What do you think?
Rate this book
Sutra je novi ručak
Sidrište romana Sutra je novi ručak kriminalistička je intriga, no uz istragu o trima ritualnim ubojstvima duboko između korica aktualne knjige Ivice Ivaniševića uvlači nas još mnogošto: visprena komedija mentaliteta i neformalni gastro dnevnik; nostalgija za nekim poštenijim svijetom i autentičnijim Splitom; lucidna kritika devastacije moralnih i društvenih vrijednosti.
Puno je tu ipak ljepote i dobrote, nepomutljive zaljubljenosti u lokalno, užitka u jeziku i sočnosti regionalizama, naposljetku uvijek magičnog ivaniševićevskog humora. U Ručku, jednoj od najbrbljavijih proza koje ste čitali, dijaloga će vam biti puna usta, pjenušavi su i ugodno trpki, poput piva nakon izdašnog objeda u gostionici za samce, starinskoj i skrivenoj od turističke najezde, gdje svakodnevno gurmanski zasjeda inspektor Nalis, čangrizava i pritom neodoljiva izjelica, ujedno poštenjačina s neuništivom radnom i životnom etikom.
Kao vodiče kroz splitske labirinte, kalete starog grada, ali i urbanistički kaos periferije, autor nam dodjeljuje živopisan par, mlađahnu istražiteljicu Ninu, ponešto čudnovatu štrebericu upravo prispjelu iz Zagreba i njenog već spomenutog šefa. Možda i više nego što se istražuje, ovdje se mudruje, jede, luta, i to po prostornim i društvenim marginama. A splitski momci, „kriminalaci, mafijaši, lupeži i drogeraši“, koji su predmetom istrage kao žrtve ili pak profiteri nefunkcionalnog sustava i posttranzicijskih zamki, više je na Lovrincu, nego po kvartovskim štekatima, baš kao u pjesmi Dječaka.
Ivica Ivanišević svojim prvim kriminalističkim romanom ispisao je pronicljivu analizu tjeskobnog vremena u kojem se odjednom svi osjećamo pomalo suvišno; krimić je to gdje će vas ustvari najmanje zanimati tko je ubojica – a kad to na koncu doznate, stegnut će vam se srce.
Puno je tu ipak ljepote i dobrote, nepomutljive zaljubljenosti u lokalno, užitka u jeziku i sočnosti regionalizama, naposljetku uvijek magičnog ivaniševićevskog humora. U Ručku, jednoj od najbrbljavijih proza koje ste čitali, dijaloga će vam biti puna usta, pjenušavi su i ugodno trpki, poput piva nakon izdašnog objeda u gostionici za samce, starinskoj i skrivenoj od turističke najezde, gdje svakodnevno gurmanski zasjeda inspektor Nalis, čangrizava i pritom neodoljiva izjelica, ujedno poštenjačina s neuništivom radnom i životnom etikom.
Kao vodiče kroz splitske labirinte, kalete starog grada, ali i urbanistički kaos periferije, autor nam dodjeljuje živopisan par, mlađahnu istražiteljicu Ninu, ponešto čudnovatu štrebericu upravo prispjelu iz Zagreba i njenog već spomenutog šefa. Možda i više nego što se istražuje, ovdje se mudruje, jede, luta, i to po prostornim i društvenim marginama. A splitski momci, „kriminalaci, mafijaši, lupeži i drogeraši“, koji su predmetom istrage kao žrtve ili pak profiteri nefunkcionalnog sustava i posttranzicijskih zamki, više je na Lovrincu, nego po kvartovskim štekatima, baš kao u pjesmi Dječaka.
Ivica Ivanišević svojim prvim kriminalističkim romanom ispisao je pronicljivu analizu tjeskobnog vremena u kojem se odjednom svi osjećamo pomalo suvišno; krimić je to gdje će vas ustvari najmanje zanimati tko je ubojica – a kad to na koncu doznate, stegnut će vam se srce.
