Alex i Lena ulaze u auto. Posvađani su i ne govore si ništa. Kišna je londonska noć, a u mraku ispred njih pojavljuju se samo dva svjetla. Već u idućem trenutku auto se preokreće, a njima čitav život projuri pred očima. Da, ono što dolazi nakon te noći strašno je. Što ako jedno od dvaju srca prestane kucati? Ali ova knjiga ne staje ondje gdje sve završava. Ona nas vodi tamo gdje sve tek počinje. Gdje godinama ranije u elitnoj londonskoj četvrti dadilja jednoj djevojčici prolazi četkom kroz zlatnu kosu, a 450 kilometara sjeverno na livadi iza dviju siromašnih kuća djed jednom dječaku govori o pticama.
Roman „Živjeti” donosi nam toplu, ali i tešku priču o obitelji, prijateljstvu i ljubavi. O djetinjstvu, moći, neimaštini, snovima i gubitku. O mnoštvu prešućenih riječi kad ih je trebalo izgovoriti i o mnoštvu izgovorenih kad je trebalo prešutjeti. O djevojčici koja želi biti nevidljiva i o dječaku koji je oduvijek htio letjeti. Pripremite se za uragan emocija. Jer s ovim ćete se likovima na trenutke smijati i radovati životu. Željet ćete ih utješiti u zagrljaju, ljutit će vas i ponekad podsjećati na sve što i sami jeste. Jer na svakoj stranici ovog romana ispisan je dio predivne i snažne priče o životu.
Na predivnim ulicama kišnog Londona posvađani ljubavni par doživljava saobraćajnu nesreću. Autorka knjige nas sa tom strašnom scenom upoznaje sa dvoje glavnih junaka ove priče, Aleksa i Lenu. Kako sam sinopsis knjige kaže tu se priča ne završava, tek počinje. Isprepletena sadašnjošću i prošlošću.
Da roditelji ponekad ne shvataju koliko svojim odlukama i ponašanjem utiču na psihu, sreću i život, pokazaće vam Lenini roditelji koji umesto nje bolje znaju šta ona želi, koji su njeni ciljevi, i šta želi od života. Onda nastupa ona poznata ucena, ili ćeš raditi kako ja kažem, ili ćeš napustiti krov nad glavom.
Sa druge strane imamo Aleksovu priču, koji je ujedno većinom narator ove priče. Upoznaje nas sa svojom porodicom, vraća nas u prošlost kada je kao trinaestogodišnjak uživao u pričama njegovog deke, deke koga je voleo najviše na svetu. Znate i sami da nas ponekad život pripremi na neke neočekivane i tužne stvari. Obično kada tuga na kratko nestane kažemo sebi da je sve to život.
Ovo dvoje mladih ljudi će se upoznati sasvim slučajno, Lena će izgubiti svoj telefon, Aleksa se budi sutradan sećajući se devojke koju mora ponovo videti, jer ona u njemu budi divne emocije. Sudbina će ih ponovo spojiti, dvoje zaljubljenih ljudi će postatu jedna celina satkana od uspona, padova, strasti, gubitaka i jakih emocija. Sećanja na davnu prošlost, planovi za srećnu budućnost, ali, da li se uvek dogodi onako kako u životu planiramo?
Jelena Kastaneti je u meni probudila divne i snažne emocije. Više sam bio vezan za Aleksu koji zasigurno više dominira ovim romanom. Autorkin lagani stil i divne rečenice će vas naterati da dugo bez prekida čitate, željni da saznate šta se desilo na kraju? Da li će oba srca srećno kucati i nastaviti život, ili je jedno od njih još na početku reklo zbogom?
