - riči koje smo izgovarale služile su samo kao zvučna kulisa neizgovorenim optužbama koje smo kontrolirale bojeći se raspada sistema."
"I zapamti, šta manje daš ljudima da te razvlače, to ih moš lipše volit. Daš li in sve, počet ćeš ih mrzit."
September 26, 2024
I smijeh i suze. ❤️
Na trenutke se nasmiješ Bobi, a onda zaplačeš jer je možda rekla ono što nisi želio čuti, što izaziva duboku sjetu i nostalgiju, sjećanja, pokrenula je emociju koju si skrio u neke svoje zaboravljene ladice. Rijetko koji pisac ovako “smiksa” emocije u ljudima.
Iz kužine je dopitalo klapanje teča i lonaca. U tom trenutku, najutješniji zvuk na svitu. Zamućenim pogledom potražila san nebo kroz prozor. Bilo je plavo i spokojno ka da natkriljuje nekakvu sritnu planetu. 🌞
Na trenutke se nasmiješ Bobi, a onda zaplačeš jer je možda rekla ono što nisi želio čuti, što izaziva duboku sjetu i nostalgiju, sjećanja, pokrenula je emociju koju si skrio u neke svoje zaboravljene ladice. Rijetko koji pisac ovako “smiksa” emocije u ljudima.
Iz kužine je dopitalo klapanje teča i lonaca. U tom trenutku, najutješniji zvuk na svitu. Zamućenim pogledom potražila san nebo kroz prozor. Bilo je plavo i spokojno ka da natkriljuje nekakvu sritnu planetu. 🌞
August 26, 2025
Čitajte: toplo, smiješno, pametno, lijepo napisano ✨️🙏
Displaying 1 - 14 of 14 reviews