224 pages, Paperback
Published November 1, 2020
1 person is currently reading
26 people want to read
About the author
Ivica Ivanišević
22 books11 followersIvica Ivanišević je pisac opće prakse koji iz pojedinačnih komedija gradi kolektivnu. Njegove autorske preokupacije uključuju jučer, danas i malo sutra. Kad je sit svega i gladan južnjačke utjehe, postaje javni bilježnik perfekta, prizora iz mračnog života, zavičajnih humoreski, filozofije grintanja i svih onih malih nostalgičnih nevolja koje moraju ući u zapisnik da bi se znalo da je život, zapravo, jedno veliko čudo.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 5 of 5 reviews
July 7, 2021
Već sam tri početne rečenice izbrisao. Jedna je žalila što nismo Amerika s producentskim kućama, druga što nismo 4 desetljeća unazad da počne snimanje novog dalmatinskog hita, a trećom sam psovao sve po regionalnom ključu jer .. da smo samo 360 km sjevernije ...
Prvi Ivaniševićev "krimić" je idealna podloga za "Malo misto 2020." Jer to uopće nije krimić, već balada o Splitu i čovjeku koji i dalje ne prihvaća rezultate "tranzicijske ofenzive", balada o današnjim vremenima, mentalitetu, duhovitim "batudama", komunikaciji, podrugivanju, cinizmu, promatranju svega što nam se izdogađalo u proteklim dekadama itd. te konačne presude - kad već ne možeš ništa učiniti, barem možeš nešto lipo izist.
Žanr "krimić" će sigurno privući brojne čitatelje, ali ovom romanu i doći glave, jer će mnogi očekivati pandam Nesbou ili barem Agathi Christie, a Ivaniševića zapravo krimi priča skoro pa ne zanima. Po običaju, on se bavi nekom malom epizodom tek da iscrta Dalmaciju.
U pohvalnom smislu reklo bi se da je ovo "Smoje '20" ili "Smoje 2.0" no to bi bilo nepošteno prema Ivici, koji nema 25 već 55 godina životnog staža i koji je s dosad objavljenim romanima stvorio prepoznatljiv stil, zavrijedio da ga uspoređujemo jedino sa samim sobom. (A zbog čega sam na kraju roman i ocijenio četvorkom. Naprosto, oni drugi su mi bolji, draži, ... pa sam želio podvući razliku.)
Dalmatinski humor je "oružje", a u ovom "krimiću" je i zločin duhovito misteriozan, te samo način da upoznamo Homo Splićanina 60+ u novim vremenima. Dakako, kad tom junaku u par dodate mlađu "purgericu" iz Zagreba onda dijalog pršti podbadanjima i zabadanjima a vi u glavi jednostavno vidite prvu epizodu TV serije koja bi mogla prazniti ulice pa kao nekoć širiti dalmatinski šarm, humor, vic, riječ, duh ... po širim prostorima.
A tako nešto bi izuzetno dobro došlo svim TV programima, gdje su serije postale ili sitcomi ili mračne, depresivne, psihološki prenapregnute, tobože ozbiljne drame ... Nigdje više nema normalne serije s duhovitim dijalozima.
Pa hoće li ovaj roman na ekrane?
Obzirom na izvore financiranja i Dalmaciju koja je odavno ispala iz kolosijeka, sumnjam, ali ... sutra je novi ručak. Vama u svakom slučaju - preporuka, ali ne ukoliko vas zanima krimić. Samo humor, spiza i Split. ♥
Prvi Ivaniševićev "krimić" je idealna podloga za "Malo misto 2020." Jer to uopće nije krimić, već balada o Splitu i čovjeku koji i dalje ne prihvaća rezultate "tranzicijske ofenzive", balada o današnjim vremenima, mentalitetu, duhovitim "batudama", komunikaciji, podrugivanju, cinizmu, promatranju svega što nam se izdogađalo u proteklim dekadama itd. te konačne presude - kad već ne možeš ništa učiniti, barem možeš nešto lipo izist.