Svašta mi se dogodilo u zadnjih godinu dana, 90% loših stvari... Nisam plakao, niti jednom nisam suzu pustio, čini se da sam po tome kao Alex. Ova knjiga mi je promijenila način gledanja na život, spoznao sam neke stvari o sebi. Još uvijek ne vjerujem da je gotovo, da nema više ni jedne stranice za pročitati. Zadnjih nekoliko dana prolazila su okovana za "Živjeti", nisam se odvajao od knjige. Na neki način mi je drago jer je gotovo, jer Alex i Lena više ne pate, ali plačem jer više nikad neće sve biti isto. Volim te Alexander Raven, volim te Lena Evans <3
Ne citam inace domace autore, međutim, pod preporuku prijateljice sam odlucila sebi uzeti primjerak. A sada, zavrsivsi ju, pozelim ekranizaciju za koju sam sigurna da nece bit ni priblizno vrijedna kao sama knjiga. No svejedno, ovo djelo treba glas i treba podijeliti poruku svima u neposrednoj blizini. Motiv sadasnjosti i proslosti, motiv djeda i uspomena, trenutci tisine, prolaznosti zivota... pronalazak ljubavi i koracanje kroz emocije. Toliko sam odusevljena da za pisanje recenzije, trebat ce proci jos koji dan. Veselim se svim sljedecim pricama🖤
Od ove knjige sam imala jako velika očekivanja, tolika da sam već osjećala strah jer, što ako mi se ne svidi? Srećom, Jelena je kao i svaki put do sada odradila maestralan posao, usudila bih se reći da je opet otišla stepenicu iznad i pitam se kako će ovo nadmašiti. "Živjeti" je istovremeno i prekrasna priča i ona priča koja lomi srce, lomi ga na tisuće komadića koji se više ne mogu sastaviti bez da ostanu ožiljci. I to je dobro, to znači da ćete nakon čitanja zastati i promisliti što točno znači živjeti i zapitati se zašto nešto odgađati ako to možete učiniti upravo ovog trenutka. Ova knjiga vam treba u životu. 🖤
Sve će od danas biti drugačije. I bilo je, ali pitanje je: za Alexa ili za Lenu? Ili možda za oboje?
Nakon čitanja ovog romana, ostala sam bez teksta. Ostavio me bez teksta način na koji Jelena opisuje ljubav između dva glavna lika, s puno poetičnih izraza, ali i problema s kojima se putem susreću. Volim kako se Lena i Alex upoznaju, šećući ulicama, mostovima i parkovima Londona, odajući jedno drugome najdublje tajne is strahove (iako si neke nikada neće moći izreći). Likovi Lene i Alexa jako su mi se lako uvukli pod kožu jer su napisani kao pravi ljudi, s kvalitetama, ali i s određenim manama. Lena je plaha i dobra djevojka, ali, prema Alexu, nevidljiva je i "skriva" se od života koji bi mogla imati. Alex je brižan i požrtvovan, ali ponekad mu je teško razumjeti druge jer svijet gleda kroz "svoje naočale". Također volim to što Alex često priča o svom djetinjstvu i spominje njemu važne ljude iz tog razdoblja i kako su utjecali na njega. Ima i nekih priča o Leninom djetinjstvu i odnosa s njenim roditeljima i dadiljom, ali više takvih priča ima s Alexove strane jer ipak roman doživljavamo iz njegove perspektive. Volim to što je roman nadasve romantičan, ali u jednu ruku i realan - njihova ljubav nije savršena, snovi se ne ostvaruju (barem ne tako lako), vrijeme prolazi, a mi tu ne možemo ništa... I da, zadnjih nekoliko stranica su, po meni, katarzične, ali ne daju konačan završetak knjizi, već kako i sama autorica kaže, kraj ostaje otvoren za vlastitu interpretaciju.
Svakom je čovjeku istina ono u što bira vjerovati.
Alex i Lena ne znaju da će se dogoditi nesreća. Da znaju, vjerojatno ne bi ušli u taj auto, ne bi trošili vrijeme i energiju na svađu. No, oni to rade, nesvjesni tragičnog kraja. Zašto? Zato što žive, kao i svi mi. Svi vodimo svoj život savršeno svjesni činjenice da ćemo jednog dana umrijeti. Međutim, živimo ga kao da je smrt apstraktna i daleka pojava. Zato si dopuštamo tugu, ljutnju, pa čak i mržnju. Dopuštamo si uskratiti ljubav, dopuštamo tjeranje inata i ljutnju zato što mislimo da ćemo sve na vrijeme stići popraviti. I velika je vjerojatnost da hoćemo. No, jednom šanse moraju prestati biti na našoj strani.
