Rat, osvajanja, mržnja i nasilje dominantne su teme romana Fetva Murata Baltića. Priča o gradu Sjenici, neposredno pre nego što su ga osvojili Karađorđevi ustanici u Prvom srpskom ustanku, mogla je da bude objektivizovana kao priča o posustaloj carevini, zabranjenoj ljubavi, brutalnosti vlasti, strahu pred novim vojskama i novim vremenom, surovosti osvete... Zato četvorica prijatelja – Sail, Jerotije, Azah i Džem – svedoče da je zdrava pamet, i inače, svuda u svetu nemoćna. Jer svetom ne upravlјaju mudre misli, on je u vlasti nekih drugih sila. To Sail dobro zna, zato traži lek svome bolu i slepilu narodnom. Ali on, pre svega, traži pomirenje, ne toliko između lјudi i naroda, koliko svakoga od nas sa istinom i višim smislom postojanja. Ovo je dirljiva knjiga koja podseća na zajedničke korene tri monoteističke svetske vere (judejske, hrišćanske i muslimanske) i koja se zauzima za apsolutni mir i gospodstveno poštovanje svih različitosti...
Sjenica s početka 19. veka, različite nacije i njihov zajednički život, i istorija koja ga prekida. Kada nagrađenu knjigu zabranjuju, znate da u njoj sve valja, i da to nekome smeta. To mogu biti neke skrajnute istorijske činjenice pomenute u romanu, ili glavna poruka dela - zajedno smo lepši, zajedno smo jači. Od početka je atmosfera mučna, a to nije plod autorove mašte, već svoje korene vuče iz realnosti. Ta je realnost veoma surova. Sećate se Andrićevog koca? Nešto slično imamo ovde. Pre nego što istorija pokuca na vrata, dobijamo sliku svakodnevnog života, a u njemu vernost, preljubu, osudu, osvetu, najveću ljubav i najdublju tugu, ogovaranja, nagovaranja... A kada se bude rešavala sudbina onih većih grupacija, Turaka i Srba, javlja se jedan glas koji pita šta ćemo mi, Bošnjaci, koji nismo ni Srbi, a ni Turci. Kud ćemo mi? Turci će lepo u Rumeliju, a šta ti je to no Turska? Vi Srbi ćete da uzjašete na osedlanog konja. A kud ćemo mi što nismo pristali ni za Tursku, jer nismo Turci, ne znamo ni turski, a nismo ni da ostanemo ovdje pod srpsku čizmu pa da se pokrštavamo? Jezik dela je vrlo živ, pun i slikovit, svaki opis je krojen po idealnoj meri. Kada isti glas govori o svom zavičaju i poreklu, ovako kaže: Mi što zborimo bošnjački, što nas vi Turci Bošnjacima zovete, a što nas Srbi Turcima i poturicama zovu, mi što nismo ni za Stambol, a još manje za Kragujevac. Što smo ovdje nikli i naši čukun-čukundjedovi, čiji su korijeni duboko pod ovom zemljom i što vriježama upijamo svaki njen sok, onaj slatki, a više onaj grki i oni se miješaju u našim žilama, čekajući da jedni jabanci odu, a drugi da dođu, i tako redom. Nas ne može niko tako lako posjeći do korijena i preneti u tuđu zemlju. Nije nam milo da se prema nama ponašate kao prema sijenu, pa odaberi koliko hoćeš, uzmi u naručje ili na drvena kola natovari, pa tjeraj kud ti drago. Dvesta godina kasnije ove su reči vrlo aktuelne, naučili nismo ništa, i dalje je čovek čoveku vuk. Plan za odbranu od vukova dat je u ovoj knjizi.
Ovo je tip romana koje retko citam ili na koje retko nailazim pa mi je Fetva bas nekako sela za promenu jer nudi pricu iz drugacije perspektive od onog na sta smo navikli. Radnja se desava pocetkom 19.veka kada u Sjenicu s trgovackom karavanom iz Soluna stize Sail iz dalekog Jerusalima, osoba i neobicnog izgleda, i misljenja, i ponasanja. U isto vreme dolazi i nezapamceno ledena zima s pomahnitalim vukovima, zajednicka molitva svih triju religija, svadba i naoruzavanje srpske ustanicke vojske, nesrecna ljubavna prica pa su sva desavanja isprepletena tako da podjednako cine okosnicu romana koji na samom kraju kulminira zlocinom nad delom stanovnika Sjenice a na koji je autor hteo da ukaze kao istiniti prikriveni dogadjaj.
Roman je prepun simbola, likova je pregrst i svaki na svoj nacin ima vaznu ulogu. Najzanimljiviji je onaj koji je i najtajanstveniji - Sail. Razlicit pa trn u oku, kao i svi oni koji su drugaciji, koji misle svojom glavom i za koje je razumevanje i tolerancija jedini nacin postojanja i opstanka. Sail dodje kao svedok i suzivota i sukobljavanja svih veroispovesti. Ono sto je takodje evidentno je i da je protiv vlasti i moci ("Ko je od vlasti milost očekivao, u stegama je završio.").
Temeljna ideja romana je svakako tolerancija, ravnopravnost svetriju religija (judaizma-islama-hriscanstva) i uvazavanje i postovanje svih razlicitosti. Ta zajednicka molitva u tvrdjavi je ono kako bi trebalo da se ponasa normalan svet u teskim vremenima. Da bude ujedinjen, jak i veci od zivota.
"Kad se osvrnem glavom na desnu stranu, vidi nas vesele i srećne, u dženetu, ili raju, i lice i duša mu se smiju. Kad se osvrnem lijevo, vidi dio svoga roda, kako vrišti i sagorijeva u džehenemskoj vatri, ili u paklu, njegovo srce se cijepa i plače za rodom svojim."