Žanr "krimić" će sigurno privući brojne čitatelje, ali ovom romanu i doći glave, jer će mnogi očekivati pandam Nesbou ili barem Agathi Christie, a Ivaniševića zapravo krimi priča skoro pa ne zanima. Po običaju, on se bavi nekom malom epizodom tek da iscrta Dalmaciju.
U pohvalnom smislu reklo bi se da je ovo "Smoje '20" ili "Smoje 2.0" no to bi bilo nepošteno prema Ivici, koji nema 25 već 55 godina životnog staža i koji je s dosad objavljenim romanima stvorio prepoznatljiv stil, zavrijedio da ga uspoređujemo jedino sa samim sobom. (A zbog čega sam na kraju roman i ocijenio četvorkom. Naprosto, oni drugi su mi bolji, draži, ... pa sam želio podvući razliku.)
Dalmatinski humor je "oružje", a u ovom "krimiću" je i zločin duhovito misteriozan, te samo način da upoznamo Homo Splićanina 60+ u novim vremenima. Dakako, kad tom junaku u par dodate mlađu "purgericu" iz Zagreba onda dijalog pršti podbadanjima i zabadanjima a vi u glavi jednostavno vidite prvu epizodu TV serije koja bi mogla prazniti ulice pa kao nekoć širiti dalmatinski šarm, humor, vic, riječ, duh ... po širim prostorima.
A tako nešto bi izuzetno dobro došlo svim TV programima, gdje su serije postale ili sitcomi ili mračne, depresivne, psihološki prenapregnute, tobože ozbiljne drame ... Nigdje više nema normalne serije s duhovitim dijalozima.
Pa hoće li ovaj roman na ekrane?
Obzirom na izvore financiranja i Dalmaciju koja je odavno ispala iz kolosijeka, sumnjam, ali ... sutra je novi ručak. Vama u svakom slučaju - preporuka, ali ne ukoliko vas zanima krimić. Samo humor, spiza i Split. ♥
May 6, 2021
Jao, jao, jao! Dakle - kao krimić: neka dvojčica, kao knjiga koju ću pamtiti: opet dvojčica, radnja: trojčica, ali što da radim kad volim stil i humor Ivice Ivaniševića - desetka! Sveukupno: četvorka. ;)
Mario Nalis predstavljen je kao splitski Harry Hole, koji se, eto, manje bori s alkoholom, a više s kolesterolom i konstantnim predinfarktnim stanjem, pa tako kroz roman detaljnije pratimo njegove (loše) prehrambene navike nego tijek istrage kojom se bavi.
Šarmantno je što je dijalog lokalan, splitski, a za likove koji koriste standardni jezik, Ivanišević ima alibi. Ovo je zapravo jedan prikaz Splita u vremenu: topao i hladan, gostoljubiv i surov, a u njemu ćete pronaći svega: od opisa slikovitih kaleta i dalmatinskih rutina, do kritike brzoplete urbanizacije i nacionalnog stožera civilne zaštite u vrijeme COVID19 krize.
Mario Nalis predstavljen je kao splitski Harry Hole, koji se, eto, manje bori s alkoholom, a više s kolesterolom i konstantnim predinfarktnim stanjem, pa tako kroz roman detaljnije pratimo njegove (loše) prehrambene navike nego tijek istrage kojom se bavi.
Šarmantno je što je dijalog lokalan, splitski, a za likove koji koriste standardni jezik, Ivanišević ima alibi. Ovo je zapravo jedan prikaz Splita u vremenu: topao i hladan, gostoljubiv i surov, a u njemu ćete pronaći svega: od opisa slikovitih kaleta i dalmatinskih rutina, do kritike brzoplete urbanizacije i nacionalnog stožera civilne zaštite u vrijeme COVID19 krize.
January 28, 2021
Sa strahom se ljudi različito suočavaju, neki od njegova izvora bježe dok mu drugi, baš naprotiv, sumanuto trče ususret. Pa kad inspektor Nalis, protagonist posljednjeg romana Ivice Ivaniševića kaže da se užasava dalmatinskog humora, istodobno je i bolno iskren i razotkriva kojoj kategoriji suočavatelja sa strahom pripada njegov autor.