Jelena nas je uvela u taj svijet „poslije“ – svijet u kojemu je preostalo samo misliti o događajima u kojima smo mogli postupiti bolje, blaže, mirnije, jednostavnije. Živjeti je roman prvenstveno o suočavanju sa samima sobom, našim demonima i strahovima koje više ne možemo prenijeti i projicirati na nekoga drugoga, nego se moramo sami uhvatiti u koštac s njima. No, srž romana je ljubav, ljubav koja se događa na nevjerojatnim mjestima, ljubav koje ima u izobilju, ljubav koja zauvijek traje.
Upoznajte Alexa i Lenu - mladi zaljubljeni par. Oni dolaze iz različitih svjetova, ali jedno u drugome pronalaze ljubav i zajedno pronalaze sreću i slobodu.
Pratimo njihovu priču od upoznavanja te se izmjenjuju poglavlja prije i nakon. Toliko je osjećaja na svakoj stranici i svaka me je dirnula ravno u srce. Bila sam fontana za vrijeme čitanja koliko su mi često suze navrle na oči.
Osim što nas autorica upoznaje s njihovom ljubavnom pričom, pruža im nevjerojatnu pozadinsku priču koja ih je oblikovala kao ljude i koja objašnjava neke njihove postupke. Ali neke postupke ne možemo povući i iako su možda u najboljoj namjeri, možda nisu ono što osobi treba.
Ova knjiga su osjećaji. Jer je knjiga o životu. Nevjerojatno je koliko je dobro autorica uspjela sve ono što čini život prenijeti na papir. Likovi su realni i odlično prikazani.
Pročitala sam ju u 24 sata. Postoje te neke knjige koje te uvuku u svoj svijet. Ili njihov svijet toliko izvire iz stranica da je nemoguće odvojiti se od njih. Ovo je jedna od tih. Tako sam nesmiljenom brzinom jurila prema njenom kraju ne želeći da završi, ali svjesna neizbježnog.
A tek sam kraj. Nemojte si ga spojlati. Ja ću vam samo reći da je meni bio savršen.
Ovo mi je četvrta Jelenina knjiga. Prije citanja, sam pročitala nekoliko recenzija i pretpostavila sam da je knjiga jako dobra. No kad sam krenula citati i nije mi se činilo da je vrijedna hypa. U tom sam se pogledu prevarila. Citaljuci sve vise i vise stranica, sam se zaljubila u knjigu i u njezinu priču. Ostavila me je na rubu suza. Nevjerojatna knjiga, kao i svaka Jelenina ♥️ hvala
Dobar pocetak i set-up price ali nakon prelaska malo vise od dvije trecine knjige ukapirao sam da price (u smislu neke strukturirane radnje) ipak nema i odlucio ne zavrsiti ovu knjigu. Struktura je takva da je do ovog momenta knjiga primarno skup flashbackova i detalja iz zivota Alexa, Lene i nekih ljudi koji ih okruzuju a cija me prica nikako nije uspjela zainteresirati s obzirom da su ti likovi jedva prisutni u knjizi (osim kroz te flashbackove) a posveceno im je jako puno objasnjenja i vremena unutar kojeg sam mozda mogao saznati vise o glavnom dvojcu i vezati se uz njih - ne kroz ekspoziciju nego kroz konkretna dijela i radnju. Veliki detalj u prici je otkriven na samom pocetku. Mozda u finalu postoji jos nesto novo, neko novo otkrice ili novi (cetvrti) timeline koji bi mi privukao paznju ali ipak mislim da necu doci do njega. Ono sto mi se svidja JAKO je cover dizajn i njegova povaznica s detaljima u samoj knjizi. Mozda joj se nekom drugom prilikom vratim, ali za sada cu preci na nesto novo:)
