Istinita i potresna priča o tri izuzetne žene i jednom muškarcu koji se umešao u njihove živote i promenio ih za uvek. On je bio mlad knez Danilo, silnik koji je smatrao da može i sme sve što hoće, a one jedna učena i otmena gospođica, Srpkinja iz Trsta, jedna snažna i čestita Crnogorka, koju je još u detinjstvu među drugima izdvojio sam Sveti Petar Cetinjski, i jedna čudesno lepa i veoma neobična devojka, poznata kao „Brđanska Vila“. „TO JE LjUBAV, SLEPA SILA“ je priča o ljubavi i strasti. O gordosti. Grehu. Osveti. Praštanju. O prihvatanju volje Božje. O slepom odbijanju Njegove nedokučive milosti. Snažna, uzbudljiva i opominjuća priča o događaju koji je ostao zapisan u hronikama Ostroškog manastira. I o onome što je bilo posle. Priča koja podseća zašto je najgora srpska Dabogda se osilio! „TO JE LjUBAV, SLEPA SILA“ priča koja svedoči šta je čovek spreman da uradi zbog ljubavi. Ili zbog onoga za šta veruje da je ljubav. A šta je ljubav? Na ovo večno pitanje svako od junaka ove istinite drame ima svoj odgovor. „TO JE LjUBAV, SLEPA SILA“ je priča o nemirenju sa sudbinom. I o ceni koju žena mora da plati da ne bi izneverila svoje srce.
Da mi je neko rekao da će me knjiga od 600 strana koja govori o istoriji Crne Gore hipnotisati ovako, pa... Samo mu ne bih verovala. Tri žene, svaka posebna na svoj način. Tri života, svaki prepun muka, ali i ljubavi. Bezbroj ljubavi, romantičnih ljubavi, porodičnih, generalno ljubavi između osoba koje nisu nikako, osim bolom, povezane, ljubavi prema Svetom Vasiliju. I nada. Najviše me je nada oduševila. Ova priča me je ostavila tužnom, što su ti životi kao takvi, protekli, bez pravde. Ova priča me je ostavila i srećnom, što je sva ta ljubav nekad postojala. Najtoplije preporuke!!! 💗💗💗
Drugi deo Ostroškog trimirja ,,To je ljubav, slepa sila" nije nastavak prvog dela, i kao takvu mogu je čitati i oni što nisu pročitali prvi deo ,,So zemlji". Radnja se odvija nekih 200 godina nakon smrti svetog Vasilija o kome govori prvi deo trimirja. Priča prati period života i vladavine crnogorskog kneza Danila I Petrovića, (Zeko Maniti) i tri žene kojima je svojim postupcima uticao na živote menjajući ih iz korena. Ovo su zapravo njihove isprepletene priče. Danica - ,,Brđanska vila", žena neopisive lepote koja joj je donela samo bol i patnju. Kneževa zanesenost njenom lepotom i njegova potreba da zadovolji svoje nagone i ujedno pokaže svoju bezgraničnu moć (,,Kad maniti manita, nikoga ne pita"), za nju će nedužnu imati kobne posledice - ukaljaće joj čast, upropastiti brak sa voljenim čovekom Punišom, i od njenog brata Todora načiniti ubicu, a njoj doneti doživotnu nesreću. Jana - sestra kneza Danila koju je rođeni brat osudio na život bez sinova, u bedi, odvojenoj od svog izgnanog supruga. Ali upravo njena priča šalje snažnu poruku o jakoj veri i pouzdanju u Boga i njegove svete (u ovom slučaju u svetog Vasilija). Darinka - žena kneza Danila, i kćer tršćanskog uglednog trgovca koja se od trenutka stupanja na crnogorsko tlo susreće sa negodovanjem okoline, ujedno prinuđena da menja svoj način života i navike prilagođavajući ih crnogorskom podneblju, ali ostajući verna životnim lekcijama svoje majke: ,,U životu jedne žene najvažniji je novac. Bez novca nijedna sreća nije potpuna. Ženi novac obezbeđuje muškarac - najpre otac, a potom muž... brak je za ženu pitanje opstanka..." Darinka je uprkos teškoćama koje su je sustizale, jedina od tri žena nad čijom sudbinom nisam mogao da saosećam. Tokom prve trećine romana upoznajemo likove, radnja se odvija dosta sporo, a spisateljica ne štedi na (po mom mišljenju bespotrebnim) opisima i nabrajanjima: ,,Turci da osvoje Ostrog! Da sruše grad, da ugrabe mošti svetog Vasilija, da oskrnave svetinju, da ostave narod bez molitvenika i zaštitnika, bez sudije i pomiritelja, bez dike i uzdanja. Svako ko je disao i okom gledao znao je da od ovoga nema goreg jada. Dublje propasti. Veće sramote. Težeg poraza. Gorčeg poniženja..." i tako na mnogim mestima nailazimo na dugi niz nabrajanja, nastalih verovatno u želji spisateljice da nam što bolje dočara ono o čemu piše. Međutim, od trećeg odeljka knjige (od ukupno 11) pa do samog kraja radnja dobija na dinamici, interesovanje za sudbinu likova sve više raste, kao i iščekivanje zadovoljenja pravde, a broj pročitanih strana se naglo povećava. I tu je prepoznatljiv stil pisanja svojstven LJHĐ koji vezuje čitaoca za roman i nagoni ga na čitanje u jednom dahu.