"Sutra je novi ručak" trebao bi biti duhovit. Ali nije. Trebao bi biti i krimić. No nije ni to. Posveta ljudskoj zaljubljenosti, opsjednutosti hranom? Možda. Uz nadu da je Nalisu sjeo svaki u mirovini pojedeni ručak, valja se nadati da idući autorov roman neće biti ovakav "srpčak".
"Sutra je novi ručak" trebao bi biti duhovit. Ali nije. Trebao bi biti i krimić. No nije ni to. Posveta ljudskoj zaljubljenosti, opsjednutosti hranom? Možda. Uz nadu da je Nalisu sjeo svaki u mirovini pojedeni ručak, valja se nadati da idući autorov roman neće biti ovakav "srpčak".
October 16, 2022
Ivica Ivanisevic
Sutra je novi rucak
Ivica Ivanisevic odusevio me romanom Knjiga zalbe, za koju je i dobio VBZ-ovu nagradu 2016. Na romanu Primavera malo sam zapela i nisam ga dovrsila. Vec neko vrijeme “Sutra je novi rucak” stoji na mom nebodericu neprocitanih knjiga. Komentar Ivice Ivanisevica na HRTu (Knjiga ili zivot - Nuhanovic) da je napisao samo dva krimica i da ne zeli vise, podsjetio me da i ja imam jedan od ta dva krimica i odmah sam uzela roman u ruke (u mjesec dana to mi je bio treci za redom roman ciji autori su iz Dalmacije, a samim time i likovi, mjesta radnje, obicaji, karakteri).
Sutra je novi rucak, u naslovu vec implicira, sto je u zivotu zapravo vazno.
Glavni policijski istrazitelj, upravo je izasao iz bolnice i ako se ne dovede u red nece jos dugo poziviti, naravno prekomjerno pusi, pije, jede…Kao i svi glavni istrazitelji, razveden je (zenu mu je oteo, zgodniji, sposobniji, bogatiji…). Sin ne vidi u njemu ocinski figuru, ocuh (uspjesni odvjetnik) preuzima tu ulogu u potpunosti…
Nemojte ocekivati skandinavski tip krimica, u Dalmaciji smo. Posttranzicijska Hrvatska. Nakotilo se tu dosta polusvijeta. Nakotilo da, grdo zvuci..kao da su stakori. A i jesu. Tesko ih je istrijebiti, dominiraju u svim drustvenim zbivanjima. Oni, nize na ljestvici, nisu nikome bitni, i nitko za njima ne zali cak ni kada budu ubijeni. Naravno ima i onih, novokrojenih bogatasa, imaju lijepu veliku barku, novu mladu zenu, barem jedan hotel, i ne zna se kako su zaradili prvi milijun, a core business im smrdi na prevaru. Tu je i mladja policijska pomocnica. Ona pak privlaci paznju jer je iznimno obrazovana, pametna, no zasto je sa svojim tvrdim KAJ, odlucila zamijeniti dobru karijeru u Zagrebu s novim zivotom u Splitu, citatelji neka sami otkriju. Nemojte ocekivati ne znam kakve zaplete, nema tisucu likova, zapleta niti krvi do koljena. Ivica Ivanisevic ima svoj stil pisanja, lakocu i jednostavnost koja vodi citatelja kroz stranice romana, kroz Split sam. I ta jednostavnost je ono sto je najljepse, a mozda ujedno piscu najteze - ostaviti nepretenciozan dojam. Ljubav glavnog lika prema dobroj, autenticnoj hrani i kvartinu vina, u maloj konobi daje nam presjek tradicionalnih dalmatinskih jela i to puno bolje nego mnogi portali koji pisu o hrani. Dobra marenda (od lokalnih i vjesto pripravljenih namirnica) i vino pomazu glavnom liku da bolje misli, da rezimira slucajeve, da se umiri. Mislim da cu sjesti u auto i potraziti tu malu konobu sa stoljnacima na crveno bijele kockice i naruciti jelo koje je slicno istarskom zgvacetu. Mozda tamo sretnem Ivicu Ivanisevica.