EDIT: finalnih 10-ak stranica je definitivno dodalo novi ‘sloj’ knjizi, od nepredvidljivog preokreta do cinjenice da ako se knjiga ponovo cita od samog pocetka odredjena poglavlja imaju potpuno drugacije znacenje(:
Volim te, Lena Evans, volim te, Alexandar Raven. Svi vi koji se dvoumite kupiti ovo djelo, mislim da vašem razmišljanju treba doći kraj jer je ovo knjiga koja vas uči živjeti. Shvatit će te kako je Jelena osoba koja sve one emocije koje često osjećamo i koje ne možemo opisati, ispisuje na stranice i pogađa vas nasred srca tom surovom jačinom i boli. A Ti, Jelena, svaka čast! To što Ti imaš je talent s kakvim se samo možeš roditi, ništa više. Tvoje riječi su toliko moćne da sam u par trenutaka čitanja stao i rekao "wow, kakva žena!" U jednom sam trenu htio iskočiti iz vlastite kože od tuge, pa onda od sreće, pa sam mislio osobno doći do Tebe i zapljeskati Ti i istovremeno izderati iz petnih žila na Tebe kako si mi to mogla napraviti. Jednostavno, hvala Ti do neba, pružila si mi iskustvo koje mi malo tko može pružiti, skidam kapu do poda! Volim te, Jelena Kastaneti.
Obzirom da znam Jelenin stil pisanja, imao sam visoka očekivanja. Očekivao sam da će ih ispuniti, nisam očekivao da će ih premašiti! Od prvog poglavlja knjiga vas uvuče i ne pušta. Čitam redovno, ali nisam od onih koji mogu uzeti knjigu i progutati je u danu ili dva. Obično pročitam 40-60 stranica i zamorim se, nešto mi odvuče koncentraciju i sl., pa mi za knjigu treba u prosjeku 5-7 dana. "Živjeti" sam pročitao za dva dana, a vjerojatno bih je pročitao i u jednom danu da nije bilo ovozemaljskih obaveza.
Tražite knjigu koja će vas istovremeno u potpunosti obuzeti, nasmijati, raznježiti, rasplakati i podsjetiti da na svijetu postoje genijalni ljudi poput Jelene? - Ne tražite dalje, pronašli ste je!
knjiga je s obzirom na kaj sam očekivala, uspjela sve nadmašiti nemam riječi kojima mogu opisati emocije kroz koje me je provela i pokazala život iz malo drukčije perspektive sve u svemu 4.8
Alexander Raven postao je osoba oko kojeg mi se vrtio život zadnjih par dana dok sam čitala Živjeti. Knjiga počinje tako da Alex i Lena ulaze u auto, posvađani su i neočekivano završe u automobilskoj nesreći (sve iz Alexove perspektive). Razlog svađe na početku nam je nepoznat, ali se u romanu izmjenjuju prošlost i sadašnjost kroz koje saznajemo što je dovelo do početne scene u kojoj su se likovi našli.
Prošlost (prije) opisuje upoznavanje glavnih likova i kakve su živote vodili prije nego što su se upoznali. Njihove pozadine. Zašto su takvi kakvi jesu. A u prošlosti nam je Alex pričao i o tome kako se stvorila epska ljubav i kako su ju on i Lena održavali. Kroz sadašnjost (poslije) nam Alex, nažalost, priča o svome životu nakon nesreće u kojoj je Lena izgubila život. Kako se nosi s time. Govori o svojoj boli i o osjećaju krivnje. Priča o tome kako (pre)živjeti.
Nevjerojatno mi je što je Kastaneti napravila s ovom radnjom i likovima. Bila mi je čast pratiti mijenjanje osoba od početka do kraja knjige, čovjekove najniže i najviše točke, duhovni i psihički rast. Stvarno sam dotaknula točku u sebi koja me navela na zaključak da trebam živjeti kako kasnije ne bih žalila za stvarima koje ne mogu vratiti ni promijeniti. Ovako se piše knjiga, ovako se stvara klasik.
Jelena je puno pričala o Leni kroz lik Alexa. I Alex je puno rekao o sebi kroz Lenine riječi jer ga je ona odmah pročitala. I, premda sam na početku već znala kraj, nisam se bila spremna oprostiti s likovima. Dođem do kraja i zapitam se jesam li doista na početku već znala kraj? Knjige su predivna stvar u kojoj i autor i čitatelj imaju slobodu interpretirati napisano na svoj način. Ja sam odmah znala svoj kraj.
Presretna sam što nastavljam otkrivati kvalitetne domaće autore. Jelena Kastaneti je jedna od takvih. Svaka knjiga je napisana predivnim, Kastanetinim, stilom, obiluje predivnim mislima, odličnim opisima i dijalozima. I unutarnjim monolozima. I likovima koji će po mojim mislima vječno plesati.
Alex Raven i Lena Evans, volim vas.
Kastaneti – ti si moja istina. Vjerujem u tebe i tvoje pisanje. Hvala Ti! ❤️
Na prvih par stranica sam ostala zapanjena jer baš pišeš slično kao ja i zato me sve više i više vuče da pročitam sve knjige koje si napisala. Samo nastavi pisati, od mene imaš veliku podršku i ogromni zagrljaj! 😊
Wow. Bez teksta sam. Čekala sam živjeti toliko dugo, odbrojavala dane, minute i zatim sekunde. Čekala sam točno 12.00 sati da knjiga bude dostupna, stoga je već u 12.01 bila i naručena. Iskreno, dok sam upisivala svoje podatke pri narudžbi, jedva sam čekala držati knjigu u rukama. I bez pretjerivanja, rasplakala sam se čim sam omotala prste oko nje. Iste večeri sam se spremila krenuti je čitati, no odjednom nisam više bila sigurna da sam u potpunosti spremna. Stoga sam čekala. I odmah prvih dana u 2021 godini sam se smjestila u krevet s dekom, čajem i predivnom knjigom. Čitala sam je. Čitala sam je puno duže nego bilo koju knjigu prije (osim lektire, naravno 😝). Zašto? Jednostavno nisam htjela da završi. Živjeti je sve ono što sam toliko htjela pronaći među svim pustim, već pročitanim, knjigama. Prošla sam kroz vrtlog emocija s njom. I neka sam. Jer ne bih je mijenjala niti za tvornicu čokolade (o da, s obzirom da to kaže "čokoholičarka" zna se na čemu smo onda.😂)
Ako već niste pročitali ovu knjigu, šta čekate? Trčite do najbliže knjižnice, prijatelja/ice koji/a ju već ima, do kastaneti.com na webu ili knjižare Hoću knjigu. Obećajem kako zasigurno nećete požaliti.
I na kraju, ogromno hvala Kastaneti. 🤍 Ogroman si dio mog života i odrastanja. I šalu na stranu, ni tebe ne bih mijenjala niti za dvije tvornice čokolade. 🙈❤
Vjerojatno bi mi bila draga i da nema interneta i društvenih mreža i načina na koji sam "upoznala" Kastaneti, ali mi je još draža upravo zbog toga, jer mi knjiga ima drukčiji smisao i ostavila je drukčiji dojam na mene. Znam o priči zbog Jelenina IG. Znam zbog srednjoškolskog natjecanja u čitanju u kojem je sudjelovala moja učenica te zbog intervjua koji je tad dala. Počinjala sam ju čitati nekoliko puta. Mislila sam u pauzama ću. No, nije mi to takva knjiga. Meni je to knjiga za jedno čitanje u miru. Govorili su mi da je glupa, ništa posebno, a ja sam se kreveljila od sreće već na početku kad je došla scena s mašnom i kad sam sve skužila. Podsjetila me na Ljubavnu priču, na Hi-fi, na Stjecaj okolnosti, na Prije svitanja/Prije sumraka/Prije ponoći, na Bed of roses. Jest ljubavna priča, jest priča o smrti, ali je i puno više.