Pomirljivo, kao i kraj romana, uzimam casu crnog vina jer - i Danas je novi rucak. Uzdravlje.
Sutra je novi rucak
Ivica Ivanisevic odusevio me romanom Knjiga zalbe, za koju je i dobio VBZ-ovu nagradu 2016. Na romanu Primavera malo sam zapela i nisam ga dovrsila. Vec neko vrijeme “Sutra je novi rucak” stoji na mom nebodericu neprocitanih knjiga. Komentar Ivice Ivanisevica na HRTu (Knjiga ili zivot - Nuhanovic) da je napisao samo dva krimica i da ne zeli vise, podsjetio me da i ja imam jedan od ta dva krimica i odmah sam uzela roman u ruke (u mjesec dana to mi je bio treci za redom roman ciji autori su iz Dalmacije, a samim time i likovi, mjesta radnje, obicaji, karakteri).
Sutra je novi rucak, u naslovu vec implicira, sto je u zivotu zapravo vazno.
Glavni policijski istrazitelj, upravo je izasao iz bolnice i ako se ne dovede u red nece jos dugo poziviti, naravno prekomjerno pusi, pije, jede…Kao i svi glavni istrazitelji, razveden je (zenu mu je oteo, zgodniji, sposobniji, bogatiji…). Sin ne vidi u njemu ocinski figuru, ocuh (uspjesni odvjetnik) preuzima tu ulogu u potpunosti…
Nemojte ocekivati skandinavski tip krimica, u Dalmaciji smo. Posttranzicijska Hrvatska. Nakotilo se tu dosta polusvijeta. Nakotilo da, grdo zvuci..kao da su stakori. A i jesu. Tesko ih je istrijebiti, dominiraju u svim drustvenim zbivanjima. Oni, nize na ljestvici, nisu nikome bitni, i nitko za njima ne zali cak ni kada budu ubijeni. Naravno ima i onih, novokrojenih bogatasa, imaju lijepu veliku barku, novu mladu zenu, barem jedan hotel, i ne zna se kako su zaradili prvi milijun, a core business im smrdi na prevaru. Tu je i mladja policijska pomocnica. Ona pak privlaci paznju jer je iznimno obrazovana, pametna, no zasto je sa svojim tvrdim KAJ, odlucila zamijeniti dobru karijeru u Zagrebu s novim zivotom u Splitu, citatelji neka sami otkriju. Nemojte ocekivati ne znam kakve zaplete, nema tisucu likova, zapleta niti krvi do koljena. Ivica Ivanisevic ima svoj stil pisanja, lakocu i jednostavnost koja vodi citatelja kroz stranice romana, kroz Split sam. I ta jednostavnost je ono sto je najljepse, a mozda ujedno piscu najteze - ostaviti nepretenciozan dojam. Ljubav glavnog lika prema dobroj, autenticnoj hrani i kvartinu vina, u maloj konobi daje nam presjek tradicionalnih dalmatinskih jela i to puno bolje nego mnogi portali koji pisu o hrani. Dobra marenda (od lokalnih i vjesto pripravljenih namirnica) i vino pomazu glavnom liku da bolje misli, da rezimira slucajeve, da se umiri. Mislim da cu sjesti u auto i potraziti tu malu konobu sa stoljnacima na crveno bijele kockice i naruciti jelo koje je slicno istarskom zgvacetu. Mozda tamo sretnem Ivicu Ivanisevica.
Pomirljivo, kao i kraj romana, uzimam casu crnog vina jer - i Danas je novi rucak. Uzdravlje.
January 6, 2026
prvo pa muško! savršen početak čitanja u novoj godini. bravo Ivica. čeka me i nastavak inspektora u mirovini u Splitu. domaće je domaće
Displaying 1 - 5 of 5 reviews