Živjeti... Što reći o tako posebnoj knjizi, a da ne ispišem beskonačno mnogo riječi. Znate ono kako slika govori više od tisuću riječi? Tako i samo jedan pogled na osobu koja je završila s čitanjem govori sve što ona misli o knjizi, ali i kako se osjeća nakon nje. Osobno, meni je Živjeti slomila srce na bezbroj komada. Izazvala je u meni takav vrtlog emocija koje su jednostavno trebale isplivati na površinu. Potaknula me na razmišljanje i propitkivanje o svemu što nam život nosi i servira, bilo to dobro ili loše. To je knjiga nakon koje život počneš gledati na neki drugačiji način i shvatiš što je uistinu važno. Zaslužila je svaku pohvalu, osvrt i pažnju jer zaista ostavlja neizbrisiv trag na čitatelju.
Ova me knjiga oduševila već svojom prvom rečenicom jer to je isto ono što i sama vjerujem. Dugo nisam čitala romane ovakvog žanra jer volim životne priče koje diraju u dušu i potiču na razmišljanje, a većina toga mi onda bude presladunjava. Isto tako imala sam ogromna očekivanja od Jelene. Obično kad imam visoka očekivanja, budem razočarana, no Jelena ne da je ispunila očekivanja, nego me svojim djelom oborila s nogu. Ova je knjiga ono što sam tražila. Svaka rečenica je umjetnost. Umjetnost je način na koji je stvorila divne i jednostavne, ranjive i realne likove. Umjetnost je kako je u savršenu cjelinu posložila bezbroj detalja i simbola. Maestralno je komponirala radnju. Detalji i kompozicija su ono što mi se vjerojatno i najviše sviđa. Prošla sam cijeli spektar emocija i različitih misli od početka do kraja ove knjige – tugu uz suze, neizvjesnost, iznenađenje i šok, ljutnju na Jelenu i likove, toplinu, suosjećanje, oduševljenje i mislila sam o knjizi i danima nakon čitanja. Preporuka od srca.
U manjini sam, znam. 'Živjeti' je tako voljena knjiga, a ja nisam osjećala ništa. Čak nisam ni jedva čekala da završim s čitanjem, kao što sam s 'Tu sam pred tobom'. Samo sam bila ravnodušna cijelo vrijeme - nisam povjerovala u ljubav, nisam povjerovala u priču. Nije mi bilo stalno.
Imala sam osjećaj da čitam roman koji je pokušao istovremeno biti YA roman, ulomak iz Before trilogije, životna priča i slice of life o odrastanju i obitelji glavnog junaka.
Žao mi je hrvatski bookstagrame, 'tis a no from me.
Ovo je knjiga koja tjera na promišljanje o sebi, svojim postupcima i ponajviše strahovima. Ovo je knjiga koja suočava, propituje i ne odustaje dok ne pronađemo odgovor u sebi. Vjerujem da ovu priču nitko ne doživi isto, a njena je najveća čar što u Alexu i Leni te njihovim odnosima i postupcima toliko puta možemo pronaći sebe, da nam to slama i sastavlja srce i tako u krug. Ovo je knjiga na kojoj ostaju mokre mrlje od suza, koja se ne čita u jednom dahu jer za to naprosto ne postoji snaga. Jelena, hvala ti za ljubav, njenu najljepšu i najtužniju stranu. Ostajem ovdje, s još vjerujem tisuće ljudi, čekajući sljedeći komadić tvoje mašte, ljubavi i duše.
Ima nešto utješno i bolno u činjenici da niko nikada neće uspjeti napraviti ništa slično sa bilo kojom knjiga na svijetu kao što je napravila Jelena sa "Živjeti". Istopila je svu ljutnju koju sam osjećala prema njoj dok sam čitala ovu knjigu tako što je ostavila mogućnost da vjerujem u jednu treću istinu.
Ovo je prva Jelenina knjiga koju sam procitala i moram priznati da sam prijatno iznenadjena. Stil pisanja mi se jako dopao i cinjenica da je celu knjigu pisala iz Alexovog ugla. Vec na prvim stranicama knjige budi jake emocije koje se smenjuju i prate vas do kraja. Knjiga nosi pouku i baca vas na razmisljanje o vlastitom zivotu. Bravo Jelena❤